Globalna proizvodnja lješnjaka raste iz godine u godinu, a prema Međunarodnom vijeću za orašaste plodove i sušeno voće njihova godišnja stopa rasta je 3 posto. Kada je riječ o konzumaciji, na petom su mjestu liste, s 11 posto potrošnje, iza badema (27%), oraha (22%), indijskih oraščića (20%) i pistacija (14%). U sezoni 2022./23. urod je na globalnoj razini iznosio 585.150 tona, što je najveća brojka u posljednjem desetljeću. Turska je daleko na prvom mjestu i pokriva 71% ove proizvodnje, a slijedi je Italija s oko 10%. Uzgoj ove kulture sve više raste u SAD-u i Čileu.

Njegova je vrijednost prepoznata i na našem području, no još je mnogo izazova s kojima se nose proizvođači, a da bi njihov krajnji proizvod mogao biti konkurentan na tržištu.

U Hrvatskoj je, prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, u 2023. godini pod lijeskom bilo 7.933 ha. Gledajući u odnosu na 2019. kada je bilo 5.549 ha, ta proizvodnja naočigled raste. Najviše nasada je u Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj te Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Najveći broj nasada je relativno mlad, do desetak godina starosti.Uzgoj ove kulture vezan je uz gotovo 20 vrsta potpora - od onih za intenziviranu raznolikost usjeva, preko održavanja ekološkog uzgoja do zatravljivanja trajnih nasada, piše Agroklub.

Talijani traže visoku kvalitetu

Najveći proizvođač u Hrvatskoj je PP Orahovica koja ima 660 hektara nasada od kojih je oko 640 rodnih, a ostatak se odnosi na rasadnik i matičnjak. Ova poznata tvrtka svoj, ali i lješnjak od kooperanata izvozi u Italiju gdje inzistiraju na kvaliteti ploda. Predsjednik uprave PP Orahovica, Saša Breznik kaže kako je velik dio rodnih nasada prošloga proljeća pogodila velika ledotuča zbog čega su prinosi bili značajno manji. No, kvaliteta je bila zadovoljavajuća, što, ističe on, Talijanima odgovara te su spremni dati nešto višu cijenu.

Najzastupljenija sorta je rimski lješnjak i autohtoni istarski dugi te one općenito dominiraju u Hrvatskoj s 95 posto. Kaže, klimatski su prilagođene našem podneblju, cvatnja dolazi u periodu kada rani mrazevi i zima već prolaze. "Klimatske promjene dovode do zaključka da više nemamo značajnih proljetnih mrazeva koji bi ih mogli uništiti, no s druge strane, razne su nepogode moguće 365 dana u godini. Temperaturne oscilacije u zimskom periodu su velike, što jako utječe na cvatnju, a nemate konkretnu zaštitu", opisuje on dodajući da je rizik ipak manji nego kod, primjerice, jabuke.

Kako zaraditi na lješnjaku?

A kada je riječ o planu u uzgoju ove kulture, Breznik ističe kako je ulaganje u lijesku posao na duge staze jer ona puni rod daje tek u devetoj do dvanaeste godine. Uz sve pravilne agro i pomotehničke mjere, prosječan urod bi trebao biti 3 do 3,5 tone po hektaru, no nažalost, mnogi uzgajivači su daleko ispod ovih brojeva. "Nema službenih podataka, no prema mojoj računici, hrvatski prosjek je ispod 900 kg po hektaru, a to je jako slabo."

Kaže, lješnjak se u prošlosti, a kod nas je tako i sada, sadio gdje ništa drugo ne rodi. "Taj su princip imali svi, ali su neke države shvatile kako to nema smisla. Amerikanci su ga prije 20 do 30 godina sadili u Oregonu gdje je slabo uspijevao kukuruz i borovnica. Imali su prinos od 1,5 do 2 tone, koliko mi u PP Orahovica imamo na našim starim nasadima danas što je i dalje slabo, ali ipak više u odnosu na 900 kg", komentira i nastavlja da su Amerikanci u međuvremenu shvatili da to nema smisla te ga počeli saditi tamo gdje je najbolja zemlja. Kod nas on i dalje raste na zemljištu kiselog pH, s malo humusa.

"Kad računate cijenu od 2,2 eura po kilogramu, puta 3 do 3,5 tone, a ukupan trošak je 3 do 3,5 tisuće eura po hektaru, vama je neto dobit 3 do 3,5 tisuće eura. Ne možemo očekivati super zaradu na prinosu od tonu do tonu i pol."

Do ovako slabog prinosa dolazi zato jer uzgajivači ne provode sve potrebne mjere. "Ove su nam godine kooperanti donosili lješnjak s 15 do 20 posto uboda štetnika, 6 do 8 posto trulih, a to se u Italiji ne prihvaća. Kod njih je 3 posto trulih treća klasa, a 12 posto uboda je maksimalno što mogu prihvatiti. Zato pokušavamo osvijestiti kooperante o važnosti kvalitete jer inače ne možemo biti konkurentni na tržištu niti osigurati dobru cijenu", upozorava.

