Ni nakon subotnje runde SDP-ovih kritika zbog proračuna i odgovora ministra financija Ivana Šukera nije ništa jasnije s kakvim će rebalansom poslije ovotjednih konzultacija Vlada izaći pred sabornike. Šukerova najava da će on biti 'kvalitetna podloga za proračun za 2011. godinu' sugerira da će se rashodi više rezuckati nego rezati.

Za hrabrije poteze ograničavajuće je to što su do kraja godine samo četiri mjeseca, osobito stoga što će podbačaj prihoda zbog slabije gospodarske aktivnosti teško biti manji od tri milijarde kuna. Tako, unatoč ponavljanju da prioritet reformi u nas nisu porezi nego restrukturiranje, odnosno smanjivanje razine javnih rashoda, ostaje tek pitanje hoće li se neizbježno povećanje deficita nastojati ublažiti dodatnim izvorima prihoda.

U godini opće štednje i nastojanja da smanje fiskalne deficite, vlade europskih zemalja nudile su razne koktele mjera kojima su uz smanjivanje izdataka ipak posezale za novim izvorima prihoda. Dok je u nas javnosti na testiranje podastrta ideja o uvođenju poreza za banke, u drugim zemljama vlasti su odabirale elegantnije povećanje stopa PDV-a. Premda su i vodeće članice EU-a propitivale oporezivanje banaka, u njihovu slučaju ta tema nema mnogo veze s 'našim' mađarskim modelom i proračunskim motivima.

U funkciji smanjenja proračunskih deficita 10-ak je zemalja ove godine uz mjere štednje išlo i na povećanje PDV-a, od Češke i Velike Britanije koje su s primjenom većih stopa startale početkom godine, pa do Finske, Španjolske, Portugala, Grčke i Rumunjske koje su ih uvele sredinom godine. Velika Britanija već je najavila novo povećanje za početak 2011, kada će više stope uvesti i Poljska i Švicarska. Hrvatska je lani posegnula za povećanjem PDV-a, kao i Mađarska i baltičke zemlje. Zbog vala sličnih poteza u drugim zemljama time nije dodatno odskočila visinom stope.

Ostala je u gornjem razredu po visini tog poreza, ali sada čak ima nešto više zemalja s istom ili višom stopom nego prije. Finska i Poljska su i starim i novim stopama na istoj razini kao Hrvatska, Grčka je na istu stopu došla sa znatno nižih 19 posto, dok su Mađarska i Rumunjska išle s najoštrijim povećanjima (za 5 postotnih poena) i danas imaju viši PDV nego Hrvatska.

Visina stope PDV-a nije ni jedini ni najvažniji kriterij za ocjenu poreznog opterećenja i 'probavljivosti' povećanja poreza. To ovisi i o postojećoj strukturi poreza, udjelu prihoda od potrošačkih poreza u ukupnima i/ili ukupnoga poreznog tereta u BDP-u. MMF je, primjerice, preporučio slovačkoj vladi za smanjenje deficita (lani 6,8 posto BDP-a) da razmotri povećanje PDV-a jer 'ima prostora'.

Ima li ga Hrvatska koja ima 4 poena višu stopu? Ta dvojba vjerojatno nije bitno drukčija nego u slučaju povećanja sa 22 na 23 posto. Uostalom, prije nego što se krizni porez lani nametnuo kao opcija, ideja je bila da se PDV podigne na 24 posto. Bilo da je najava ukidanja kriznog poreza  (kao i projicirani ukupni prihodi) iz ožujka bila rezultat previše optimističnih prognoza ili političke kalkulacije, izostanak prihoda po toj osnovi dodatan je uteg.

Pritisak na potrošnju povećanjem PDV-a ne pogoduje rastu BDP-a, a to pogotovo vrijedi za posljedice eventualnog oporezivanja aktive banaka, od iznošenja postojećeg 'viška' kapitala do pritisaka na tečaj te dostupnost i cijenu kredita.