Internetska pretraga za pojmom BRIC, odnosno vijestima u kojima se ovih dana javlja ta skraćenica, daje iznenađujuće malo rezultata. U ovom trenutku tek Bloomberg i britanski Economist imaju po jednu svježu vijest u kojoj se spominju četiri slova od kojih su se prije samo deset godina očekivala ekonomska čuda. BRIC je skraćenica koju je skovao britanski bankar Jim O'Neill još 2001. godine kad je radio u investicijskoj banci Goldman Sachs, a označava Brazil, Rusiju, Indiju i Kinu (eng. Brazil, Russia, India, China), odnosno njihove zajedničke ekonomije.

Skraćenica se koji puta produlji na BRIIC ili BRICS, uzimajući u obzir, redom, Indoneziju te Južnu Afriku (eng. South Africa) kao dodatne članove kluba, ali obje te države se zbog razlika u veličini samih ekonomija i značaja koji imaju za svjetsko gospodarstvo ipak ne smatra pravim 'članicama'. BRIC je prvotno nekoliko godina živjela samo kao praktična oznaka za četiri države s velikim ekonomskim potencijalom, no financijska i ekonomska kriza 2008. i 2009. godine donijeli su preokret.

Uzroke, prvo financijske panike, a nakon toga i globalne ekonomske recesije s kraja prošlog desetljeća, uglavnom su svi dosad pronašli u slaboj financijskoj regulaciji koja nije kontrolirala pohlepu najvećih banaka i bankara, a iskra koja je zapalila vatru je došla s američkog tržišta nekretnina. Pozicija koju je kroz desetljeća, posebno nakon Drugog svjetskog rata, u globalnom poretku zauzela ekonomija Sjedinjenih Američkih Država, a posebno američki dolar kao valuta, doveli su do toga da je radi figurativnog kašlja na američkom tržištu nekretnina, gripu dobila cijela svjetska ekonomija.

U takvom okruženju iz najviših političkih krugova, posebno Rusije i Kine, došle su kritike o nesrazmjernim pozicijama koje igrači iz SAD i Europe drže u svjetskoj ekonomiji, a posebno internacionalnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke. Zahvaljujući zaletu koji su u nekoliko godina koje su prethodile krizi imale ekonomije u razvoju, predstavnici BRIC zemalja su dotad samo praktičnu kraticu pretvorili i u pravi klub koji je trebao djelovati u smjeru smanjivanja utjecaja ekonomija SAD-a i Europe na globalno gospodarstvo.

Očekivanja su bila velika, neke male pobjede, poput blage redistribucije snaga u MMF-u su čak i dobivene, no BRIC je danas daleko od onoga što su neki nagađali, a neki i očekivali da će biti. Gdje je zapelo?

Počnimo s najuspješnijom članicom - Kinom. Istočnoazijska ekonomija koja je u prethodnom desetljeću redovito godišnje ostvarivala rast BDP-a veći i od deset posto, a rezultat nije bio bitno lošiji niti 2008. ili 2009. godine (redom +9,7% i +9,4%), nastavila je s razvojem iako po nešto sporijim stopama posljednjih nekoliko godina. Snažan gospodarski rast Kine bio je jedan od glavnih pokretača globalnog rasta uopće, prvenstveno zbog velike potražnje za sirovinama i spomenuto usporavanje proteklih nekoliko godina ostavilo je traga i na drugim ekonomijama.

Kinu se u tom razdoblju njenog najjačeg rasta nerijetko optuživalo da manipulira vrijednošću svoje valute kako bi kineska roba bila konkurentnija na svjetskom tržištu, no nakon postepenog jačanja juana posljednjih godina i takve optužbe su uglavnom utihnule. Sadašnja očekivanja su da će Kina idućih godina nastaviti rasti po godišnjoj stopi od otprilike 6%.

Od Indije se također puno očekivalo. Nekad vrlo impresivni i brzorastući informatički i farmaceutski sektori nisu doveli do stvaranja novih silicijskih dolina na jugu Azije ili do pomaka koncentracije farmaceutske industrije prema indijskom potkontinentu. Stopama rasta vrlo bliska Kini, a u posljednjih nekoliko godina čak i bolja od nje Indija se ponešto zagubila u pokušajima raznih reformi koje su trebale osloboditi puni potencijal te mnogoljudne ekonomije.

Za razliku od spomenutih država s istoka i juga Azije, Rusija i Brazil su upali u puno veće probleme. Obje države su iskusile recesiju. Pad cijena sirovina i niz političkih skandala u vrhu politike bili su glavnim razlozima za brazilsko ekonomsko razočaranje koje nisu mogli popraviti niti svjetsko nogometno prvenstvo 2014., ni ljetne olimpijske igre 2016. godine. Naprotiv, čini se da su investicije u sportsku infrastrukturu samo doprinijele problemima, dok su turistički prihodi podbacili.

Rusija je pak najviše stradala zbog pada cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, a situaciji nisu pomogle niti ekonomske sankcije koje su joj uvedene zbog problematičnog konflikta u Ukrajini. Takvo okruženje dovelo je do slabljenja ruskog rublja i do rasta cijena.

Sve u svemu, nakon zvjezdanih očekivanja neposredno nakon financijske i ekonomske krize s kraja prošlog desetljeća BRIC ekonomije su bitno podbacile. Goldman Sachs je, tako, krajem 2015. čak bio prisiljen zatvoriti svoj BRIC fond koji je ulagao u vrijednosnice sa spomenutih tržišta jer mu je imovina, od njene najviše točke u 2010. godini, do tog trenutka smanjena za gotovo 90%.

No, od tada stvari su se ipak nešto promijenile i 2016. kao i ova godina donose novo raspoloženje. BRIC ekonomije opet rastu i predviđanja su dobra. Kina, iako ponešto usporeno u odnosu na najbolje dane, i dalje solidno napreduje, a zasad se ne vide neki bitni razlozi zbog kojih bi moglo doći do nekih većih negativnih preokreta.

Indijski premijer Narendra Modi predan je ekonomskim reformama koje bi trebale potaknuti gospodarski rast i čini se da daju rezultate, usprkos pojedinim kontroverznim odlukama kakva je, recimo, bila ona o ukidanju novčanica s višim denominacijama krajem prošle godine. Očekuje se da će Indija u bliskoj budućnosti stopom rasta nadmašivati Kinu.

Rusija se također polako oporavlja što se vidi i u jačanju rublja zbog čega se inflacija opet vraća na podnošljiviju razinu. Sličan trend pada inflacije vidi se i u Brazilu koji, iako još nije riješio svoje političke probleme, je ove godine profitirao od povoljne meteorološke slike zbog koje je živnula tamošnja poljoprivreda.

BRIC se, tako, na mala vrata vraća na investitorsku pozornicu. Očekivanja nisu više tako velika kao što su bila prije desetak godina, i ne čuju se više glasne proklamacije kako će Brazil, Rusija, Indija i Kina zajednički postati ravnopravna protuteža ekonomijama EU i SAD-a, ali sadašnje okruženje i prognoze govore u prilog tome da definitivno ne bi bilo mudro zanemariti poslovicu koja upozorava da tiha voda brege dere.