Otkad je početkom svibnja Apple objavio svoje financijske izvještaje za drugo fiskalno tromjesečje, koje je završilo mjesec dana prije toga, i obznanio da na računima ima raspoloživo čak 256,8 milijardi dolara, ne prestaju nagađanja što bi poznata kompanija mogla napraviti s tim enormnim iznosom. Analitičari i stručnjaci prezentiraju niz scenarija koji bi se mogli odigrati u srednjem roku pokušavajući predvidjeti poteze poznatog proizvođača iPhonea, iPada i Mac računala.

Za početak, čisto za usporedbu o kolikom je iznosu riječ, napomenimo da se tržišna vrijednost Walmarta, najvećeg svjetskog trgovačkog lanca, ovih dana kreće oko 240 milijardi dolara; da Apple ima na raspolaganju više novca nego što Hrvatska uspije ukupno proizvesti dobara i usluga u pet godina i da, kad bismo taj iznos nastavili uspoređivati s bruto domaćim proizvodima svih svjetskih država, Apple ima više novca nego što iznose BDP-i triju četvrtina svih država u svijeta.

Visina iznosa na Appleovim računima možda jest ono što tu kompaniju pomalo izdvaja iz 'prosjeka', no činjenica je da se u sličnim slatkim mukama nalazi solidan broj američkih kompanija. Riječ je ponajprije o korporacijama iz informatičkog sektora, ali i proizvođačima lijekova ili automobila, koji već godinama ostvarenu dobit ljubomorno čuvaju u svojim trezorima. Tako, na primjer, Microsoft, Oracle, Cisco ili Alphabet (matična kompanija Googlea), ali i Pfizer i Merck, raspolažu s desecima milijardi dolara za koje se čini da ne znaju kako bi ih potrošili.

Prvo je potrebno objasniti otkud svim tim kompanijama toliko novca. Najkraće objašnjenje glasi da je to novac koji te kompanije drže na računima izvan Sjedinjenih Američkih Država zbog izbjegavanja poreza. SAD ima jednu od najviših stopa poreza na dobit na svijetu, od 35 posto, a tamošnji porezni propisi omogućavaju američkim kompanijama da porez na dobit ostvarenu u inozemstvu ne plaćaju sve do trenutka dok tu dobit prebace u SAD. Uz privlačne uvjete koje im omogućavaju porezni sustavi nekolicine država, poput Irske, Luksemburga, Singapura i još nekih, sve je to rezultiralo da američke kompanije već godinama svoje profite gomilaju na računima izvan SAD-a ne želeći ih prebaciti u Ameriku jer bi tada morale platiti visoki porez.

Stoga se s vremena na vrijeme, kad ti iznosi premaše neke zvučne iznose ili dosegnu rekordne visine, javljaju nagađanja oko toga što bi pojedina kompanija mogla napraviti s novcem koji joj stoji na raspolaganju. U takvoj se situaciji, zahvaljujući između ostalog i činjenici da je samo u tri mjeseca 'zaliha' porasla za deset milijardi dolara, ovih dana našao i Apple.

Potrebno je još i napomenuti da iako se zbog jednostavnosti spominje da Apple ima 257 milijardi dolara gotovine, istina je da je taj iznos raspodijeljen među nekoliko računovodstvenih stavki. Dio novca se nalazi na računima u bankama, a popriličan iznos, oko 190 milijardi dolara, investiran je u vrijednosnice koje se vrlo lako može unovčiti, a koje Appleu donose nešto veću zaradu nego da taj novac samo leži na nekom računu u banci.

Isto tako, treba voditi računa da se Apple kroz godine poprilično zadužio u SAD-u kako bi mogao isplaćivati dividende i provoditi program reotkupa vlastitih dionica. Iznos dugova i obaveza kompanije kreće se oko 200 milijardi dolara, pa pri nagađanjima što će Apple napraviti s viškom novca treba imati u vidu da na raspolaganju nema baš 257 milijardi nego ipak niži iznos.

U svim tim procjenama analitičara, stručnjaka i komentatora, uglavnom se mogu identificirati četiri glavne opcije za Apple: akvizicije i preuzimanja, isplata novca dioničarima kroz dividende i otkup dionica, ulaganje u istraživanje i razvoj te – ništa.

