Vodeće globalne ekonomije, američka, kineska i ona Europske unije, našle su se ovih dana usred borbe s pandemijom koronavirusa i ograničenjima kojima se želi zaustaviti širenje zaraze kako bi se izbjegli kolapsi zdravstvenih sustava i puno teže posljedice po stanovništvo. Mjere kojima se ograničava kretanje građana, određuje zatvaranje tvornica i ureda sigurno će rezultirati padom ekonomske aktivnosti, a vlastima je preostalo da pokušaju smanjiti gospodarsku štetu raznim programima i paketima poticaja.

Od nabrojanih velikih ekonomija, koje zajednički čine više od 60 posto svjetske privrede, zasad najkonkretnije poteze, iako nakon dosta otezanja, čini se da vuku Sjedinjene Američke Države. Tamošnji politički vrh dogovorio je u utorak navečer uvjete najvećeg paketa poticajnih mjera, vrijednog čak dva bilijuna dolara, kojim se želi zaštititi ekonomiju od recesije zbog posljedica širenja virusa 2019-nCoV.

Prema preliminarnim informacijama (pun prijedlog zakona bit će dostupan tek u srijedu navečer), paket bi trebao uključivati 500 milijardi dolara za kompanije i sličan iznos za milijune kućanstava koja će imati pravo na izravnu pomoć u vrijednosti do 3000 dolara. Program poticaja također uključuje 350 milijardi dolara odvojenih za zajmove malim i srednjim poduzetnicima, 250 milijardi dolara za pomoć nezaposlenima te 75 milijardi za bolnice i zdravstvene ustanove. SAD se, nakon Kine i Italije, brzo penje na listi po broju zaraženih koronavirusom i, po posljednjim dostupnim informacijama, već sada ima više od 50 tisuća zaraženih.

Spomenuti paket u rangu je s poznatim tzv. TARP (engl. Troubled Asset Relief Program) paketom od 700 milijardi dolara, kojim su američke vlasti spašavale ekonomiju nakon financijskog kraha krajem 2008. Savezne rezerve (Fed, Federal Reserve, američka središnja banka), prije desetak dana reagirale su izvanrednim snižavanjem kamatnih stopa kako bi se bankama olakšalo kreditiranje, no sumnja se da taj potez neće biti dovoljan da bi se najveću svjetsku ekonomiju održalo na zadovoljavajućoj razini.

I dok se u SAD-u posljednjih dana, iako na trenutke naizgled nevoljko, raspravljalo o donošenju poticajnih mjera iz Kine, koja se prva našla na udaru pandemije, zasad ne dolazi previše informacija o mogućim poticajima za oporavak tamošnje privrede. Londonski Financial Times donosi tek informacije da Narodna banka Kine planira poslovnim bankama odrediti smanjivanje kamata na štednju građana. Takve niže kamate omogućile bi bankama višu profitabilnost koja će im biti potrebna idućih mjeseci, u kojima će njihova aktivnost biti nužna za poticaj ekonomiji.

Poziv na snižavanje kamata na štednju mogao bi biti objavljen u idućih nekoliko dana, navodi Financial Times, pozivajući se na izvore upoznate s planovima kineske središnje banke. Narodna banka Kine već godinama pokušava progurati reforme kojima bi se bankama omogućila veća sloboda u određivanju kamatnih stopa i na štednju i na kredite, no poslovne banke u Kini još se uvijek vode preporukama središnje banke. Centralna banka je posljednji put svoju preporuku za kamate na oročene depozite snižavala 2015. godine.

Za razliku od američkih Saveznih rezervi, koje su snizile kamatne stope, i Europske središnje banke (ECB, European Central Bank) koja, na razočaranje mnogih, nije povukla takav potez, ali je objavila program kojim bi se na tržište moglo plasirati do 750 milijardi eura, kineska središnja banka dosad je bila relativno suzdržana te je bankama na raspolaganje stavila tek dodatnih osamdesetak milijardi dolara. Kineskim poslovnim bankama poručeno je da odobravaju kredite kompanijama koje se bore za opstanak, da snize kamatne stope i olabave uvjete pod kojima odobravaju kredite. Mada bi takvi potezi mogli doprinijeti oporavku gospodarstva u idućih nekoliko mjeseci, oni bi istovremeno mogli naštetiti samim bankama, zbog čega se u Narodnoj banci Kine nadaju da će snižavanje kamata koje se isplaćuju na štednju građana ojačati profitabilnost banaka umjesto da se potiče potrošnja.

