Koji je cilj osnivanja ove Udruge?

Udruga se osniva s primarnim ciljem promoviranja, unaprjeđenja i afirmacije statusa žena u pravnoj profesiji – kao profesionalnih djelatnica u odvjetništvu, sudstvu, korporativnom svijetu, znanosti i pravnom sustavu općenito. Svrha Udruge je postići, prvi put u hrvatskoj povijesti, jedinstveno nastupanje žena u pravnoj profesiji – u pogledu pitanja bitnih prvenstveno za pravnu profesiju, a potom i pitanja značajnih za žene. Usprkos očitom trendu feminizacije pravne profesije, statistika jasno ukazuje na postojanje fenomena takozvanog staklenog stropa koji se očituje u činjenici da udio žena na čelnim pozicijama pravnih fakulteta, na sudovima višeg ranga, na najvišim položajima u odvjetničkoj profesiji, te na visokim korporativnim pozicijama ne odgovara udjelu žena u tim segmentima pravne struke.

Želja nam je ukazati na te tendencije u pravnoj struci, te razmotriti uvođenje kvota, ali i nekih drugih instrumenata, kao potpornih mehanizama za provedbu ravnopravnosti spolova u društvu u kojem je proces postizanja rodne uravnoteženosti usporen. Istovremeno, Udruga namjerava svojim djelovanjem potaknuti i osnažiti žene da uključivanjem i angažmanom doprinesu afirmaciji svojeg položaja unutar profesije i na taj način, vlastitim djelovanjem, potaknu nezaobilazne promjene u društvu. Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Hrvatske, a ona znači da bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata, pri čemu je jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti muškaraca i žena upravo poboljšanje položaja žena na tržištu rada.

Kaže se da su žene u biznisu bolje od muškaraca; može li se reći da su u sudačkoj profesiji pravednije od muškaraca?

Smatramo da ne treba generalizirati o tome da su žene ili bilo koja grupa bolje odnosno lošije od neke druge grupe, jer bi to bila predrasuda, i jer se pravednim i kritičkim osvrtom na djelovanje i žena i muškaraca moraju promatrati samo pojedinačni, individualni slučajevi koji doista nisu rodno obojeni. Kao što ima pravednih i nepravednih sutkinja, ima jednako tako pravednih i nepravednih sudaca. Međutim, Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji želi ukazati na činjenice - evidentno postojanje staklenog stropa, kako u sudačkoj profesiji, ali i u odvjetništvu, znanosti, korporacijama – te pokušati podržati i afirmirati nastojanje iskusnih, kvalitetnih i profesionalnih pravnica na profesionalno djelovanje ali i društveno aktivan rad kroz projekte Udruge. Osim otvaranja aktualnih pitanja značajnih za položaj žena u pravnoj profesiji, cilj je Udruge jačati i razvijati pravnu profesiju općenito. Svjedoci smo hiperprodukcije novih zakona i propisa pri čemu se pravna struka sve rjeđe konzultira i uvažava, a što je rezultiralo sve većim brojem loših, neprovedivih i konfuznih zakonskih rješenja. Stoga Udruga svojim djelovanjem i suradnjom s drugim pravnim udrugama želi potaknuti promjenu ovakve situacije, nastojanjem da se u fazi pripreme zakona i propisa u većoj mjeri nego što je to danas, uvaže stavovi pravnih stručnjaka, osobito praktičara, koji dolaze iz sudstva i odvjetništva. Dodatno, po uzoru na neka slična američka i europska rješenja, Udruga će svojim djelovanjem i radom pokušati afirmirati neke neformalne instrumente, poput davanja neobvezujućih mišljenja na rad sudaca prilikom njihovog imenovanja, kojima bi se pokušalo utjecati na što profesionalniji i kvalitetniji izbor sudaca.

Je li uvođenje ženskih kvota u pravnu profesiju rješenje za postizanje rodne uravnoteženosti ili je potrebna cjelokupna socijalna i kulturna promjena?