Najatraktivnije prognoze u ovom trenutku su one koje govore da će Apple krenuti u preuzimanje neke velike i poznate kompanije. Kao tri najčešće potencijalne mete spominju se Netflix, Tesla i Disney. Apple se već dulje vrijeme pokušava nametnuti na tržištu emitiranja audio i video sadržaja preko interneta. Netflix, kompanija kojoj je emitiranje serija i filmova matična djelatnost i koja od samog osnivanja ostvaruje odličan rast poslovanja, bio bi savršena meta za Apple.

Apple je također posljednjih godina pokazao i interes za razvojem automobila bez vozača, područje u kojem je Google već napravio značajan napredak. Veliki skok za Apple bilo bi preuzimanje Tesle, vodećeg svjetskog proizvođača automobila na električni pogon koji također ima vrlo razvijen program razvoja autonomnih vozila.

Na kraju, kao moguća preuzimačka meta spominje se i Walt Disney Co. Kombinacija te dvije kompanije bi pod jednu kapu stavila neke od najpoznatijih tehnoloških i medijskih brendova: Disneyland, Pixar, Marvel, iPhone, iPad, Mickey Mouse, ESPN i još brojne druge.

I iako sva ta nagađanja zvuče atraktivno, a posebno ako se uzme u obzir da je glavni financijski direktor Applea Luca Maestri nedavno za medije izjavio da kompanija 'razmatra preuzimanja svih veličina', potrebno je prije svega na umu imati i korporativnu kulturu Applea. Ta kompanija, za razliku od mnogih svojih konkurenata, nije poznata po tome da provodi velika preuzimanja. Najveći dosad plaćeni iznos za kupnju neke druge tvrtke bio im je tri milijarde dolara za Beats Electronics, a Apple se u svojem poslovanju najvećim dijelom oslanja na organski rast i interni razvoj svojih proizvoda i usluga.

Usto, trenutak za preuzimanje sada nije povoljan. Američko tržište kapitala u porastu je već osam uzastopnih godina i cijene dionica su općenito visoke. Bilo koja spomenuta akvizicija uključivala bi, stoga, i dosta dugotrajan povrat investicije.

Kao druga opcija kroz koju bi Apple mogao potrošiti novac koji mu je na raspolaganju spominje se isplata novca dioničarima. Jedna od mogućnosti je izvanredna dividenda, no to je teško očekivati jer bi prilikom prebacivanja zarade iz inozemstva profit čak dva puta bio podložan oporezivanju. Prvi puta kao dobit, a drugi puta kao prihod dioničara.

Iako Apple već godinama vrlo velike iznose izdvaja za isplatu zarade dioničarima kroz dividende i otkup dionica na slobodnom tržištu (samo u posljednje četiri godine kroz dividendu je isplaćeno 45 milijardi, a na kupnju vlastitih dionica 133 milijarde dolara), zasad ne postoje najave nekih dodatnih promjena u tom planu. To znači da će vjerojatno nastaviti isplaćivati novac dioničarima sadašnjim tempom, odnosno kompanija će nastaviti zarađivati više novca nego što ga uspije isplatiti dioničarima i spomenuta svota od 257 milijardi dolara nastavit će rasti.

Kao treća mogućnost trošenja novca navode se ulaganja u razvoj i istraživanje. No, Apple za tu svrhu već ionako troši sav novac namijenjen za taj dio poslovanja. Kompaniju dosad ništa nije sprečavalo da u razvoj proizvoda usmjeri više novca i teško je očekivati da će se ti iznosi odjednom bitnije mijenjati bez obzira radi li se o razvoju nekog sasvim novog ili postojećeg proizvoda ili usluge.

Najprizemljenija, a lako moguće i najrealnija procjena toga što će Apple napraviti s novcem dolazi u vidu preporuke koju je kompaniji dao Aswath Damodaran, profesor korporativnih financija na poznatoj poslovnoj školi Stern Sveučilišta u New Yorku. On smatra da bi za Apple vjerojatno najbolje bilo da sa svim tim novcem ne napravi 'ništa'.

Otrežnjujuća poruka možda zvuči surovo, no Apple je prije dva desetljeća bio na pragu bankrota, prodaja njegovog najpopularnijeg proizvoda u posljednje vrijeme usporava, a konkurencija je sve jača. S takvim bolnim iskustvom i rasporedom zvijezda čuvanje novca 'za crne dane' i ne čini se tako promašenom opcijom.