Legendarna instant-vjenčanja u Las Vegasu već više od desetljeća privlače sve manje parova, a lani ih je bilo čak 40 posto manje nego rekordne 2004. godine, no gradske vlasti i lokalni poduzetnici se ne predaju u nastojanjima da gostima olakšaju donošenje spontane ili dugo planirane odluke
Vjenčanja su ozbiljan biznis. Činjenica je to koja postane jasna svakome tko se uputi u pripremu jednog takvog događaja i sretne se s buketom cvijeća koji odjednom, umjesto pedesetak, stoji 200 kuna, ili kolačićima koji su umjesto cimetom začinjeni zrncima zlata, barem ako je suditi po njihovoj cijeni. Priliku za zaradu koju pružaju vjenčanja vrlo dobro prepoznaju lokalni poduzetnici, no sklapanje životnih zavjeta vjerojatno nigdje u svijetu nije pretvoreno u pravu gospodarsku granu na način na koji je to učinjeno u Las Vegasu.
Rastući grad usred pustinje u američkoj saveznoj državi Nevadi kojem danas gravitira više od dva milijuna ljudi svoj streloviti uspjeh u posljednjih nekoliko desetljeća zahvaljuje prvenstveno legalizaciji kockanja početkom tridesetih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu, Las Vegas je postao sinonim za lakomislenu zabavu gdje ne nedostaje prilika za trošenje novca, bilo to u kockarnicama, striptiz klubovima, na koncertima ili na tisuću drugih načina. Takav imidž grada u koji se dolazi da bi se odmaknulo od staloženog smirenog života drugdje pogodovao je i razvoju fenomena vjenčanja u Las Vegasu.
Za razliku od tradicionalno, s puno ukusa, pomno planiranih svečanosti na kojima se okupljaju velike obitelji, Las Vegas je ponudio svojevrsnu kontrakulturu u brzim, kičastim vjenčanjima na koje se parovi odlučuju spontano u duhu trenutka. Zainteresiranih nije nedostajalo.
Little White Wedding Chapel najpoznatija je među brojnim malim crkvicama koje se nalaze na popularnoj glavnoj ulici, tzv. Stripu, a njena je legenda narasla zahvaljujući nizu slavnih i poznatih koji su tamo sklopili manje ili više uspješne brakove. Još krajem pedesetih tamo su se vjenčali glumci Paul Newman i Joanne Woodward. Sredinom šezdesetih pjevač Frank Sinatra tamo se vjenčao s Miom Farrow, a krajem osamdesetih brak je tamo sklopio i slavni košarkaš Michael Jordan. Glumački par Demi Moore i Bruce Willis također se vjenčao u slavnoj crkvici, a i pjevačica Britney Spears je tamo sklopila svoj dvoipoldnevni brak s prijateljem Jasonom Alexanderom.
Sve manje bacanja buketa u zrak
Las Vegas je kroz godine od tih instant-vjenčanja napravio veliki biznis. Sve je nadohvat ruke: od cvijeća, svečane ili manje svečane odjeće, bezbroj crkvica ili lokacija za sve ukuse, preko limuzina, oldtajmera ili luksuznih sportskih automobila za prijevoz, nakita, pa sve do glazbe u obliku neizostavnog imitatora Elvisa Presleya. Ili Michaela Jacksona, ako vam je to draže. Naravno, sve dolazi uz svoju cijenu, ali i tu se maksimalno ide na ruku gostima. Postoji bezbroj raznih paketa u rasponu od stotinjak ili dvjestotinjak dolara za one s najskromnijim željama pa do onih koji uključuju uslugu vrijednu i više od tisuću dolara. U usporedbi s klasičnim vjenčanjima gdje se troškovi uglavnom penju i na više desetaka tisuća dolara, brzinsko vjenčanje se čini kao prava prilika.
