Mirko Miladinović iz Koritne nedaleko od Osijeka razbija stereotipe o tipičnim hrvatskim ratarima. Iako je nekada plesao u kulturno-umjetničkom društvu i svirao tamburicu, na mobitelu mu svira 'Hej Joe', voli rock i odlazak u kazalište te na 56 hektara površine ne uzgaja pšenicu i kukuruz, nego ekološki pir i suncokret, stočni grašak za sjeme, a od konvencionalnih kultura odlučio se za bijelu gorušicu, faceliju, raolu, uljanu rotkvu, lan, sikavicu...

'U poljoprivredi sam od malih nogu, nastavio sam koracima svoga oca. Nikada zbog toga nisam požalio. Neću reći da je lako, teško je, stalno se mora ulagati u proizvodnju jer je to tvornica pod otvorenim nebom. Bilo je i teških trenutaka, bio sam na dnu, ali sam se podigao', kaže za tportal hrvatski farmer koji se u Koritni bavi uzgojem ne toliko tipičnih ratarskih kultura za Hrvatsku.

'Sretan sam zbog onog što radim. Sve što proizvedem i prodam iz svog dvorišta, očistim proizvodnu halu', govori vlasnik obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva i obrta putem kojega uslužno čisti sjeme.

Proda sve, do zadnjeg zrna

Uz pakirnicu ima mlin, u kojemu isključivo melje svoje proizvode u brašno i krupicu. Od ukupnog broja površina, pod ekološkom proizvodnjom je 42 hektara. Proda sve, do zadnjeg zrna koje proizvede. A sjemenarska priča zakotrljala mu se proizvodnjom stočnog graška i u tom je biznisu više od desetljeća. Ovaj je farmer uvijek gledao kako biti 'korak ispred'.

'Slušao sam stare agronome iz nekadašnjeg IPK Osijek kako se uobičajeno radila zelena gnojidba, onda je došlo vrijeme u kojem se to zanemarilo i zaboravilo, a sada se ponovno vraća jer nas je, na neki način, na to natjerao EU', objašnjava nam ovaj farmer koji znanje i iskustvo skuplja od Mađara i Poljaka.

Miladinović slovi za jednog od najvećih pojedinačnih proizvođača facelije u Hrvatskoj. Prošle godine imao je 15 hektara. Pitamo ga što je to facelija.

'Medonosna biljka. Pčele, recimo, s jednog hektara mogu donijeti do 500 kilograma meda u košnicu, što je jako zahvalno za pčelare', odgovara, dodajući kako se koristi i za zelenu gnojidbu, kao i smjese za nju, jer čisti tlo od korova.

Lani je preko 500 kilograma facelije izvezao u Njemačku. Lan i sikavicu prodaje Slovencima dok mu sva proizvodnja pira završava u Mađarskoj ili Austriji, kao i ekološki suncokret. Ostalo prodaje na domaćem tržištu. Ovogodišnja suša nije ga zaobišla. Prinosi svih kultura su podbacili. No tu mu se javlja problem.

'Kad želim prijaviti svoje kulture za naknadu štete, njih nema u tablicama. Isto je i s osiguranjem. Svi me pitaju što mi je to, koliko to košta, čemu služe... Zato uvijek imam više kultura, neka bude bolja, neka lošija, pa se to kroz cijenu nekako izjednači', objašnjava Miladinović svoju formulu poslovanja.

Melje ekološki pir, raž, heljdu, a uskoro će i kukuruz u brašno i krupicu.

Razvio brend Ceres

'Ispipavam tržište. Konačno sam sve oformio. Imam i pakirnicu, na čemu sam godinama radio. Proizvodimo pod brendom Ceres', kaže nam Miladinović, dodajući da će od jeseni krenuti u pregovore sa specijaliziranim trgovinama, a uzorke svojih proizvoda poslao je i u hotelske kuće. Većina proizvodnje odlazi mu prodajom na kućnom pragu ili sajmovima. Potražnja za ovom vrstom proizvoda je eksplodirala, tumači nam, pojavom korone, jer su se ljudi okrenuli zdravijoj prehrani, ali kriza i inflacija, kao i psihoza koja je zavladala, opet su oslabile potražnju. Iako je zaokružio proizvodnju, ima još planova. Sve oprezno i polako, korak po korak, kaže.

'Sin i ja planiramo izmjestiti proizvodni pogon izvan Koritne kako bismo imali više mjesta', sažima kratko. Kaže da kulture koje uzgaja nisu toliko zahtjevne, a znanje i vlastite greške na kojima se učio rado će podijeliti s onima koji ga pitaju za savjet.

'Treba samo pozitivno razmišljati, imati viziju i gledati što će biti sutra. Ove godine mi je najisplativiji ekološki suncokret jer je dobro rodio i ima dobru cijenu na tržištu. Sve sjeme koje proizvodim je klasika, ide sve, traži se sve, nemam nikada dovoljno. Ove godine nemam gorušice koja se koristi u proizvodnji senfa. Inače, čistu gorušicu i uljanu rotkvu prodavao sam po cijeni od 25 kuna po kilogramu dok sam za faceliju dobivao 30 kuna', otkriva cijene.

Ekološka sikavica postiže cijenu od 50 kuna po kilogramu, a čak 10 tona graška proda samo za hranjenje golubova.