Moje ime je Ivica Todorić, Hrvat sam, živim u Zagrebu, Republika Hrvatska, rođen 1951. godine. Većinski sam vlasnik tvrtke Agrokor, koju sam osnovao prije 30 godina u Zagrebu. Krenuo sam od nule, iz iznajmljenog ureda, u začetcima zaposlivši pet suradnika. Danas, tvrtka koju sam osnovao ima oko 50.000 zaposlenika (prije godinu dana 60, no nažalost Izv uprava otpustila je više od 8000 ljudi), prihod od 6 milijardi EUR i bavi se trgovinom hrane, prehrambenom industrijom, retailom, poljoprivredom, poslovnim i tehnološkim inovacijama.

Stvarao sam, gradio sam, obnavljao ratom porušeno, gradio novo, transformirao dotrajalo i staro u Hrvatskoj i regiji. Ostavljao sam tragove gospodarske učinkovitosti, moderniteta i najsuvremenijih tehnoloških inovacija za unaprjeđenje poslovanja, u velikom dijelu transformirao gospodarstva država u kojima smo poslovali. Zapošljavao sam desetine tisuća, doškolovao i školovao hrvatske građane u njihovoj Domovini, kao i građane država regije u njihovim matičnim domovinama.

Nisam se nikada bavio politikom, niti mi je ona bila inspiracija, nikada nisam nekoga tužio ili bio tužen. Dakle, zapravo, živio sam jedan sasvim normalan obiteljski život (živjeli jesmo posljednjih godina u većoj kući, no vjerujte mi, obični smo ljudi, a kuća nije ta koja čini čovjeka), život u obiteljskom skladu, kojem sam uvijek težio i koji sam promicao, vjerujući da je obitelj temelj svega. Život protkan sa zaista mnogo radnog napora i svakodnevnih izazova, uvijek u poduzetničkom duhu, i dakako, sa čvrstom vjerom u božju pravdu, što je oduvijek bio postulat mog života i djelovanja.

Ovo pišem jer su se u mom životu dogodili dramatični događaji, nezamislivi u 21. stoljeću u zemlji članici EU, u Hrvatskoj, mojoj Domovini.

U moj ured u Zagrebu, 16. ožujka 2017. g., uz prvotnu najavu došla je tadašnja članica Vlade RH i ujedno i dopredsjednica Vlade RH Martina Dalić, zadužena za gospodarstvo, sjela preko puta mene za stol i bez da mi je dala bilo kakav dokument, bilo kakvu odluku državnih organa, kazala: „kako ja svoje vlasništvo nad kompanijom Agrokor trebam prenijeti na neki SPV, kod nekog bilježnika“! Isto tako je kazala da se (prema planu Borga) onda radi nova struktura: Skupština, Nadzorni odbor, Uprava, a da ja kao čelnik moram otići. Taj sam čin doživio kao nepodnošljivu prijetnju organizirane državne mafije meni, mojoj obitelji, cijeloj kompaniji, dioničarima i svim zaposlenicima Agrokora. Od tada pokušavam pravnim sredstvima prikazati istinu, zaštititi svoja ljudska prava, kao i prava moje obitelji, prava desetaka tisuća mojih suradnika i partnera, dioničara. Istovremeno, želim zaštititi i svoja vlasnička prava, kao i prava ostalih dioničara, investitora, koji su mukotrpno radili tijekom tri desetljeća, stvarajući modernu kompaniju, najznačajniju u ovom dijelu Europe po brojnim parametrima.

Prisila, prijetnje za fizičku egzistenciju, nepodnošljivi psihološki pritisci, bile su metode kojima su me htjeli prisiliti da predam svoje vlasništvo, te da me konačno protjeraju u izgnanstvo, u pomno smišljenoj operaciji otimačine izvedenoj prema scenariju i u režiji države, ljudi iz tek oformljenog, hibridnog državnog vrha, što tom činu neminovno daje obilježja udružene zločinačke aktivnosti.