Treća vodeća gospodarska sila svijeta, Europska unija, također bi trebala dobiti svoj paket mjera nakon što Europski parlament u četvrtak 26. ožujka održi svoju izvanrednu sjednicu – prvu s daljinskim glasanjem. Predsjednik parlamenta David Sassoli još je prošlog tjedna mjere koje donosi EU usporedio s poznatim Marshallovim planom. Tim je planom nakon Drugog svjetskog rata SAD pomogao Europi u oporavku isporukom dobara i zajmovima u vrijednosti većoj od 12 milijardi dolara (današnji ekvivalent od oko 130 milijardi dolara).

Mjere o kojima će odlučivati EP relativno su skromne, barem u usporedbi s najavljenim američkim poticajnim paketom. Zastupnici bi trebali odobriti odvajanje 37 milijardi eura Kohezijskog fonda za borbu s posljedicama krize, proširenje obuhvata Fonda solidarnosti EU-a na hitne slučajeve za javno zdravstvo te prilagodbu pravila kojima se aviokompanije tjera na održavanje letova bez obzira na to što su oni prazni. Takvo pravilo postoji kako bi se aviokompanije natjeralo da ne zloupotrebljavaju svoje termine za uzlijetanje na aerodromima.

No Sassoli je u svoju usporedbu uključio spomenutu odluku ECB-a, druge mjere Europske komisije koja je odlučila ublažiti pravila o isplati državnih subvencija, pojedinačne programe država članica te mogući angažman 500 milijardi eura iz Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), fonda koji je nakon ekonomske krize 2009. stvoren baš za krizne situacije. Nažalost, ministri financija članica EU-a koji su u utorak održali videokonferenciju nisu se uspjeli složiti oko jedinstvene strategije za cijelu Uniju kojom bi se borilo protiv ekonomsko-virusne krize.

Ministri iz južnih europskih država nadali su se da bi se moglo pribjeći korištenju novca iz ESM-a ili emitiranju zajedničkih 'koronaobveznica', no države poput Njemačke ili Nizozemske odbile su takve planove. Portugalski ministar financija Mário Centeno izjavio je medijima da su zaključili da je potrebno 'još pregovora'. Premijeri članica EU-a trebali bi sličnu videokonferenciju održati u četvrtak, kad će se također raspravljati o reakciji na krizu.

Kineske vlasti ovih dana objavile su i prve statističke podatke koji bi mogli ukazati na udarac što ga je borba s koronavirusom ostavila na tamošnju ekonomiju. Industrijska proizvodnja je u prva dva mjeseca srezana za 13,5 posto, a maloprodaja smanjena za više od 20 posto. Nezaposlenost je dosegnula 6,2 posto. Prema nekim kalkulacijama nezavisnih analitičkih tvrtki, kineski bruto domaći proizvod (BDP) u prvom tromjesečju bit će 20 posto niži nego u posljednjem lanjskom kvartalu.

Tijekom oporavka od globalne ekonomske krize 2009. godine potražnja iz Kine za svime – od ugljena i željezne rude do automobila i luksuznih proizvoda – pomogla je u oporavku globalne ekonomije. Tada je, zahvaljujući između ostalom poticajnom paketu vrijednom gotovo 600 milijardi dolara, Kina ostvarivala rast bruto domaćeg proizvoda od desetak posto. Poticaji su se tada svodili na izdašno bankovno kreditiranje, a neki se nadaju da bi Kina i ovaj put mogla postupiti tako, no za sada reakcija izostaje.

Kina i EU su, za razliku od SAD-a, proteklih tjedana više bili usmjereni na borbu sa samim virusom i organizacijom života u novim, izvanrednim, uvjetima. Saniranje ekonomskih posljedica ipak je bilo niže na dnevnom redu u želji da se zaštiti zdravlje građana. No državna i institucionalna pomoć svakako će biti nužne barem neko vrijeme nakon što se situacija stabilizira kako bi se velike ekonomije ponovo zakotrljale.