A ekonomska računica je jasna, iako dolazi s malo neuobičajene strane. Umjesto jednog vjenčanja u danu koje stoji desetak tisuća dolara, u Las Vegasu ih se obavi dvadesetak po cijeni od petstotinjak dolara. Zarada je, manje-više, ista. No, industrija kojoj se maksimalno prilagodila i gradska birokracija – desetljećima se dozvolu za vjenčanje moglo dobiti 24 sata dnevno – posljednjih godina ima sve manje razloga za bacanje buketa u zrak.
Statistika okruga Clark, u kojem se nalazi grad Las Vegas, pokazuje da je rekordne 2004. godine izdano gotovo 126 tisuća dozvola za vjenčanje (u Sjedinjenim Američkim Državama za dozvolu koja vrijedi godinu dana nadležna je lokalna uprava gdje se vjenčanje održava, a brak se priznaje na području cijele zemlje). Lani ih je bilo nešto malo više od 73 tisuće. U samo petnaest godina broj je smanjen za 42 posto, a procjenjuje se da je lokalna ekonomija time ostala uskraćena za oko milijardu dolara. Spomenuta Little White Wedding Chapel, u kojoj je kroz godine održano oko 800 tisuća desetminutnih vjenčanja je možda i najbolji primjer turbulencija u kojima se našlo lokalno poduzetništvo. Britanski tjednik The Economist piše da su je njeni vlasnici pokušali prodati, no niti nakon šest mjeseci nisu uspjeli naći zainteresiranog kupca, čak niti uz njenu slavnu prošlost.
U takvoj situaciji gradski poduzetnici, a i lokalne vlasti, okrenuli su se inovacijama. Od početka ove godine ispostava gradskog ureda koja izdaje dokumente za vjenčanje otvorena je na samom aerodromu pa se parovi na bračnu zajednicu mogu spontano odlučiti već po samom dolasku u grad. Na aerodromu napominju da se tamo ionako već može kupiti sve potrebno za brzinsko vjenčanje, od nakita, preko napitaka do cvijeća ili svečane odjeće. U crkvicama i kapelicama razasutim po gradu sada se nude i razne druge, neobvezujuće, ceremonije.
Najpopularnija je obnova bračnih zavjeta, ali zainteresirani posjetitelji mogu u maloj svečanosti potvrditi i svoja prijateljstva pa čak i poslovne suradnje. Instant-vjenčanja su uz kockarnice te bezbrojne trgovačke sajmove, kongrese i konferencije postala svojevrsnim zaštitnim znakom Las Vegasa. Logično je stoga vidjeti da ih grad pokušava spasiti, no čini se da su čak i brzinski spontani brakovi podložni općem trendu smanjenog interesa za sklapanje bračnih zajednica.
Sprovodni konkurenti
Gradu u kojem se, prema želji, može vjenčati i na igralištu za golf, ili uopće ne izlazeći iz autombila, gdje većina hotela ima svoje kapelice i gdje se dozvola za vjenčanje od lokalnih vlasti i dalje može dobiti sve do ponoći, ovog puta možda niti njegov inovativni duh neće biti dovoljan. No, nikad se ne zna. Sumanutom nabijanju cijena u tradicionalnim vjenčanjima Las Vegas je ponudio suprotnost brzih jeftinih ceremonija i na tome izgradio cijelu industriju. U modernom životu poduzetničkom lihvarenju u vjenčanjima jedino još 'konkuriraju' sprovodi.
Možda će poduzetni stanovnici Las Vegasa u budućnosti naći načina kako ljude pred kraj života još jednom privući u kockarnicu ili striptiz-bar (reklamni slogan 'odlazak u stilu' se nekako nameće sam po sebi), i uz to im ponuditi prigodni fiktivni ispraćaj sa žaruljicama, konfetima, Elvisom i vožnjom u pogrebnom Ferrariju. 'Grad zabave' dosad je ispunjavao sve moguće želje svojim posjetiteljima, pa zašto ne i ovu.