Jedan je to od zaključaka analize koju je objavila tvrtka McKinsey & Company Adriatic u suradnji s McKinsey Global Instituteom pod naslovom Budućnost rada u Hrvatskoj – Preobrazba hrvatske radne snage u dobu automatizacije i digitalizacije, koja ispituje utjecaj automatizacije, umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija na razne sektore, zanimanja i poslove te zajednički utjecaj svega toga na kombinaciju vještina koje će hrvatska radna snaga trebati imati do 2030 godine.

Ostvarenje punog ekonomskog potencijala koji donosi automatizacija i digitalizacija, ali i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti zahtijevat će suradnju svih dionika kako bi našli načine kojima će radnoj snazi u Hrvatskoj omogućiti preobrazbu i usvajanje vještina koje će se tražiti u budućnosti.

"To se neće dogoditi samo od sebe – sve privatne organizacije, javne institucije i obrazovne ustanove morati će zajedno raditi tijekom razdoblja tranzicije kako bi se navedeni potencijal ostvario", kazao je Tomislav Brezinščak, direktor McKinsey & Company Adriatic.

Do 2030. godine, šest posto ukupnog broja radnih sati u Hrvatskoj prijeći će iz poslova koji traže fizičke vještine za rješavanje radnih zadaća u poslove koji zahtijevaju kognitivne, društvene, emocionalne i tehnološke vještine. Specifične vještine, poput onih koje su potrebne za upravljanje uređajima i opremom te za jednostavan unos i obradu podataka, najvjerojatnije će doživjeti najveći pad potražnje u udjelu zaposlenih do 2030. godine. To je očekivano, jer su aktivnosti koje zahtijevaju fizičku snagu i vještinu kao i vještine prikupljanja i obrade podataka nešto što se može vrlo lako automatizirati.

Analize opisane u ovom izvještaju uzimaju u obzir sastav radne snage u cijeloj zemlji, kombinirano s očekivanom brzinom usvajanja automatizacije, temeljenoj na dostupnim tehnologijama i ekonomskoj izvedivosti njihove implementacije. Kad se potencijalna brzina automatizacije pogleda iz perspektive trendova koje je potakla pandemija bolesti COVID-19, Hrvatska će do 2030. godine ostvariti stopu usvajanja automatizacije od oko 22 posto. Drugim riječima, aktivnosti na koje se trenutno troši oko 22 posto ukupnog broja radnih sati zaposlenih u Hrvatskoj bit će automatizirane do kraja desetljeća.

Usvajanje automatizacije varirat će od sektora do sektora – proizvodnja, veleprodaja, poslovne funkcije koje služe kao potpora administraciji te državna uprava – bit će područja s najvišom stopom usvajanja automatizacije.

Hrvatska mora poboljšati svoju produktivnost kako bi postigla održiv gospodarski rast te rast prihoda u svim segmentima stanovništva. To je posebno važno jer stanovništvo Hrvatske sve više stari.

Automatizacija je i prilika za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa. Tvrtke, ako budu podržane prikladnim politikama i ulaganjima u razvoj vještina, mogu razviti nove usluge i proizvode, povećati produktivnost i stvoriti nova i bolje plaćena radna mjesta. Prihvaćanjem promjena koje će se dogoditi u svijetu rada tijekom tekućeg desetljeća, Hrvatska može izbjeći strukturnu nezaposlenost i stvoriti novo nacionalno bogatstvo na način koji će promicati društvenu uključenost.

Ubrzana digitalizacija može biti najvažniji novi pokretač rasta. Hrvatsko digitalno gospodarstvo, koje obuhvaća sve digitalne aktivnosti u svim gospodarskim sektorima, sada čini približno pet posto BDP-a, što je jednakovrijedno iznosu od 2,4 milijarde eura. Do 2025. godine digitalizirano gospodarstvo u Hrvatskoj može doseći 11 posto BDP-a, što znači da će doprinijeti vrijednosti ukupnog gospodarstva s 8,3 milijarde eura.

Iako automatizacija i digitalizacija donose priliku za stvaranje produktivnije i konkurentnije hrvatske radne snage, one donose i nekoliko izazova – posebno u smislu gubitka postojećih radnih mjesta i razvoja budućih vještina. Poput dionika u drugim zemljama Europske unije, svi dionici u Hrvatskoj moraju uravnotežiti ritam automatizacije i stjecanja novih vještina ako žele da zemlja ima koristi od automatizacije i uvođenja novih tehnologija.

Ako se automatizacija i digitalizacija dogode prebrzo, može se dogoditi da će nova radna mjesta, koja će se tako stvoriti, ostati nepopunjena. A to, potencijalno, može dovesti do pogoršanja nejednakosti u prihodima. S druge strane, ako se automatizacija i digitalizacija budu događale presporo, to bi moglo naštetiti hrvatskoj konkurentnosti i spriječiti gospodarski rast.

"S jasnim pogledom u budućnost i spremnošću za djelovanje, Hrvatska može iskoristiti prilike koje se pojavljuju s automatizacijom i upravljati rizicima te se pobrinuti da se dobici od iste raspodijele što pravednije i na što veći broj stanovnika. Nacionalni napor po tom pitanju treba uključivati snažne mehanizme za koordinirano djelovanje. Tvrtke i javne ustanove mogu krenuti u strateško planiranje radne snage kako bi premostile nestašicu ljudi s potrebnim vještinama i stvorile radnu snagu koja će se moći nositi s izazovima budućnosti. Tvrtke mogu poduzeti i korake kojima će pomoći radnicima koji izgube posao te na taj način dopuniti napore državnih ustanova u zaštiti najranjivijih i promociji uključivog gospodarskog rasta. Obrazovne ustanove mogu surađivati s ostalim dionicima u postavljanju smjernica i okvira za razvoj novih vještina kod zaposlenih te u nadogradnji postojećih modela naobrazbe kako bi se adresirao problem nedostatka potrebnih vještina", zaključio je Brezinščak.