U analizi EIZ-a pravi se razlika između dvije metode usporedbe plaća: 'neprilagođenog' i 'prilagođenog' jaza u plaćama.

Neprilagođeni ne uzima u obzir različite karakteristike zaposlenika i radnih mjesta između javnog i privatnog sektora i prema njemu je razlika 25 posto.

Prilagođeni jaz plaća, koji uzima u obzir obrazovnu strukturu, iskustvo i druge karakteristike zaposlenika, pokazuje da je premija na plaće za rad u javnom sektoru u odnosu na privatni svega pet posto. Štoviše, ta se razlika godinama smanjivala tako da je 2004. iznosila oko 10 posto, 2008. je pala na šest posto, a sada je na oko pet posto.

Voditelj istraživanja Danijel Nestić objasnio nam je kako su obje metode legitimne, ali bi bilo bolje u prvi plan stavljati razliku od pet posto.

'Kada uspoređujete samo prosjek plaća u javnom sektoru s prosjekom u privatnom, tada dođete na tih 25 posto, što već godinama pokazuju podaci. Ali kada uzmete u obzir to da je po strukturi zaposlenih u javnom sektoru više obrazovanijih i iskusnijih ljudi, tada je ta razlika oko pet posto. Bilo bi fer više isticati taj postotak', rekao je Nestić.

Analiza plaća EIZ-a temelji se na podacima Ankete o radnoj snazi, a nisu korišteni administrativni podaci, npr. oni iz Porezne uprave. Nestić smatra kako je moguće to da u anketi nisu evidentirane najveće plaće, najčešće one iz privatnog sektora.

'U privatnom sektoru raširena je praksa plaćanja dijela plaće na ruke. Pretpostavljam da su građani otkrili anketarima iznos cijele plaće. Podaci Porezne uprave to ne bi pokazali. S druge strane, za pretpostaviti je da će čovjek koji je direktor u privatnoj tvrtki i ima mjesečno 20.000 kuna reći anketaru da prima 12.000 ili 13.000 kuna', istaknuo je Nestić.

U Institutu planiraju u kasnijim fazama istraživanja plaća analizirati i administrativne podatke te će ih usporediti s podacima dobivenim putem ankete.

Nestić dodaje kako se privlačnost rada u javnom sektoru ne temelji samo na plaći, već i na drugim beneficijama - sigurnostiradnog mjesta, fleksibilnosti radnog vremena i ostalog.

'I ako stavimo sa strane plaće, jasno je da većina ljudi želi raditi za državu. Ona je dobar poslodavac, posebno za ljude sa srednjom i nižom stručnom spremom. Ako se svi pokušavaju ubaciti u javni sektor, pokazuje to da je taj sektor u prednosti. Kada počnu bježati iz javnog sektora, znate da je doba prosperiteta i da privatni sektor raste', zaključio je Nestić.