Jeleni Panak Balentić iz Našica ne prestaju se rojiti ideje u glavi. Još nema ni godinu dana otkako je odlučila iskoračiti u poduzetničke vode i ponuditi slasne plodove tržištu. Obiteljski hobi 'zapakirala' je u Balentić lješnjake. Sirovinu crpi iz nasada koji je sa suprugom Slavkom, magistrom ekonomije, zasadila prije pet godina u Podgoraču nedaleko od Našica.

'Lješnjacima treba deset godina da dosegnu pun rod. Tek lani imali smo prve ozbiljne količine s dva hektara nasada kako bismo ih mogli ponuditi tržištu. Prinos nam se penjao na oko 1000 kilograma po hektaru', započinje svoju priču Panak Balentić za tportal.

Tržište prije toga nisu ni tražili. No onda je sa suprugom sjela za stol i pala je odluka - samozaposlit će se. Osnovala je obrt JES, povukla poticaje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i to u maksimalnom iznosu od 150.000 kuna zbog prerade kojom se bavi.

Zasukala je rukave i krenula u nabavku potrebne opreme. Iako je iza njezina obrta tek nešto malo više od pola godine, prve proizvode ponudila je tržištu tek krajem studenog. Do tada je kupovala strojeve koji su joj stizali iz Italije i Srbije.

'Nastojimo iskoristiti kompletnu sirovinu. Kupcima nudimo klasičnu jezgru prve klase, tostiranu jezgru, odnosno pržene lješnjake, a imamo i one mljevene. Proizvodimo lješnjake s različitim okusima, karamelizirane, obavijene karameliziranim šećerom, onda lješnjake u mliječnoj i bijeloj čokoladi, one ljuto-slane, pikantnog okusa. Od druge klase jezgre pravimo ulje i pogaču koju meljemo u brašno', opisuje što je sve do sada stiglo do prvih kupaca.

Popis tu ne prestaje. U planu su i novi proizvodi. Povećali bi i nasad same lijeske za još jedan hektar, ali su stopirali aktivnosti dok ne osiguraju tržište za sve što trenutno imaju.

'Stat ćemo sad malo na loptu jer ako želite raditi sve po propisima i zakonima, na početku nije jednostavno. Prvo želimo vratiti uloženo jer su svi proizvodi bili na mikrobiološkom ispitivanju i prošli su sve kontrole zdravstvene ispravnosti. Da bismo izbacivali nove proizvode, moramo to raditi', jasna je ova doktorica prehrambenog inženjerstva.

U razgovoru nam otkriva obrise planova, napominjući da novi proizvodi uključuju nove okuse, ali i namaze za palačinke...

'Sadnja lješnjaka je suprugova ideja, jer on ih voli još od malih nogu i uvijek je htio imati svoje. Tako je sve i počelo. Nešto ušteđevine na početku smo odlučili uložiti u nasad, a ono što uberemo s njega, dobro će nam doći kao dodatni prihod nakon prodaje jezgre', objašnjava nam.

'Imali smo više ideja, a na kraju se ova o preradi iskristalizirala kao najbolja. I rekla sam - hajdemo probati. O lješnjacima sam znala nešto kroz doktorat, sa studentima sam radila na čokoladi i tako smo se poklopili. Napisali projekt i - krenuli', kaže.

U Našicama im je smještena prerada. Uskoro će montirati i stroj za proizvodnju peleta iz ljuske lješnjaka.

'Nastojala sam na taj način zaokružiti priču jer ljeti nema sirovine. Lješnjaci se moraju riješiti do svibnja jer kasnije budu prestari', objašnjava kako će prebroditi 'rupu' do rujna, kada kreće berba lijeske, uz sušenje, čišćenje pa opet sušenje do krckanja.

'Cijelu jesen, sve do proljeća bavimo se samim plodom i preradom', kaže nam, dodajući da je prve upakirane lješnjake s različitim okusima ponudila tržištu krajem prošlog studenog i, iskreno će, zadovoljna je time što je u tako kratkom roku uspjela osvojiti nepca kupaca, pokriti troškove proizvodnje, ostvariti prihod i zaraditi nešto.

U planer je upisala i obilazak sajmova, na koje će krenuti od ove godine.

'Dolazim iz poduzetničke obitelji, otac mi je privatnik i navikla sam na taj stresni period u kojem nema sigurne plaće ako se sam za nju ne pobrineš. Svjesna sam rizika i toga da ću jedan mjesec možda zaraditi za iduća dva ili tri, ali vjerojatno će biti i onih u kojima neće biti toliko posla', sažima ova Našičanka te nam otkriva da je prošla kroz brendstorming dok nije osmislila obrt Jes, kojim je htjela predstaviti obitelj, pa mu naziv potječe od početnih slova triju najvažnijih osoba u njezinu životu, imena djece i supruga.

Za logo s rukama također je zaslužna.

'Realno, ne nadam se u prvoj godini poslovanja nekoj zaradi, nego tek u onoj idućoj. Krpat ćemo se preradom jer lješnjak na taj način postaje skuplji proizvod, što mi je ok. Ako potražnja bude rasla, morat ću kupovati dodatni lješnjak jer najveći dio vlastitog prerađujemo, a kilogram jezgre prodajemo za 10 eura', govori nam te ponosno dodaje da su joj do sada na račun slasnog ploda stizale samo pohvale.

Svjesna je toga da je iza nje božićno razdoblje u kojem su se kupovali lješnjaci, no svoju poduzetnički priču planira širiti putem društvenih mreža i zadovoljnih kupaca. Lokalno tržište je skenirala pa nam sažela da je konkurencija velika kada je u pitanju sam uzgoj lješnjaka, a onih koji su se odlučili baviti njegovom preradom i nema toliko na području Slavonije i Baranje.