Kako bi čitateljima bilo jasno ozračje tih fakata, u nastavku ću ispričati dio priče, događanja vezanu uz planiranu, organiziranu otmicu moje tvrtke, ne u nekoj afričkoj ili latino-američkoj banana državi, zemlji bezvlađa, već u državi članici EU, Hrvatskoj, 2017. godine, gdje se u 21. stoljću ne poštuju zakonska niti osnovna ustavna prava, a kamoli pravne odrednice EU. Pravne zasade EU se jednostavno ignoriraju, što ću dakako i dokazati na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ako to bude potrebno.

Nakon iznenadnog napada dijela državnih dužnosnika i mog šoka temama razgovora koje sam vodio, događaji su se brzo razvijali, tvrtka mi je oteta i morao sam je napustiti, sve što sam izgradio iz prašine, od nule do gospodarskog lidera ovoga dijela EU jednostavno mi je oteto preko noći, prisilnim kriminalnim aktom, rađenim od strane paradržavnih grupa, bezličnim lažima nametnutim Parlamentu i Ministarstvima!

Nakon što sam 10. travnja 2017.g. iz ureda u Agrokoru otišao doma, narednih pet mjeseci sam sjedio kod kuće i pokušao razumjeti što se sve dogodilo i zašto, prateći budno razvoj događaja i prikupljajući informacije.

S vremenom, neke sam činjenice počeo poslagivati, prikupljao dodatne dokumente, ali ne u dovoljnoj mjeri da bih mogao predstaviti istinu javnosti u njenoj potpunosti. Prilazili su mi ljudi, davali informacije, anonimno slali upozorenja, pisma, dokumente, neki su nudili pomoć. Postupno, mozaik se upotpunjavao, korak po korak, da bih s vremenom došao do cjelokupne slike. Upravo je ovo bila moja unutarnja potreba i zadatak od 10.travnja. 2017.g. do današnjeg dana.

Dakle, da, to je bila moja misija i moja strategija – kupiti što više vremena, da se razotkriju fakti i dobiju krunski dokazi za ono za što sam znao da se dogodilo meni, mojoj obitelj, Agrokoru, mojim partnerima, zaposlenicima Agrokora, i na kraju svima vama koji imate direktan ili indirektan interes za pozitivnu budućnost hrvatskog gospodarstva.

Riječ je zapravo o tome da se državni vrh poklopio i pretvorio u zločinačku organizaciju, sa svom svojom javnom logistikom: doušnika, cinkaroša, insajdera. Međutim, iako potpuno uvjereni u svoj uspijeh, oni nisu uspjeli podmetnuti niti pronaći ništa za što bi me mogli optužiti! Pustili su me na miru do 10. travnja 2017.g. jer su mislili da će pronaći, jel, tragove o, u medijskim hajkama najavljivanim silnim pokradenim novcima, dokaze da me uhapse na brzinu, uz već poznati folklor za javnost, potkupe i namontiraju proces, sve kako bi opravdali i dobili pretekst za marifetluke koji su uslijedili. No, prevarili su se, jer im toga štofa nije bilo na raspolaganju. Ništa takvog nisu pronašli niti mogu pronaći jer ne postoji! To im sada postaje ozbiljan problem!

Plenković i interesne skupine postaju nervozni, u dosluhu su sa medijima koji počinju pripremati teren da me se hapsi, za izmišljotine, no sve to nije toliko važno, jer oni to u tom trenutku trebaju. Počele su kružiti informacije da revizori rade pod pritiscima i da se pravi plan da se Agrokor prikaže u umanjenoj vrijednosti – kako bi se njihova interpretacija stvari retroaktivno nametnula kao istina, a Ivica Todorić prikazao kao krivac za sva izmišljena zla, po staroj boljševičkoj metodi. Uostalom, vidi se i dan danas, da sva ta navodna izvješća koja su osnova za cijeli proces protiv mene imaju toliko ograda i rezervacija revizora da čak ni neskloni i zlonamjerni Gašparac iz PWC-a nije smio potvrditi lažne brojeve koje je Izvanredna Uprava pokušala nametnuti. Cilj svih tih izvještaja, „ispravki“ je bio - da se nametnu zlonamjerna tumačenja suprotna svim praksama, etablira revizorski nemoguće i nepodnošljive tehnike tumačenja fakata i takvu falsificiranu dokumentaciju pretoči u dokument kojim bi se osiguralo ono što drugačije nisu mogli osigurati – Ivicu Todorića u kandžama kontroliranih državnih organa!

