Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) predstavila je početkom svibnja prijedlog porezne reforme kojom bi se u Hrvatskoj smanjili troškovi rada, povećala ukupna zaposlenost i neto plaće radnika. Reforma koju je podržalo svih 30 granskih udruga HUP-a i koju je u obzir uzeo i ministar financija Zdravko Marić ključna je za zadržavanje i privlačenje novih radnika u svim sektorima, uz naglasak na visokokvalificiranu radnu snagu, čije su plaće u Hrvatskoj znatno opterećenije porezima i doprinosima nego u drugim tranzicijskim zemljama EU-a
Prilikom predstavljanja prijedloga reforme, predsjednik HUP-a Mihael Furjan obrazložio je zašto je naše tržište rada toliko nekonkurentno - osnovni problem u kompanijama je niska produktivnost kad direktna posljedica tehnološke zaostalosti, pa unatoč trudu i velikom broju uspješnih kompanija ne možemo biti zadovoljni. K tome, ključna radna mjesta u srednjoj ili gornjoj srednjoj klasi su pod najvećim poreznim opterećenjem pogledaju li se usporedive zemlje poput Slovačke ili Češke.
Na tom je tragu i ekonomist Damir Novotny te za tportal kaže da je smanjenje troškova jedan od faktora proizvodnje, ali i on kao najveći problem identificira vrlo nisku produktivnost hrvatskih radnika, koja je na samom dnu kad se mjerimo s ostalim zemljama EU-a, tik uz Bugare.
Gotovo 50 posto radnih mjesta ovisi o državi
'U širem smislu produktivnost nam govori koliko je jedna jedinica rada donijela jedinica rasta bruto domaćem proizvodu. I mi smo tu jako loši jer nam je gotovo 50 posto svih radnih mjesta u državnom sektoru ili o njemu ovisi, pa se više ne možemo mjeriti sa Slovencima, a koji imaju bruto plaće od 2400 eura te su se približili Nijemcima i Austrijancima', kaže nam Novotny i nastavlja:
'Slovenci i mi imamo vrlo slično opterećenje rada porezima i doprinosima, samo što to kod njih nije problem jer oni imaju daleko višu produktivnost.' Dodatno, pita se Novotny, što to dobivamo i kakva je kvaliteta javnih usluga za goleme iznose poreza i doprinosa?
Isto si pitanje postavlja i Slobodan Školnik, poslodavac, šef trgovačkog lanca Emmezeta, te poručuje kako je osobno ponosan na prijedloge HUP-a te da do rasterećenja rada ne može doći ako se ne smanje rashodi državnog proračuna.
'Sindikati i Vlada su u koaliciji trošenja koja mora stati; javni sektor mora postati efikasan kako bi smanjio rashode, a u javnom je sektoru puno toga debelog što bi moglo mršavjeti. Kad smanjimo te troškove, lako će se povećati neto plaće', smatra Školnik.
'Ne može jeftinije, ali može efikasnije'
On poziva Vladu da krene u ozbiljne reforme jer bez njih HUP-ov prijedlog poreznog rasterećenja nema puno efekta: 'Javni sektor mora povećati produktivnost. Koliko ljudi imamo zaposlenih u zdravstvu, a uopće nisu zdravstveni radnici? Svjesni smo toga da zdravstvo ne može biti jeftinije uz sve moderne lijekove i postupke, ali može biti efikasnije. Ne možemo imati desetke tisuća političara na plaćama i raznim naknadama, niti nam treba 21 županija, a Austrija ih ima devet. Netko će reći da su dobre za decentralizaciju, no svi mi znamo da je to lažna i skupa decentralizacija jer se o svemu odlučuje u Zagrebu', ogorčen je Školnik.
Zaključno, on poručuje kako je svjestan činjenice da nisu svi u javnom sektoru 'uhljebi', ali i toga da je javni sektor golem i da radnici u njemu imaju premale plaće. 'Javni sektor leži na gospodarstvu', dodaje.
Hoće li se nakon četiri kruga nastaviti porezna reforma, predstoji vidjeti, no inflacija trenutačno ide na ruku državnom proračunu. Samo u prva tri mjeseca ove godine država je na račun poreza prikupila 2,1 milijardu kuna više nego lani.
HUP po pitanju poreza predlaže povećanje osobnog neoporezivog odbitka na 5000 kuna, smanjivanje niže porezne stope na dohodak za pet postotnih bodova, s 20 na 15 posto, a kod više stope od 30 posto povećanje praga za njezinu primjenu s trenutnih 30.000 na 50.000 kuna.
Što se tiče doprinosa, HUP se zalaže za smanjivanje doprinosa za prvi mirovinski stup za dva postotna boda, s 15 na 13 posto, smanjivanje stope doprinosa za zdravstvo za 1,5 postotnih bodova, sa 16,5 na 15 posto, a predlaže i limitiranje najvišeg iznosa uplata za mirovinsko i za zdravstveno osiguranje na četiri prosječne plaće.