Kaže, prvenstveno je važna priprema i odabir zemlje, na temelju analize tla gdje pH ne smije biti ispod 5,5, a pritom je potrebna humusna zemlja. "Važan je i položaj te nagib terena. No, ljudi ju sade na svakakvoj zemlji koja je sklona eroziji ili s druge strane zadržava vodu”, upozorava i nastavlja kako valja paziti i na samu gustoću sadnje koja pak ima različite pristupe. "Negdje je gušća pa se radi prorjeđivanje. Ferrero sadi 660 sadnica po ha, mi smo bili na 500, podigli na 800, a sada se vraćamo na 650, još uvijek ispitujemo što je najbolje", otkriva.

Osim navedenog, poručuje i kako je važno održavanje zemljišta, kada zatravniti nasad, kakvu međurednu obradu koristiti, dodatnu prihranu, zaštitu. "Ljudi često gube strpljenje, očekuju brzu zaradu. Ulaganja je puno pa treba biti spreman na sve, i oprezan. Realna kalkulacija je da povrat investicije dolazi nakon 9 do 12 godina, da bi bili na nuli. Od poticaja se može živjeti, ali prinos nećete dobiti", zaključuje uz poziv svim zainteresiranima da dođu u PP Orahovicu u obilazak, po savjet. “Po znanju i iskustvu smo najjači u Hrvatskoj i nemamo problema s dijeljenjem tog znanja”, zaključuje.

Prihod od lješnjaka veći nego od žitarica

Pored najvećih, tu su i mali proizvođači koji su prepoznali vrijednost prerađenog lješnjaka. Jedan od njih je i Damir Hajduković iz Tenje kod Osijeka koji paletu proizvoda pod sad već poznatim brendom Tak’ slatko širi iz sezone u sezonu.

Hektar lijeske, pretežito sorte istarski dugi, posadio je u vlastitoj režiji 2013. godine, prije nego su, kako kaže, krenuli poticaji za ovu kulturu. Nasad se nalazi u Potnjanima kod Đakova gdje mu i danas žive roditelji. “Lakše mi je brinuti o voćki nego o žitaricama. Tada sam smatrao da je budućnost u voćarstvu što se ispostavilo kao istina. Po hektaru lješnjaka se može više uprihoditi nego po hektaru pšenice, kukuruza, posebno sada u ovo vrijeme”, tvrdi on. 

Ove je godine imao dobar urod, i kvalitetom i kvantitetom. Dobio je skoro 900 kg jezgre, odnosno 2,3 t u ljusci s obzirom da je randman ovom sortimentu oko 40%. Strojeve za usisavanje i krckanje su kupili na natječaju za tip operacije 6.3.1., a koje su lani bile aktualne za male proizvođače. Pored toga, ima usisavač, cijelu liniju za preradu, stroj za ispuhivanje i kalibriranje. 

Kaže, malima preporuča da sade lijesku do 3 ha, a i on planira proširiti nasade, te svakako preradu. “Od cijene oko 2 eura za kg, ne možeš živjeti, ali ako se ide u preradu, može se dobiti barem 50 do 60 posto na ovaj iznos.”

No, podsjeća da treba brinuti o lijesci od samih početaka jer, mnogi radi poticaja samo posade i puste da raste. “Poticaj je kap u moru koliko možeš dobiti ako uložiš truda. Tu je gnojidba, okopavanje, obavezna rezidba. Bolesti nije bilo, a najveći problem su vremenske nepogode kao što su prevelika vlaga, a onda suša u ljetnom razdoblju”, navodi on dodajući da bi valjalo uložiti sredstava u navodnjavanje jer, baš kad treba vlage, na istoku Slavonije je sušno i obrnuto. 

Damir je do prije dvije godine radio u tvornici mlijeka Meggle, ima 25 godina iskustva u prehrambenoj industriji pa mu je bilo logično odlučiti se za preradu. 

“Sve preradimo i prodamo, najviše na kućnom pragu. Još nam je i malo lješnjaka”, priča ovaj Tenjac dodavši da treba imati volje jer je riječ o mukotrpnom poslu. Prerada traži uvjete za uređenje prostora, ulaganje u strojeve, marketing, prodaju, puno je i administracije. U njihovu OPG-u sve to više nego uspješno radi supruga Ivana, a u kreiranju proizvoda i djeca, kći Tea i sin Tin po kojima su njihovi popularni namazi Nuttea i Nuttino i dobili ime. U njima kombiniraju fino izrađenu pastu od pečenih lješnjaka s kakaom, čokoladom, agavinim sirupom i sl.

Proizvode i tri vrste karmeliziranih, ali i tostirane s okusom čilija i morske soli, a nedavno su izbacili i s okusom luka i papra te mediteranskim biljem što se kupcima iznimno svidjelo. “Lješnjak je nevjerojatan potencijal koji se može sljubiti s mnogim okusima, slatkim i slanim. S mediteranskim biljem je planuo odmah”, prepričava ovaj vizionar dodajući da treba naći vremena za dobre omjere okusa te da u pripremi imaju još dva, tri proizvoda koja će na tržište plasirati do ljeta. Od prošle godine imaju i destileriju pa planiraju praviti rakiju od šljive koja će biti baza za liker i rakiju od lješnjaka.