Meni u tom trenutku treba još vremena, nisam došao do cjelovite istine. Čuli su da sakupljam informacije, čuli su da mi prilaze ljudi i već se tada kod "grupe" javljaju prvi znakovi nervoze, panike.

Sljedeći put traženja istine, znajući što me čeka, koristim prava građanina EU, odlazim u Englesku i u skladu sa zakonom štitim svoja ljudska prava. Ovo nije bila laka odluka, ja sam Hrvat koji je odrastao i cijeli život živi u Hrvatskoj, gdje sam napravio najveću regionalnu tvrtku koja je Hrvatska tvrtka, rasprostranjena u nekoliko država. Sve ovo što sam učinio, činio sam i činim u interesu Agrokora. Odlučio sam ostati u Engleskoj dok ne otkrijem baš sve glavne činjenice. Znam da mi u Hrvatskoj to ne bi bilo dozvoljeno, jer je upravo istina ono što je previše opasno u mojoj Domovini, za sve one koji su se udružili u zločinački poduhvat otimanja Agrokora.

Mjesecima svjedočimo čitavom nizu informacija, izjava, mailova, dokumenata vezano uz slučaj Agrokor. Javnost počinje dobivati sliku koja je potpuno drugačija od prvobitnih objava političkih "elita" i vrhova izvršne i zakonodavne vlasti. Istina izlazi na vidjelo usprkos stegovnim mjerama koje Plenković i interesne strukture vrše na potkupljene medije (prozvani mediji se prepoznaju i sami su se već, vrlo jasno, javno otkrili, te ćemo stoga provjeravati baš sve marketinške i "savjetničke" ugovore Agrokora za vrijeme trajanja Izv. uprave, da bi dobili kristalnu sliku apsolutno svih pomagača i krakova korupcijske hobotnice), na pravosuđe koje zaboravlja pravnu logiku, no unatoč svemu vidljivo je da s vremenom MREŽA počinje pucati po šavovima. Tehnički je ostalo potvrditi još neke činjenice, učešće još nekih aktera, međutim, najveći dio posla sam uspio obaviti. Posao koji nikada ne bi uspio dovršiti da sam dozvolio da Plenković utamniči istinu.

Razvio sam i alternativni sustav, na različitim dijelovima svijeta o svim saznanjima, ako bi mi se nešto i desilo, jer je ta beskrupulozna mafija spremna na sve, tako da, nema prepreka da se jasno pokaže gdje su izvorišta zla! Da bi mogao prezentirati istinu, ostale su mi još trenutno dvije važne stvari za prikupiti, i danas, na osnovu iskaza Martine Dalić i Ante Ramljaka i to sam konačno riješio:

• PRVO - Došao sam do priznanja Martine Dalić vezano na naš sastanak u „četiri oka“. - Nakon mnogo mjeseci čekanja, pravodobnog slanja poruka, očito i tekstovima ovdje koji su urodili rezultatom. Prosto rečeno, uhvatio sam ih u zamku.

• DRUGO - Došao sam do potvrde da je Plenković odgovoran, sve naređivao, o svemu bio informiran, u sve uključen, sve odobravao!! Šef korupcijske hobotnice koja je djelovala i djeluje dan danas protuustavno, kriminalno, protupravno, na štetu svih dioničara Agrokora i svih građana Hrvatske.

Uporno sam čekao, ali i dočekao: dvoje najbližih suradnika Andreja Plenkovića, teško su ga optužili. Njegovo skrivanje, laži, žrtvovanje suradnika i kukavičluk mu se vratio kao bumerang, upravo od Ante Ramljaka i Martine Dalić. Poetska pravda.

