Nasuprot uvriježenim tezama o zemlji koja je u borbi protiv financijske krize i recesije poduzela mjere potpuno suprotne onima koje drugim europskim zemljama preporučuju međunarodne financijske institucije, autor ukazuje da je Island uspješno realizirao ekonomski program u suglasnosti s MMF-om, koji je, pored nekih nekonvencionalnih mjera, uključivao i klasične mjere strogih proračunskih rezova i skupu sanaciju bankarskog sektora na račun poreznih obveznika.

Budući da je došlo do potpunog kolapsa financijskog sustava (85 posto bankarskog sektora je bankrotiralo, onemogućen je pristup inozemnom tržištu kapitala, na burzi se gotovo uopće nije trgovalo, valuta je izgubila gotovo 90 posto vrijednosti, tržište novca nije funkcioniralo) Island je, nakon preuzimanja državne kontrole nad tri najveće banke i uvođenja kapitalnih ograničenja, zatražio pomoć MMF-a.

Dana 19. studenoga 2008., potpisan je stand-by aranžman u ukupnoj vrijednosti 2,1 milijardu dolara, nakon čega su kroz 2009. uslijedile nove posudbe nordijskih zemalja u iznosu od 2,5 milijarde dolara te 6,3 milijarde dolara zajma Njemačke, Velike Britanije i Nizozemske, koje su većinom dale namjenski zajam za sanaciju računa njihovih deponenata u islandskim bankama. Dakle, ukupna međunarodna financijska pomoć Islandu u 2008. i 2009. iznosila oko 11,4 milijardne dolara ili gotovo 70 posto BDP-a iz 2008. godine.

U suradnji s MMF-om kreiran je ekonomski program kojim su definirani okviri vođenja monetarne i fiskalne politike te proces restrukturiranja bankarskog sustava. Prvi cilj programa odnosio se na stabilizaciju valute i vraćanje povjerenja međunarodnih investitora. Drugi cilj programa bio je srednjoročna stabilizacije javnih financija, a planom je bila predviđena značajna višegodišnja fiskalna konsolidacija. Treći je cilj bio restrukturiranje i uspostava stabilnog bankarskog sustava te implementacija programa razduživanja privatnog sektora.

Cijeli članak pročitajte ovdje.