Kvote su prepoznate kao jedne od najučinkovitijih privremenih mjera koje mogu dovesti do balansa što se tiče zastupljenosti muškaraca i žena u upravljačkim strukturama. Iako se ženske kvote u upravljačkim tijelima korporacija može sasvim sigurno kritički promatrati, i sasvim sigurno da će ženske kvote kroz prisilne propise izazvati žestoku javnu raspravu, smatramo da druge mjere u pogledu postizanja rodne ravnopravnosti jednostavno nisu dovoljno učinkovite i brze, ne samo kod nas nego i u razvijenim demokracijama europskih zemalja – koje su i same morale posegnuti za ženskim kvotama kao najdjelotvornijom mjerom. Ako su ženske kvote prepoznate kao kvalitetna mjera postizanja rodne uravnoteženosti u Njemačkoj, Norveškoj, Francuskoj, Italiji i drugim razvijenim demokracijama, smatramo ih dovoljno kvalitetnom mjerom da o njoj pokrenemo javnu raspravu i otvorimo diskusiju o tome trebaju li Hrvatskoj takav zakon.

Koje su negativne strane uvođenja ženskih kvota?

Ipak, upozorila bih da uvođenje kvota, ako se samo ide na puko zadovoljavanje postotka, može rezultirati nezainteresiranim i nekompetentnim ženama. Stoga smatramo da uz same ženske kvote uvijek treba inzistirati prvenstveno na transparentnosti ostalih profesionalnih, stručnih kriterija, te voditi računa da žene i muškarci imaju iste kvalifikacije i reference za pojedino radno mjesto, te da tek nakon ispunjenja ovih uvjeta – kvote odigraju svoju ulogu u postizanju jednake mogućnosti i dostupnosti odnosno ravnopravnosti žena i muškaraca u tom smislu.

Je li hrvatsko društvo uopće zrelo za jednakost spolova na svim razinama?

Apsolutno jeste. Velika većina naših trenutno najaktivnih članica su iznimno obrazovane, stručne i uspješne odvjetnice, pravnice, znanstvenice. Većina nas ima magisterije, veliki broj završene međunarodne postdiplomske studije iz prava ali istovremeno i MBA-ove, i vrlo realizirane karijere. Ako smo uspjele doći do tako visoke profesionalne razine znanja, rada i profesionalnog uspjeha – očito da nam je društvo zrelo i prepoznaje naš rad, jer mi profesionalno djelujemo u kolektivima i ne djelujemo izolirano. Osobno smatram da je naše društvo zrelije za razgovor o ovim temama, kao i za uvođenje prisilnih propisa koji propisuju ženske kvote, od nekih drugih društava zrele demokracije, jer su na ovim područjima žene tradicionalno imale jednake mogućnosti obrazovanja i rada kao i muškarci, te se rodna ravnopravnost kroz desetke prijašnjih godina ipak donekle poticala i afirmirala – ne dovoljno, ali nije bila strana pojava u društvu.

Kakva su iskustva drugih država po pitanju ravnopravnosti spolova i udjelu žena na rukovodećim pozicijama i može li se isti recept primijeniti i na Hrvatsku?

Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji ističe primjer Deutsche Telekom-a, koji je još u 2010. godini uveo u svoje korporativne politike mjere s ciljem veće zastupljenosti žena u svojim upravljačkim tijelima, dok je 2014. osmislio i uveo program za edukaciju i pripremu rukovoditeljica za sudjelovanje u nadzornim odborima DT grupe, dakle i prije nego je u Njemačkoj stupio na snagu zakon koji propisuje obavezne ženske kvote u nadzornim odborima njemačkih kompanija na burzi. U sklopu tog programa, jedna od najaktivnih članica Udruge, Maja Mandić (HT), sudjelovala je već više puta u edukacijskim modulima ne samo s kolegicama iz pravne struke, nego i s kolegicama koje dolaze iz financijskog sektora, marketinga i prodaje. Dakle, pozitivni efekti spomenutog njemačkog zakona se već prelijevaju i osjećaju i kod nas, što je fantastičan pokazatelj kako kvote učinkovito i brzo djeluju u pozitivnom smislu. Udruga ističe Deutsche Telekom, ali i HT, kao primjere kompanija koje poštuju i afirmiraju rodnu ravnopravnost u praksi. Međutim, iako smatramo da je uvođenje ženskih kvota poticajna mjera, i dalje ostaje otvoreno pitanje velike razlike u samim plaćama žena i muškaraca na istim funkcijama, s time da ne treba zaboraviti da žene kontroliraju oko 70 posto globalne potrošnje.