PSIHOLOGIJA KUPOVINE

Neki trgovci će u prelasku na euro zaokruživati cijene zbog 'atraktivnosti'. To bi moglo dodatno raspaliti inflaciju

22.12.2022 u 10:42

Bionic
Reading

Brojni se potrošači u Hrvatskoj, kao i u drugim članicama EU-a koje su se obvezale uvesti euro, pribojavaju povećanja cijena zbog zaokruživanja ili zlouporaba pri njihovu preračunavanju u euro. Taj su fenomen obradili analitičari Hrvatske narodne banke, Ivan Mužić i Andreja Pufnik, u tekstu u kojem procjenjuju kakve su moguće posljedice 'atraktivnih cijena' na džepove građana

Strah od zaokruživanja (slike 1 i 2) ponajviše je povezan s praksom formiranja cijena koje su u kunama na atraktivnoj razini (primjerice tako da završavaju znamenkom 9 ili znamenkama 99 iza decimalnog zareza), ali nakon preračunavanja u eure više neće biti takve.

Ako domaći trgovci prilagode cijene u eurima do prve više atraktivne razine, to bi doista moglo imati određenoga kratkoročnog utjecaja na inflaciju.

'U praksi razlikujemo tri vrste atraktivnih cijena: psihološke cijene, one kojima se trgovci koriste vjerujući da kupci manje pozornosti pridaju znamenkama iza decimalnog zareza, za razliku od znamenki koje prethode decimalnom zarezu (npr. 9,90 kuna ili 9,99 kuna), potom frakcijske cijene - one koje pojednostavljuju vraćanje ostatka (npr. 15,50 ili 6,75 kuna) - te egzaktne cijene, one koje su cijeli brojevi i obično se rabe za veće iznose (npr. 55 ili 120 kuna)', pišu analitičari HNB-a.

Raspoloživi podaci potvrđuju da je zaokruživanje cijena na atraktivne razine doista prevladavajuća praksa u domaćim maloprodajnim lancima. Čak 95,7 posto cijena analiziranih prehrambenih proizvoda iz domaćih maloprodajnih lanaca završava znamenkom 9, a njih 2,8 posto završava znamenkom 0, dok na sve ostale završne znamenke (osim 9 i 0) otpada samo 1,5 posto svih cijena (slika 3.a).

Promatraju li se obje znamenke iza decimalnog zareza, vidljivo je da više od 77,5 posto cijena prehrambenih proizvoda završava znamenkama 99 te još 10 posto znamenkama 49 (slika 3.b).

Iako je način preračunavanja cijena u eure jasno reguliran, pišu Ivan Mužić i Andreja Pufnik, to ne isključuje mogućnost da trgovci naknadno prilagođavaju cijene iskazane u eurima, kao što su i dosad mijenjali kunske cijene. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj predviđeno je preračunavanje cijena iz kuna u euro primjenom punog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja (i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale). Dakle cijene se ne bi smjele zaokruživati naviše u većoj mjeri nego što to nalažu matematička pravila. Ipak, ne može se isključiti mogućnost da trgovci tijekom vremena nastoje zaokružiti cijene na atraktivne razine u eurima. Stoga se kao pesimističan scenarij simulira zaokruživanje svih cijena naviše, do prve sljedeće atraktivne razine, primjenom sljedećih pravila:

  • psihološke cijene u kunama nakon preračunavanja u eure zaokružuju se na prvu višu psihološku cijenu u eurima
  • frakcijske/egzaktne cijene u kunama nakon preračunavanja u eure zaokružuju se na prvu višu frakcijsku/egzaktnu cijenu u eurima
  • cijene koje nisu atraktivne u kunama ostavljaju se u eurima kao neatraktivne (ne zaokružuju se naviše).

U tablici 2 navodi se nekoliko primjera zaokruživanja cijena prema opisanim pravilima. Primjerice, proizvod A stoji 5,99 kuna, što se smatra psihološkom cijenom. Nakon preračunavanja u eure po konverzijskom tečaju cijena proizvoda A u eurima zaokružena na dvije decimale iznosi 0,80 eura, što odstupa od psihološke razine. Iako se može očekivati da trgovci zadrže cijenu od 0,80 eura za proizvod A ili je čak smanje na 0,79 eura, što je najbliža psihološka razina, u pesimističnom scenariju pretpostavlja se da će trgovci ipak zaokružiti na prvu višu psihološku razinu, koja iznosi 0,89 eura. Slično tome, proizvod C stoji 9,50 kuna (frakcijska/egzaktna cijena), što iznosi 1,26 eura prema konverzijskom tečaju. Unatoč tome što je najbliža frakcijska/egzaktna cijena 1,25 eura, u pesimističnom scenariju pretpostavljamo da će trgovci cijenu od 1,26 eura zaokružiti na 1,30 eura (prva viša frakcijska/egzaktna cijena).