Nakon čitavog niza i pozamašne količine dokumenata, dokaza i saznanja, danas smatram kako su moji ciljevi ostvareni! Pobijedio sam ih. I oni to znaju.

Nisam smio previše govoriti o određenim stvarima kako bi lakše došao do istine, tako da sam određene stvari prikazivao irelevantnim, a određene nevažne stvari važnima, kako bi im skrenuo pažnju. Sve da bi mogao doći do određenih preciznih dokaza, da se dovedem u poziciju za taktičku pobjedu nad kriminalnom mašinerijom koja je zlouporabila i upregnula cijeli državni i represivni aparat.

Još nekoliko važnih aktera trebamo u cijelosti osvijetliti, definirati sa hodogramima, iako je dosta i oko toga napravljeno i već razotkriveno, tu definitivno ne žurimo.

Bio sam, a i danas sam, glavna meta zla. Mene i moj upravo okaljani imidž, koristili su da bi na prvoj instanci prošla besramna, kriminalna nagodba. Kaljanje Ivice Todorića je uvriježena praksa i praćena isto tako uvriježenim prijetnjama, koja služi da bi se drugi ucijenili, da bi se istina promijenila i da bi se ispisala nova povijest kriminala, zamaskiranog, navodno, ispravnim ciljevima. Ali sve što rade inspiratori ovih rabota je protupravno, nakaradno, pravni skandal. Uništavaju sudove, delegiraju pravne organe prema vlastitom interesu, korumpiraju, prijete, ucjenjuju novinare i urednike. Sve su spremni napraviti, samo da im prođe njihov kriminal. Na njihovu žalost, istinu ne mogu sakriti, njih, vjerujte mi - čeka bijedna budućnost!

Kako bi prošla njihova kriminalna nagodba, naravno, ne zanima ih što će i kakva će biti sudbina Ivice Todorića. Ali do tada im je bilo ključno da budem u zatvoru, da ne galamim protiv njih i da me drže zatočenog. To je uostalom bio Plenkovićev plan, koji sam ja vrlo dobro znao i koji sam htio spriječiti svojim odlaskom iz Domovine.

On je založio cijeli svoj politički arsenal na rušenju stupova pravde u Hrvatskoj, pucao je iz svih oružja, s ciljem - pokušaja spriječavanja propadanja vlastite političke karijere. Ali od njegove karijere neće biti ništa, ona je propala istog trenutka kada izađe istina, a on je propao onog trenutka kada se uključio u kriminalnu urotu protiv Agrokora. Andreju Plenkoviću je ugrožena i sloboda, jer je u čvrstom zagrljaju s kriminalcima, u tome ga ne može spasiti ni Europski Parlament, jer se za njega već priprema Europski Uhidbeni Nalog, kojeg je on bio predodredio za Ivicu Todorića!

Dakle, meni nikada plan nije bio otići za stalno iz Domovine, meni je plan bio odigrati taktički, natjerati protivnike da oni sami razotkriju dokaze, da prikupim dokumente. Znao sam, vrlo dobro, ako budem strpljiv, da će prljavština njihovih kriminalnih radnji izaći na površinu. Sve moje radnje su bile usmjerene upravo ka tome. No, nije bilo lako doći do ove točke.

1) Sve je počelo s Božom Petrovom i Sberbank-om

Moj prvi kontakt, početak cijele monstruozne i kriminalne pripovijesti vezane za cijeli slučaj oko Agrokora je bio poziv Bože Petrova, kao Predsjednika Sabora RH i potom Sberbanka, na razgovore. To je, kako danas vidim, bio početak svega. Ja to tada nisam znao, ali to je bio prvi kontakt s ljudima, koji su očito bili uključeni u pripremu, plan i realizaciju istog da se Agrokor otme.

