Kao da nikad nije ni postojalo. Tako danas izgleda Trakošćansko jezero. Vode nema, a trstika i šaš viši od čovjeka dobrim dijelom ga prekrivaju od obale do obale.

'Za onog tko ne zna da je tu jezero i ovako je prekrasno. Sve je zeleno, lete rode…', u jednom trenutku, opijen prirodom, govori nam Rezo.

Inače, vidi se da je tehničke struke. Kao inženjeru geodezije draži su mu stručni pojmovi i u razgovoru njeguje profesorski stil.

Direktorom Vodnogospodarskog odjela za Muru i gornju Dravu imenovan je 1. lipnja. U Hrvatske vode došao je s pozicije ravnatelja Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, a prije toga je pet godina bio pomoćnik ministra graditeljstva. Ujedno je profesor geodezije na sveučilištima u Varaždinu, Splitu i Mostaru.

Reklo bi se - iskusan stručnjak, čija dosadašnja karijera daje nadu da će se stvari na Trakošćanskom jezeru pomaknuti s mrtve ili, bolje reći, blatne točke.

Pitamo ga je li svjestan toga da je u ruke dobio vrući krumpir. Pogotovo jer se sve danas gleda kroz prizmu famozne superizborne 2024. godine.

'Nije to posebno vrući krumpir u smislu rješavanja zadatka. Nema tu velikih izazova. Ovo spada u najjednostavnije građevinske, odnosno zemljane radove. Trebaju vam tri bagera, sedam-osam dempera (kamiona kipera), buldožeri… Vadite sediment, tovarite i odvozite na deponij', objašnjava Rezo dok sjedimo u lokalu podno impozantnog dvorca Trakošćan.

Ali ono što se u priči čini jednostavnim u stvarnosti je više nego otišlo ukrivo.

Raskid ugovora i naplata garancije

Hrvatske vode potpisale su ugovor o radovima za čišćenje jezera od nataloženog mulja u travnju 2021. s tvrtkom Bagerkop Roberto iz Novog Marofa. Jezero je ispražnjeno i sve je trebalo biti gotovo u roku od godinu dana.

Međutim tad su krenuli problemi. Vlasnik Bagerkopa Boris Rauš počeo se žaliti da dno jezera nije dobro isušeno pa mu strojevi tonu u debele naslage mulja. Kako bi se doskočilo tome, na jezeru su nasipanjem kamenja izgrađeni servisni putevi za bagere i kamione. Uslijed toga narasla je i predviđena cijena projekta s dva na 2,5 milijuna eura.

Sve to opet nije ubrzalo radove. Krajnji rok prolongiran je nekoliko puta, nervoza je rasla, a između naručitelja i izvođača letjele su otrovne strelice. Sve je završilo jednostranim raskidom ugovora s Bagerkopom.

Upravo je Rezo kao novi direktor početkom srpnja ove godine okončao ugovor i naplatio bankovnu garanciju od Rauša od 201.000 eura jer nije, tvrde Hrvatske vode, napravio obećano.

Naravno, to je izazvalo reakciju druge strane, a koja smatra da je garancija neopravdano naplaćena i da im Hrvatske vode duguju novac za obavljeni posao.

Rauš je posegnuo za takozvanim pravom zadržavanja, odnosno retencije, što prevedeno s pravničkog jezika znači da je odbio predati gradilište u posjed Hrvatskih voda. Svojim strojevima blokirao je pristup Trakošćanskom jezeru.

Pat-pozicija trajala je 30-ak dana, odnosno sve donedavno, kad je konačno Rauš popustio i maknuo strojeve. Sad je u tijeku postupak vještačenja zatražen od vlasnika Bagerkopa kako bi se utvrdile stvarne količine iskopanog mulja.

'Trebalo je izvaditi 238.000 kubika sedimenta. Bivši izvođač uklonio je svega 36.000 kubika. Vidjet ćemo kako će proći vještačenje. Ako se ne postigne dogovor, moguće je da će bivši izvođač podnijeti tužbu. Gledajte, to je njegovo pravo. I naručitelj i izvođač imaju otvoren ravnopravan pristup pravosuđu', mirno razlaže Rezo.

Na našu konstataciju kako je jasno da su napravljene greške u vođenju projekta – primjerice nakon ispuštanja vode nije se pričekalo barem godinu dana, kako su predlagali neki stručnjaci, da se sediment dobro isuši – Rezo diplomatski odgovara da mu je teško suditi o tome jer nije bio od početka uključen u posao.