Rast cijena hrane, bezalkoholnih te alkoholnih pića u pesimističnom scenariju pridonosi rastu ukupne inflacije za oko 0,5 postotnih bodova. U tablici 3 prikazane su procjene mogućih učinaka zaokruživanja na rast cijena hrane, bezalkoholnih pića te alkoholnih pića u opisanom scenariju, kada bi svi trgovci zaokruživali sve cijene naviše. Potencijalno povećanje cijena hrane (mjereno HIPC-om) zbog zaokruživanja cijena pri konverziji u eure procjenjuje se na oko 2,16 posto. Za bezalkoholna pića potencijalni učinak zaokruživanja malo je veći u odnosu na hranu (iznosi oko 2,64 posto), a za alkoholna pića učinak je manji u odnosu na hranu (iznosi oko 1,77 posto). Ipak, zbog konkurencije na tržištu, može se očekivati da će maloprodajni lanci zaokruživati cijene i na najbliže atraktivne razine, no one ne moraju nužno biti više.

Hrana i pića komponente su kod kojih je simulirani učinak konverzije na cijene izraženiji nego za ostatak potrošačke košarice zbog velikog udjela atraktivnih cijena te velikog broja relativno niskih cijena (za koje je izračunati učinak konverzije relativno visok). U slučaju ostalih komponenti indeksa potrošačkih cijena, kod kojih je udio atraktivnih cijena niži i/ili udio relativno viših cijena znatniji, mogući učinak konverzije na cijene je niži. Nadalje, administrativno regulirane cijene (uključujući energente), koje čine 22 posto potrošačke košarice za izračun HIPC-a (odnosno 25 posto za izračun IPC-a), preračunavat će se prema propisanim pravilima, pa bi spomenute cijene nakon konverzije trebale ostati nepromijenjene.

Iskustva zemalja koje su uvele euro pokazala su da je stvarni učinak zaokruživanja cijena pri konverziji domaće valute u euro bio znatno manji od rezultata simulacije u kojoj se pretpostavlja da se sve atraktivne cijene zaokružuju naviše. Konkurencija je bitan činitelj koji je odvraćao trgovce od podizanja cijena, a ograničavajuće na njihov rast djelovala je i obveza njihova dvojnog isticanja u trgovinama. Primjerice, u Nizozemskoj se procjenjivalo da bi u spomenutom pesimističnom scenariju učinak konverzije na IPC i HIPC mogao iznositi oko 0,7, odnosno 0,9 postotnih bodova dok je iz analize provedene nakon konverzije vidljivo da je učinak konverzije na rast IPC-a bio znatno manji (od 0,2 do 0,4 postotna boda).

'U trenutnom okružju povišene inflacije cijene bi nove atraktivne razine mogle dostići i bez vidljivog učinka na inflaciju. Trgovci bi ih mogli određivati na novim atraktivnim razinama u okviru redovitih cjenovnih prilagodbi. Tako je procijenjeni učinak zaokruživanja jednak otprilike mjesecu i pol prosječnog porasta cijena prehrambenih proizvoda zabilježenog u proteklih godinu dana, a cijene za otprilike 80 posto tih proizvoda mogle bi dostići novu atraktivnu razinu unutar dva mjeseca nastave li rasti nepromijenjenim intenzitetom. Trenutno povišena inflacija stoga bi, pomalo paradoksalno, mogla umanjiti potrebu za eventualnim dodatnim povećanjem cijena kako bi dostigle novu atraktivnu razinu', zaključuju analitičari centralne banke.

Sve upućuje na takozvanu 'krizu troškova života'
  • Sve upućuje na takozvanu 'krizu troškova života'
  • Sve upućuje na takozvanu 'krizu troškova života'
  • Sve upućuje na takozvanu 'krizu troškova života'
  • Sve upućuje na takozvanu 'krizu troškova života'
Inflacija - troškovi života Izvor: Cropix / Autor: Ranko Suvar / CROPIX