Direktor Sberbanke mi je početkom veljače 2017.g. u nekoliko prigoda prenosio poruku Bože Petrova, Predsjednika Sabora RH, da bi se Petrov htio sa mnom vidjeti, jer da on ima uvažavanja za mene, da bi on navodno htio vidjeti kako on može meni pomoći itd. Sve vrste komplimenta su mi prenesene, istaknute na moj račun, a sve kako bih se ja na te pozive odazvao. Bilo je veoma važno da kontaktiram Petrova, kako se danas to vidi. On je meni slao drugačije poruke od onoga što je on mislio. Ja se nisam obazirao na to. Nakon par inicijalnih poziva i mog otklona, slijede konstantni pokušaji Sberbanke da me nagovori da se nađem sa Petrovom, tu je bilo nekoliko poruka sa istim sadržajem – „Petrov fantastično govori o Vama, stvarno hoće pomoći ako može“ (parafraziram). Pomoć nekog Petrova nije mi i tako uopće bila potrebna.

U ovom kontekstu, iznenadno, 10.veljače 2017., dogodila se izjava ruskog veleposlanika o kojoj se već govorilo. Čuvena izjava koja je probudila oluju s primjesama geopolitičke igre, no sve je to meni bilo vrlo sumnjivo! Sve je to nešto što djeluje kao osmišljen plan, kao dobro spremljen početak nečeg meditiranog u mračnim uredima. Ruski veleposlanik je najavio da „bit će posljedica“ za Ivicu Todorića. Netko je očito sve to koordinirao i pripremio. Tko je to uradio, to još ne znam. Sberbank zasigurno nije, ali Rusi su me prvi put namamili preko Petrova i Rusi su sugerirali preko veleposlanika da sam bio u problemima, a to su očito provodili u dosluhu s određenim ljudima iz Vlade RH. Poslije te izjave me opet zvala Sberbanka vezano na inicijativu Petrova. Ja sam se onda, da ne ispadnem nepristojan, odlučio i nazvao sam šefa kabineta Premijera Vlade RH Božinovića i zapravo ušao u nešto što nisam znao što je. Već nakon drugog ili trećeg dana najavili su se kod mene resorni ministri Martina Dalić i Zdravko Marić i došli na sastanak. Nije mi baš bilo sve jasno što hoće, ali se sjećam da je Dalić rekla jednom prilikom da sastanak „možda bude, a možda i ne bude sastanak“. Što je za mene bilo čudno i sumnjivo, jer na kraju krajeva sastanak je inicirao Petrov, ne ja osobno. Uskoro je dobiven termin 26.02. kao termin za sastanak. Danas znamo da je sve bilo inscenirano, tajni sastanak o kome se često pisalo.

Interesantan je iskaz Dalić kada potvrđuje da je već 24.veljače dakle, dva dana ranije, Plenković sa svojom Grupom Borg odlučio da se "intervenira" u Agrokor. Izlazi konačno prava istina, sramota i prijevara – kao uostalom sve što je Plenković izustio u proteklih 17 mjeseci. Taj sastanak je najprije bio čudan, a na kraju sam imao osjećaj da se čovjeku smuči. Montaža, laž, besramnost. Ja kad sam vidio taj kaos, tu konfuziju, jedva sam čekao da od tih ljudi odem. Međutim, ono što moram kazati i za što imam dokaze je, da ja nikada nisam od njih tražio ništa, nikakvu pomoć! Dakle, u par dana poslije 03.03.2017. g. najavio mi se ministar financija RH Zdravko Marić, koji je došao po naredbi Premijera i krenuo ispitivati kako su stvari i da li bi Vlada RH trebala nešto pomoći. Ja sam mu se zahvalio i rekao da mi ništa ne treba od države. S tim danom smatrao sam da je završena komunikacije s ovim ljudima i Vladom RH. To je bio upravo trenutak kada su oni ubrzali svoje kriminalne aktivnosti. Vidjeli su da me ne mogu navući da budem dio njihove igre. Činjenica je da u tom periodu još nije bio pritisak na Agrokor koji će kasnije doći. Sve se poslije izjave veleposlanika malo uznemirilo, međutim nije bilo medijske hajke, nije bilo kaosa u financijskim krugovima, nije bilo ničega. Ništa se bitno nije događalo.

