'Inozemna strana ulaganja rasla su, ne zbog toga što je stvarno došlo do novog kapitala u nove pogone već zbog toga što je došlo do preklasifikacije jednog dijela plasmana na način da su matice pretvorile potraživanje u vlasničke udjele i jedan dio banaka je povukao novac iz inozemstva. Da skratim: sve je ostalo isto, novih ulaganja nema, kao i prošli kvartal prethodne godine, samo je došlo do povlačenja jednog dijela novca pa je to statistički tako prikazano. Dakle, nije riječ o rastu investicija šest puta već je ista razina - niska, kao što je bila i u prvom kvartalu prošle godine', tvrdi Lovrinčević.

Plan da investicije javnih poduzeća budu veće za 23 posto u ovoj godini zasad je realiziran u određenoj mjeri, ali još uvijek je na niskoj osnovici, kaže naš sugovornik koji dodaje da se uglavnom radi o cestama i autocestama.

'To je onaj isti model koji je Hrvatska već prije radila pa se onda zapravo radi o investicijama u onaj segment koji Hrvatska proglašava neprofitabilnim: koji treba prodati, odnosno dati u koncesiju. Jer više od 70 posto realiziranog je u tom segmentu, dakle u onome čega se sama Vlada namjerava riješiti, manje-više', objašnjava Lovrinčević.

Kad je riječ o privatnim investicijama, iako i sam svjestan da podataka jasnih o tome nema, kaže, postoje podaci o građevinskoj aktivnosti koji pokazuju i u travnju i u svibnju međugodišnji pad, neočekovano veliku dinamiku pada što se tiče građevinske aktivnosti, što znači da privatni sektor ne investira više nego manje.

'Kad se zbroje taj mali rast u državnim investicijama i očekivani pad u privatnima, otprilike projekcije pokazuju da bi investicije u ovoj godini mogle rasti na 1-1,5 posto, što je zapravo zanemarivo s obzirom na očekivanja i najave', prognozirao je Lovrinčević.

Osvrnuo se i na Grčićevu poruku kako će javni dug rasti osim ako se ne provede monetizacija koja 'nije hir'. Lovrinčević kaže: to je krivi pojam, ne radi se o monetizaciji već davanju cesta u najam, a ono što je tu ključno je pitanje cijene. 'Dakle po kojoj cijeni Hrvatska može dobiti ta sredstva: je li jeftinije uzeti kredit i napraviti refinanciranje tog duga ili ići na davanje autoceste u dugoročnu koncesiju gdje to ponovno ima svoju cijenu, odnosno gdje vam koncesionar daje manje novca', kaže analitičar i poručuje da bi bilo jako dobro da Vlada javno objavi studiju koju je dobila od konzultanata pa da svi relevantni stručnjaci mogu o tome nešto reći.

'Treba objektivno reći da Hrvatske autoceste u ovom trenutku nisu uključene u javni dug RH, one se nalaze u kategoriji jamstava. Onog trena ako dođe do realizacije najma autocesta, javni dug RH će porasti, a ne se smanjiti zato što ukupni taj dio koji se pokriva iznosi 10-ak posto BDP-a', tvrdi Lovrinčević.

'Znači ako dođe do realizacije davanja autocesta u koncesiju ili najam, morat će se, isto kao i kod brodogradnje, preuzeti sva jamstva, odnosno svi u javni dug i tok će trena javni dug RH skočiti na 70 posto BDP-a, a do kraja godine će iznosti 60 posto BDP-a. To su zapravo trenuci kojoj Hrvatskoj izmiče mogućnost ranog uvođenja eura i eurizacije i mi se sve više odmičemo od toga, zbog kriterija visokog javnog duga i vjerojatno će od sljedeće godine već od jeseni, odnosno zime, Brisel preuzeti ingerenciju jednim dijelom nad javnim hrvatskim financijama gdje će u okviru procedure pretjeranog deficita krenuti prema godišnjem smanjivanju razine deficita, koji će ove godine, ovisno o metodologiji koja se uzme, iznositi gotovo 6 posto bruto domaćeg proizvoda. To je jedna od najviših razina među novim zemljama članicama kao i tranzicijskim zemljama. Situacija je dosta ozbiljna', zaključuje Lovrinčević.