Prema izvorima iz poslovnih krugova bliskih dvojici domaćih megapoduzetnika, preuzimanje Tvornice ulja Čepin, u čiju je modernizaciju prije nekoliko godina država uložila 350 milijuna kuna, neisplativo je i za polovicu te cijene.

'Tvornica nema izravnu željezničku vezu ni riječni tok u blizini kojima bi se jeftino dopremala sirovina na preradu, a ni način dobivanja ulja prešanjem nije ekonomičan. Doduše, dobiveno ulje je kvalitetnije i zdravije od onoga proizvedenog u postupku ekstrakcije koji u svijetu prevladava jer u njemu nema ostataka organskih otapala, ali tko danas mari za zdravlje. Ljudi kupuju ono što je jeftinije', rekao nam je naš dobro upućen sugovornik i zaključio da bi cijena jedine domaće tvornice ulja morala biti uistinu niska da bi privukla ulagače.

Dug – 180 milijuna kuna

Predsjednik uprave čepinske Uljare, Stjepan Komar, ne smatra da je tvornica zbog svega toga manje atraktivna:
'Mi možemo godišnje preraditi 135.000 tona uljarica, koje se 90 posto proizvode u Slavoniji i Baranji, dakle u okolici tvornice. To bitno smanjuje troškove dopreme sirovine, pa je upitno je li uopće jeftinije plaćati lukama pretovar u brodove i potom sirovinu željeznicom transportirati u druge tvornice u Srbiji ili Mađarskoj. Pogača, koju prodajemo kao stočnu hranu, čini 45 posto sirovine nakon prerade i u njoj nakon prešanja ostaje osam posto više ulja nego nakon ekstrakcije, no takve su pogače kvalitetnije i postižu bolju cijenu, čime se umanjuje gubitak na količini dobivenog ulja', tvrdi Komar, uvjeren da će Tvornica ulja pronaći kupca čim se skine ovrha TSH Osječanka s njezinih udjela.

Uljara danas ne proizvodi ulje pod vlastitom markom, nego samo za vanjske naručitelje (pa i Zvijezdu i Žito) jer za sirovinu joj treba 17–20 milijuna eura godišnje. Takvim lohn poslom uspijevali su preživljavati, no ne i plaćati obveze prema bankama i državi, pa je 16. rujna tvornici blokiran račun zbog neplaćanja 52,5 milijuna kuna dospjelih potraživanja Zagrebačke i Partner banke. Ukupna dugovanja Tvornice ulja penju se na gotovo 180 milijuna kuna i preuzimanjem tih obveza u dogovoru s bankama novi bi vlasnik Uljaru vjerojatno mogao kupiti za kunu. No, tada bi se pojavio problem viška barem polovice od 214 zaposlenih, koji bi bili zbrinuti na Zavodu za zapošljavanje ili bi se angažirali na novim programima poput proizvodnje biodizela, za što Tvornica već ima gotove projekte.

Strah od Remetinca

Sindikat PPDIV-a najavio je prosvjede pred Vladom ne bude li ih još ovoga tjedna primila premijerka Jadranka Kosor, ali to neće biti potrebno potpiše li napokon ministar Čobanković rješenje koje su mu nedavno predložila društva povezana u IPK-u i Kandit grupi. Povjerenik PPDIV-a, Šimo Orešković, obaviješten je da je Kosor upravo to jučer naložila Čobankoviću.

'Rješenje je kod ministra na stolu, a podrazumijeva dokapitalizaciju IPK Osijek zemljištem koje mu je pripadalo do Domovinskog rata. Ono je poslije bilo okupirano, a onda upisano kao vlasništvo HFP-a. Ne pristajemo da država njime rješava neke druge probleme, nego tražimo da pomogne IPK-u koji je još u njezinu vlasništvu', kaže Orešković.

Zemljište vrijedi 60-ak milijuna kuna i njime bi IPK vratio dug Tvornici stočne hrane Osječanka, članici Kandit grupe koja je potraživanje od cca 67 milijuna kuna osigurala ovrhom nad udjelima Tvornice ulja. Odmah potom ona bi ovrhu skinula, ali Čobanković kao predsjednik NO-a i Vedran Duvnjak, predsjednik HFP-a, strahuju da bi se time izložili kaznenom progonu zbog pogodovanja interesima privatnih poduzeća. Zato su još 28. travnja od Državnog odvjetništva zatražili tumačenje bi li takva odluka predstavljala kazneno djelo.

Zamjenik glavnog državnog odvjetnika, Boris Koketi, odgovorio im je da Državno odvjetništvo nije nadležno davati pravna mišljenja te da odgovor potraže u suradnji s Ministarstvom financija, gospodarstva, rada i poduzetništva te poljoprivrede, stavljajući ih na dodatne muke.

Izgledan stečaj i prosvjedi

Duvnjak nam je poručio da HFP-u takvo rješenje neprihvatljivo jer bi za vrijedne nekretnine dobiti dionice Tvornicu nesrazmjerno manje vrijednosti te neka uprave društava same riješe međusobne odnose. Ipak, nakon premijerkina naloga, ministar Čobanković ponovno se obratio za pomoć DORH-u, čime se priča nastavlja po principu 'kvake 22'.

Stoga je realno očekivati još jedne radničke prosvjede zbog nemogućnosti isplate plaća i nove požare koje će na kraju ipak Vlada morati gasiti.

'U pitanju je deset milijuna eura koje država svojoj tvrtki treba prenijeti u zemljištu i, ako to ne mogu dati za Slavoniju, ne znam što uopće od ove Vlade možemo očekivati', zaključuje Šimo Orešković.