Ako je suditi po rezultatima istraživanja koje pokazuje da su analitičari dionica skloni kulturološkim predrasudama, hrvatski analitičari i financijaši neće rado svojim klijentima za ulaganje preporučiti dionice tvrtki iz Srbije. Istraživanje je plod dugogodišnjeg rada finskog financijskog stručnjaka Vese Pursiainena, a on navodi da su 'pozitivne kulturološke predrasude zemlje iz koje potječe analitičar prema zemlji u kojoj sjedište ima tvrtka (čije dionice analizira, op.a.) povezane sa znatno pozitivnijim preporukama dionica'.

Drugim riječima, ako građani određene zemlje imaju bolje mišljenje o nekoj drugoj zemlji, analitičari će radije preporučivati dionice tvrtki iz te zemlje, nego iz neke o kojoj građani imaju loše mišljenje ili prema njoj gaje nepovjerenje. A vrijedi i negativna korelacija. Ako Slovenci, primjerice, u lošijem svjetlu vide Hrvate od Austrijanaca, slovenski dionički analitičari bit će manje skloni za ulaganje preporučivati dionice hrvatskih tvrtki.

Ova kulturološka predrasuda vidljiva je u mnogim slučajevima, ističe Pursiainen, a mijenja se s vremenom te jača s negativnim predrasudama. Dokaze za negativne efekte Pursiainen je, primjerice, našao na potezu sjever-jug tijekom europske dužničke krize prije nekoliko godina, kad su se na pragu velikih problema našli Italija, Portugal i Španjolska, a u problemima do grla Grčka. Dokaze za postojanje predrasuda našao je i u aktualnom razlazu između Velike Britanije i ostatka Europske unije, kao i između Francuske i Britanije tijekom Iračkog rata.

Pursiainen koristi rezultate Eurobarometra, redovnog statističkog istraživanja Europske unije u kojem se, između ostalog, ispituje povjerenje koje građani jednih država imaju prema građanima vlastite i drugih država. Očekivano, stanovnici pojedine države u prosjeku najveće povjerenje imaju prema svojim sugrađanima. Ono što je interesantno je da bilateralno povjerenje znatno varira ovisno o regiji. Većina anketiranih Europljana u prosjeku ima bolji stav prema stanovnicima sjevernijih država, no južni Europljani više vjeruju onima s juga nego onima sa sjevera.

Usporedbom ovih veza Pursiainen je utvrdio postojanje određenih kulturoloških predrasuda. Te razlike u povjerenju pretočio je u brojčane vrijednosti i njih je onda stavio u odnose s čak 1,3 milijuna raznih preporuka koje su analitičari dali u razdoblju od 1996. do 2018. Zaključio je da su razlike u povjerenju dobar pokazatelj toga kako će analitičari procijeniti pojedine dionice.

Primjerice, Norvežani gaje iznadprosječno dobro povjerenje prema Britancima i Dancima. Sukladno tome, Pursiainen je utvrdio da će norveški analitičari biti skloniji preporučiti danske dionice nego njihovi austrijski kolege. Jednako tako, norveški analitičari će češće preporučiti britanske dionice nego što će to činiti francuski analitičari.

Teoretski, ovakva sklonost mogla bi se objasniti time da su analitičari često bolje informirani o kompanijama čije im je sjedište bliže, pa ih zato radije preporučuju. No analiza pokazuje da čak i ako se u obzir uzme fizička udaljenost, predrasude i dalje imaju utjecaja. Ono što je dodatno interesantno je da predrasude analitičara imaju jači utjecaj ako ime tvrtke koju analiziraju sadrži i ime zemlje, poput Deutsche Banka ili Hrvatske elektroprivrede.

Finski financijaš, trenutno zaposlen na Sveučilištu u Hong Kongu, utvrdio je i da je efekt jači u razdobljima ekonomskih ili političkih previranja. Početkom desetljeća sjevernoeuropski analitičari bili su više pesimistični prema južnoeuropskim dionicama od svojih južnoeuropskih kolega. Otkad je Velika Britanija odlučila napustiti EU, britanski analitičari su bili bolje raspoloženi prema britanskim kompanijama od analitičara iz ostatka Unije.

Nije jasno jesu li analitičari svjesni svojih predrasuda ili drže da su njihove preporuke objektivne s obzirom na poslovnu okolinu u kojoj posluje pojedina kompanija i da nacionalnost tvrtke nema utjecaja na njihovo mišljenje. Postoji i teorija da oni nesvjesno podilaze svojim klijentima jer većina njih potječe upravo iz njihovih zemalja pa se povode popularnim stavovima.

Za ulagače u dionice ovo je još jedna, dodatna briga. Analitičare se nerijetko optužuje za skrivene motive u njihovim analizama. One koji rade za investicijske banke optužuje se da pozitivna mišljenja daju dionicama kompanija koje sklapaju ugovore za unosne poslove s njihovim bankama. Analitičari također često održavaju dobre veze s direktorima kompanija čije poslovanje analiziraju pa ih se smatra sklonijima prihvatiti optimistične prognoze koje dolaze iz samih kompanija. Spomenuta kulturološka predrasuda samo je još jedna dodatna prijetnja objektivnosti.

Naša pretpostavka s početka članka, naravno, leži samo na javnoj percepciji nepovjerenja između građana Hrvatske i Srbije te primjene pravila koje je utvrdio Pursiainen. Za provjeru postojanja stvarnih predrasuda između hrvatskih i srpskih dionica i analitičara trebalo bi provesti zasebno istraživanje i vidjeti vrijedi li pravilo ili ne i u našem slučaju. No dok se to ne dogodi, možda bi najbolje bilo analitičarima i ulagačima i s jedne i druge strane preporučiti da barem porade na rastu povjerenja. Zlu ne trebalo.