U svijetu putovanja i turizma pojmovi sunca, ljeta i obale uglavnom su općeprihvaćeni sinonimi za odmor i dobar provod. Uz iznimku alpskih skijališta, zima se uglavnom ne spominje u turističkim brošurama u kojima prevladavaju plaže, jedrenja, oskudna odjeća i toplo vrijeme. No uz nešto mašte, dobre volje i truda privlačna turistička destinacija može postati i grad na rubu Arktičkog kruga, a u kojem usred najviše sezone nema ni sunca. Uopće.

Rovaniemi je glavni grad najsjevernije finske pokrajine Laponije. U cijeloj pokrajini veličine Mađarske ima nešto manje od 200 tisuća stanovnika, a trećina njih živi u Rovaniemiju. Grad veličine Pule danas je najpoznatiji kao živahna turistička meka i 'rodno mjesto' Djeda Mraza. No nasmijani djedica koji djeci nosi poklone gotovo je sušta suprotnost teškoj i na trenutke tragičnoj povijesti Rovaniemija.

Prije petstotinjak godina područje na kojem je danas Rovaniemi bilo je obilježeno grupicom seoskih naselja u kojima su se lokalni starosjedioci, narod Sami, bavili poljoprivredom, ribarstvom i šumarstvom, što im je pomagalo preživjeti duge i oštre zime. Stotinama godina glavna životinjska pratnja bili su im sjeverni jeleni.

Razvoj grada počinje u devetnaestom stoljeću, kad zahvaljujući iskorištavanju prirodnih resursa, prvenstveno drvne građe i mineralnih bogatstava te zlatnoj groznici, Rovaniemi postaje poslovno središte pokrajine.

Tragedija je stigla u Drugom svjetskom ratu, a na neobičan način povezana je s austrijsko-njemačkim generalom hrvatskog porijekla i desantom na Drvar. Lothar Rendulic bio je vojni oficir rođen blizu Beča, porijeklom iz hrvatske obitelji. U Prvom svjetskom ratu služio je u austrougarskoj vojsci, da bi se nakon toga priključio austrijskoj armiji, a 1932. i zabranjenoj austrijskoj nacističkoj stranci. U aktivnu službu njemačke vojske pozvan je 1938. godine te je, između ostalog, od sredine 1943. bio zadužen za Drugu njemačku oklopnu armiju koja je ratovala u Jugoslaviji.

Početkom 1944. Adolf Hitler dao je Rendulicu zadatak privesti partizanskog vođu Josipa Broza Tita, što je rezultiralo poznatim desantom na Drvar 25. svibnja te godine. Nakon neuspješnog desanta, u kojem su Nijemci pretrpjeli znatne gubitke, a nisu ulovili Tita, Rendulic je nastavio vojnu karijeru na sjeveru Finske. Od lipnja 1944. bio je zadužen za sve njemačke trupe u Finskoj i Norveškoj.

Na čelu njemačkih vojnika nalazio se i nekoliko mjeseci kasnije, sredinom rujna 1944., kad je potpisano primirje između Finske i Sovjetskog Saveza (Finska je od 1941. s Njemačkom ratovala protiv Sovjeta). U povlačenju iz Finske njemački se Wehrmacht vodio doktrinom 'spaljene zemlje', pri čemu je nastradao i Rovaniemi. Rendulic je prvotno naredio uništenje samo državnih građevina u Rovaniemiju, no sredinom listopada Nijemcima je naređeno da unište sve osim bolnica i kuća u kojima je bilo stanovnika. U tome im je nehotično pomogla i sama finska vojska koja je u zrak dignula vlak s municijom u željezničkoj stanici. Procjenjuje se da je većina grada stradala u požaru koji se proširio nakon toga.

Sve u svemu, u požaru je nestalo čak 90 posto Rovaniemija, a nakon rata zadatak obnove dobio je jedan od najpoznatijih finskih arhitekata, Alvar Aalto. Inspiriran krajolikom i povezanošću s prirodom, Aalto je gradski plan osmislio tako da iz ptičje perspektive podsjeća na glavu sjevernog jelena.

Nekoliko godina nakon završetka rata Rovaniemi je posjetila i supruga tadašnjeg američkog predsjednika Eleanor Roosevelt te je došla izraziti podršku oporavku grada. Njen posjet poslužio je kao odlična promotivna kampanja. U samo tjedan dana Finci su izgradili drvenu kućicu u kojoj je odsjela Roosevelt, a ta je kućica danas središte sela Djeda Mraza, zabavnog parka sa svim mogućim božićnim i novogodišnjim atrakcijama. Posjetitelji mogu sresti popularnog djedicu, voziti se u sanjkama koje vuku sjeverni jeleni, gledati atraktivnu igru boja polarne svjetlosti i općenito uživati u gostoljubivosti laponskih domaćina.

Rovaniemi je otvorio i poštanski ured koji prima poštu Djeda Mraza, u koji godišnje pristignu stotine tisuća pisama djece diljem svijeta sa željama za poklonima. Lokalni stanovnici danas uživaju plodove turističke popularnosti Rovaniemija te se u njemu, uz velik broj atrakcija vezanih uz Djeda Mraza, može otići na skijanje u neko od skijališta u blizini. Gosti se mogu odvažiti i na neke aktivnosti za koje je potrebno još više adrenalina, od jurcanja motornim sanjkama, autoškole na ledu i safarija s haskijima, do skoka u ledenu rijeku.

Čak pola milijuna turista godišnje posjeti Rovaniemi, od čega je više od polovice inozemnih, iako je grad tek 16. po broju stanovnika u Finskoj. Zahvaljujući turizmu, više od 80 posto zaposlenih radi u uslužnom sektoru, dok na industriju otpada udio između 10 i 15 posto, a na primarni sektor tek dva do tri posto.

Priču o Rovaniemiju moglo bi se iskoristiti kao simpatičnu ilustraciju za to kako je pohvalno biti dobar. Nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu stanovnici su vrijedno prionuli obnovi i za to im je stigla nagrada u vidu današnjeg uspješnog turističkog grada usred arktičke zime i mraka. Kako god da se uzme, bilo da im je uspjeh stigao kao poklon, bilo kao posljedica uspješne dugogodišnje turističke kampanje, Djed Mraz je bio ključ tog uspjeha.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Toni Cetinski, Bruno Petković, Goran Grgić, Peđa Grbin…