2) Ključan sastanak u „četiri oka“ - izravna prijetnja mafije sa službenim ovlastima – krunski dokaz

Istina je da se dana 16.03.2017. g., dogodio ključni događaj koji je odredio, usmjerio sve daljnje događaje vezane uz Agrokor, budućnost hrvatskog gospodarstva, budućnost desetaka tisuća ljudi, a u konačnosti imao i značajan utjecaj na sve građane Hrvatske kojima će ovaj teret pasti na leđa. Kako do sada nije bilo javnog priznanja sa strane Martine Dalić, a vezano na njezin dolazak u moj ured 16. ožujka 2017. godine u svojstvu tadašnjeg člana Vlade RH i potpredsjednice Vlade RH, morao sam biti strpljiv da čujemo njezinu priču, jer je istina da je sastanak bio kako ona kaže „u četiri oka“. Strepio sam hoće li javnost ikada saznati istinu! Toga dana mi se dogodio stravičan događaj, s jedne strane promijenio mi se život u sekundi, a s druge strane nisam imao dokaza za to što mi se dogodilo, jer je to bilo u „četiri oka“. Kako je M. Dalić potvrdila moje ranije iskaze, kao da sam se ponovno rodio.

Sada dakle postoji potvrda gospođe Martine Dalić da je došla u moj ured i kazala „kako ja svoje vlasništvo nad kompanijom Agrokor trebam prenijeti na neki SPV, kod nekoga bilježnika“! Isto tako je kazala da se onda radi nova struktura: skupština, nadzorni odbor, uprava, a da ja moram otići. I stalno je govorila „bit će strašno“. Ja sam nju prekinuo, nisam htio da dobije krivi dojam da želim o bilo čemu ovakvom razgovarati. A i tako sam stravičnu stvar upravo čuo i doživio. Da skratim, ja sam nju energično odbio!

Sada želim biti potpuno precizan i jasan, ta činjenica koja se dogodila ustvari je za mene značila ne neku poruku ili priču Martine Dalić, dopredsjednice Vlade RH, nego nevjerojatnu prijetnju organizirane državne mafije meni, mojoj obitelji i cijeloj kompaniji i zaposlenicima Agrokora.

I onda kao i danas sam bio 100% siguran da nikad nisam izvršio nikakav protuzakonit postupak, da sam nevjerojatno doprinio razvoju gospodarstva svoje države i regije, a da bih odjednom dobio mafijašku prijetnju od najvišeg vrha hrvatske države, dopredsjednice Vlade RH zadužene za gospodarstvo. Svi moji daljnji potezi, potpisi, izjave vezane su uz moju spoznaju da su se pojedinci u državi odlučili na kriminalno bezobzirno uništenje mene, moje obitelji i tvrtke Agrokor, bili su usmjereni ka dobvanju na vremenu da se suprotstavim kriminalnim intencijama novog hibridnog i kasnije će se pokazat kriminalnog čelništva države.

Zamislite da Vam dođe na vrata predstavnik vlasti i traži Vašu tvornicu, Vašu tvrtku, Vaš ured, Vaš stan, Vašu IMOVINU. To je scenarij viđen samo u mafijaškim filmovima, u predmetima najtežih kaznenih djela i samo u postupcima ljudi bez trunke morala. Martina Dalić nije mogla doći do mene bez suglasnosti Premijera Plenkovića, te kukavice koja se krije već dulje od godinu dana kao autor svega.

„Bit će strašno“ je stalno govorila kroz zube, kao poštapalicu, Martina Dalić, dopredsjednica Vlade RH, dok je izlazila iz mog ureda. I bilo je strašno! Krenuo je medijski linč. Po priznanju same Dalić, kontaktirani su svi moji partneri. Jasno je kao bijeli dan – rušio se Agrokor, jer im ga ja nisam htio dati. A Plenković je stajao iza svega. To je za mene bila prijelomna točka. Moj plan je tad promijenjen – i sve poteze od tada povlačim sa sviješću da će oni uraditi sve da mi neka njihova "tajna grupa" uzme firmu, te da neću imati priliku za oslonac na pravni sustav Hrvatske države, s obzirom da je isti pod njihovom šapom, nažalost.

