Ako je suditi po najnovijoj analizi stanja demokracije u svijetu, Hrvatska je konačno uhvatila globalne trendove. Nažalost, to znači da je razina demokracije u Hrvatskoj u padu. Analitička tvrtka Economist Intelligence Unit (EIU), vezana uz ugledni britanski tjednik The Economist, u srijedu je objavila svoj redovni godišnji izvještaj u kojem temeljem nekoliko pokazatelja izračunava tzv. indeks demokracije.

Vrijednosti indeksa kreću se od 0 do 10, s time da 10 označava najvišu razinu demokracije, a među 167 država i teritorija na popisu Hrvatska se u 2019. godini s indeksom od 6,57 smjestila na 59. mjesto – između Perua te Dominikanske Republike i Lesota koji dijele 60. poziciju. U odnosu na 2018. godinu, indeks nam je nepromijenjen te bi se već i taj izostanak napretka mogao smatrati neuspjehom, no pogled na nešto duže razdoblje pokazuje da nam je demokracija u postupnom padu još od 2015. godine, kad je on iznosio 6,93.

Negativan trend kod nas u skladu je i s negativnim trendom u svijetu. Iz podataka u analizi može se vidjeti da je prosječni indeks demokracije za cijeli svijet također u padu od 2015., kad je iznosio 5,55, da bi se lani zaustavio na razini od 5,44, što mu je ujedno najniža vrijednost otkad ga je EIU počeo izračunavati 2006. godine. Autori istraživanja objašnjavaju da je lanjski 'pad globalnog prosjeka najvećim dijelom prouzročen regresijom u Latinskoj Americi i supsaharskoj Africi'.

Indeks se računa temeljem pet pokazatelja: birački proces i pluralizam, funkcioniranje vlasti, politička participacija, politička kultura te građanske slobode. Temeljem konačnih brojki EIU kategorizira države u četiri skupine: pune demokracije, manjkave demokracije, hibridni režimi i autoritarni režimi. Hrvatska se nalazi u skupini manjkavih demokracija koja broji 54 zemlje. Ocjene slične nama imaju susjedne Srbija (6,41 na 66. mjestu) i Mađarska (6,63 na 55. mjestu), kao i Poljska koja se s ocjenom 6,62 nalazi na 57. poziciji. Blizu su nam i Mongolija (na 62. mjestu s ocjenom 6,50) i Rumunjska (63. pozicija i ocjena 6,49), a tek nešto niže, na 73. poziciji, nalazi se Meksiko s ocjenom 6,09.

U najprestižnijoj grupi punih demokracija nalaze se 22 države, a na samom vrhu su Norveška, Island, Švedska, Novi Zeland i Finska - svi imaju indeks demokracije od 9,25 ili više. Među prvih deset ulaze još Irska, Danska, Kanada, Australija i Švicarska. Na drugom kraju tablice najgoru, odnosno najnižu ocjenu dobila je Sjeverna Koreja (1,08), a na dnu liste društvo joj prave Demokratska Republika Kongo (s ocjenom 1,13 na 166. poziciji) i Centralnoafrička Republika (1,32).

U komentaru rezultata analitičari EIU-a podsjećaju da je lani došlo do snažnog porasta političkih prosvjeda i društvenih nemira kao rezultata jačanja nezadovoljstva među građanima. Razlozi djelomično leže u ekonomskim faktorima poput državne štedljivosti, rasta troškova života, nezaposlenosti i nejednakosti, no oni nisu jedini uzroci izlaska građana na ulice. 'Regresivni demokratski trendovi i politički neuspjesi bili su glavni faktori', objašnjavaju autori analize i dodaju da je 'rast nepovjerenja u vlasti, institucije, stranke i političare' ono što stoji iza mnogih prosvjeda. U razvijenim državama rast nepovjerenja vidi se i u jačem političkom angažmanu građana, poput većeg odaziva na izbore i aktiviranja građana u politici. Ova viša razina političkog angažmana spriječila je još veći pad indeksa demokracije od onog što je zabilježeno u 2019.'

Razočaravajuće brojke za Hrvatsku koje je objavio EIU u skladu su s nedavno objavljenim znanstvenim člankom čiji je autor profesor sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Dario Čepo. U časopisu Southeast European and Black Sea Studies početkom siječnja izašao je članak u kojem se Čepo bavi temom strukturnih slabosti i uloge dominantne političke stranke u njima, odnosno pogoršanjem demokratičnosti u Hrvatskoj od ulaska u Europsku uniju.

Korištenjem interpretativne metode na medijskim i stručnim člancima objavljenim u razdoblju od 2013. do 2019., Čepo zaključuje da je HDZ-ovo korištenje 'iliberalnih politika (...) pogonsko sredstvo demokratskog nazadovanja'. Tumači da su se te politike iskazale u tri područja: ovladavanju nezavisnim agencijama, kontrolom pravosuđa i slabljenjem neovisnih medija te zaključuje da je 'bez internog ograničavanja podjele moći ili vanjskih pritisaka EU-a, HDZ uspio iskoristiti prednosti strukturnih slabosti sustava koji je sagradio i oblikovao tijekom devedesetih'.

Koliko god se vlada Andreja Plenkovića ovih dana ponosila hrvatskim predsjedanjem Vijećem Europske unije, ovdje spomenute najnovije analize pokazuju da na području demokratičnosti u Hrvatskoj nema mjesta za ponos. Za razliku od, primjerice, Čilea, Francuske ili Portugala, koji su u najnovijem izvještaju EIU-a iz grupe manjkavih napredovali u grupu punih demokracija, Hrvatska već petnaestak godina ne uspijeva ostvariti nikakav značajniji pomak na bolje, a posljednjih godina čak opet idemo prema dnu.

Ako se podsjeti na doba financijske i ekonomske krize, kad smo i privredno krenuli dolje i nismo se uspjeli oporaviti ni kad je ostatak svijeta krenuo u drugom smjeru, dobiva se dojam da smo svjetske trendove u stanju pratiti samo onda kada su negativni.