Postavlja se i pitanje je li bilo pogrešno odabrati suhu metodu čišćenja sedimenta. Mulj je mogao biti vađen i dok je voda u jezeru uz pomoć mobilnih pontona s kojih bi bageri vadili žitki materijal.

'Gledajte, stručni izrađivač projektne dokumentacije donio je odluku da će to biti suha metoda iskopa. Ne bih sad raspravljao o tome. Mogu vam sad samo govoriti kakvo je trenutno stanje. Sediment je suh i bez ikakvih problema možete ući s građevinskim strojevima na bilo koji dio jezera. Tlo može podnijeti osam do 10 tona težak buldožer', tvrdi Rezo.

Da je tome tako, uvjerili smo se i sami prilikom obilaska jezera. Na jednom dijelu traktor je kosio visoko raslinje u sklopu pripremnih radova. Za nekoliko dana trebala bi stići i teška mehanizacija varaždinske tvrtke Hidroing, novog glavnog izvođača radova.

Preskupa ponuda

Zanimljivo je to da Hidroing uopće nije izabran na javnom natječaju. Hrvatske vode nakon debakla s Bagerkopom raspisale su novi natječaj, ali su dobili samo jednu ponudu od 7,1 milijun eura.

Kako je to osjetno više od procijenjenih 2,5 milijuna eura, okrenuli su se Varaždincima, s kojima već imaju sklopljen četverogodišnji sporazum za poslove na slivu rijeka Plitvice i Bednja. Pod taj sliv spada i Trakošćansko jezero.

Što garantira da s Varaždincima neće biti istih problema kao s Bagerkopom?

'Hidroing je licencirana tvrtka koja temeljem našeg pravilnika mora udovoljiti osnovnim uvjetima što se tiče broja ljudi i strojeva. Na osnovi toga već 30 godina radi za Hrvatske vode. Od njih očekujemo da se maksimalno angažiraju na Trakošćanskom jezeru. Hidroing sebi ne može dozvoliti nikakav propust jer bi tad na dvije godine izgubili pravo javljanja na naše natječaje', kaže Rezo.

Pred Varaždince nije postavljen nikakav rok, ali procjena je da bi dnevno mogli vaditi dvije tisuće tona sedimenta, što znači da bi u idealnim uvjetima okončali posao za 100 dana.

Pod 'idealnim uvjetima' misli se na to da u narednim mjesecima ne bude većih padalina. Jer u slučaju jačih kiša - opet bi se pojavio problem vode u jezeru, a sediment bi omekšao.

'Kad bismo teorijski mogli znati da nas čeka 100 sušnih dana, mogao bih vam garantirati da bismo očistili jezero Trakošćan u tom razdoblju. Svjesni smo da to teško možemo očekivati. Zbog toga smo naložili da se u ovoj fazi pripreme gradilišta uredi deponij za odlaganje sedimenta i pristupni putovi kako bismo cijelo to vrijeme, bez obzira na godišnje doba, imali povezanost jezera s deponijem. Kiša nam zbog toga neće toliko smetati', uvjeren je Rezo.

Direktoru Hrvatskih voda jedino je žao što su izgubili 30-ak dana zbog blokade Bagerkopa.

'Da smo mogli ući na gradilište odmah početkom kolovoza, dio jezera uz dvorac, a to je nekih 3,5 od ukupno 17 hektara, bio bi već čist', ističe Rezo.

Uglavnom, teško da će do kraja godine sediment biti izvađen iz Trakošćanskog jezera. Svjestan je toga i Rezo. Isto tako zna da ako nešto opet krene po zlu i radovi se oduže, on će prvi biti na meti kritika.

'Imamo više od 500 milijuna eura investicija u sve aglomeracije u slivu Mure i gornje Drave. Trakošćansko jezero je sitnica u usporedbi s tim. Ali radi se o investiciji koja je najviše pod lupom javnosti i uzima nam puno energije. Možete ugraditi milijardu eura u komunalnu infrastrukturu, ali ona je pod zemljom i to nikome nije zanimljivo, iako ste podigli kvalitetu života. Priča o jezeru je atraktivnija. Sad nam dolaze izbori i to će biti tema koja može biti dobra ili loša za poziciju', realan je Rezo.