3) Plenković, mastermind korupcijske hobotnice, je razotkriven!

Uništavali su Agrokor. Spriječili su ga da pregovara sa partnerima. Osujetili su i sabotirali poslovne odnose privatne kompanije. A za sve to je odgovoran Andrej Plenković predsjednik Vlade RH.

Ja sam, sa svojim partnerima, pravnim putem krenuo rješavati sve probleme koje mi je prije svega napravila država, kao što bi uostalom svaki iskusan poslovni čovjek, koji odgovorno upravlja bilo kakvim sustavom i činio. Čelnici Vlade RH su išli prijetnjama, ucjenama, korumpiranjem, pritiscima na suce, pritiscima na novinare, išli su kriminalom, protuzakonitostima, protuustavnim ugovorima i mjerama. ONI SU SVE RADILI CILJANO. Tu se može precizno rekonstruirati i zamijetiti da je pri tom napravljeno zaista mnogo kaznenih dijela, koja su se desila kako bi se uništio Agrokor, spriječilo kredite, spriječilo efikasnost, već odobreni Standstill aranžman kojeg smo ugovorili i to u pismenoj formi, a sve to kako bi se „oči okrenule prema njima“ (njima=Borgu, što su precizne riječi Martine Dalić iz njezinog maila u Hotmail aferi).

Danas možemo potvrditi i dokazati da je Andrej Plenković, Predsjednik Vlade RH razotkriven kao najodgovorniji za sve navedene kriminalne radnje. Sve protupravnosti, svaku trgovina povlaštenim informacijama, svako odavanje tajni, sve zlouporabe, izvlačenje novaca iz Agrokora, uništavanje trajnih vrijednosti hrvatskog gospodarstva, zlouporabe sa Knightheadom i cijela kriminalna operacija oko bondova, pranje novca sa Alix Partnerima, realizacija zločinačkog Roll Up kredita koji je poslužio upravo da upravljanje Agrokora predaju Knightheadu. Sve je to striktno i ekskluzivno Plenkovićevo maslo. I to je upravo potvrdila Martine Dalić, koja je svojim iskazom do kraja, zajedno s Antom Ramljakom, razotkrila prirodu mafiozne hobotnice i defacto i de jure potopila Andreja Plenkovića. Taj veleizdajnički premijer, VAS POŠTOVANI ČITATELJI NIJE SMOGAO SNAGE POGLEDATI U OČI I REĆI ISTINU VEĆ VAS JE SVE BEZOČNO MJESECIMA LAGAO, NASTAVLJA LAGATI I DANAS, no ne zadugo!

Ja sam odigrao kako sam jedino mogao. Napravio sam sve da kupim vrijeme i ostanem na slobodi, kako bi ih pobijedio. Znao sam da će dokazi izaći i znao sam da istina neće umrijeti dok god ima onih koji se za istinu bore. Borio sam se, dakako nepokoleban. Meni nije padalo na pamet da se ovim kriminalcima predam. Osobno mislim da sam puno toga uspio napraviti. I danas mislim da je samo pitanje dana za njihov krah. Lešinarski fondovi Knighthead, AlixPartners, Borg Grupa i ostale interesne skupine su pokrali ne samo Agrokor, mene osobno i dioničare, Andrej Plenković je ukrao građanima pravosuđe, pokrao je ljudska prava, pokrao je pravo na informiranost, pokrao je istinu, uništio je vrijednosti manjinskim dioničarima, braniteljima, umirovljenicima.. Hrvatskoj je srozao ugled, obezvrijedio je struku i stručnost, domoljublje je sveo na razinu smetnje i smeća.

Dokazi za sve gore navedeno su sada u našim rukama!