Mada je General Electric kao brend među europskim potrošačima nešto manje poznat, kompanija je za razvoj američke ekonomije i industrije jednako zaslužna kao i puno poznatiji proizvođači automobila General Motors i Ford, ili kao proizvođač aviona Boeing. General Electric (GE) stup je američke industrije dvadesetog stoljeća i nedavna vijest o tome da su dionice kompanije izbačene iz poznatog burzovnog indeksa Dow Jones dobar je povod da se pogleda što je u nekad najvrednijoj američkoj kompaniji pošlo krivo i zašto je General Electric ostao bez struje.

Burzovni indeks, čije je puno ime Dow Jones Industrials Average, jedan je od najvažnijih indikatora kretanja američke ekonomije, a vjerojatno i najpoznatiji burzovni indeks u svijetu. U njegov izračun danas ulaze cijene dionica tridesetak najvećih američkih industrijskih kompanija i jasno je koliku važnost ima neka kompanija za američku industriju ako su njene dionice u sastavu tog indeksa. Dionice General Electrica u indeks su ušle čim se počeo računati 1896. godine, da bi u idućih desetak godina još tu i tamo ispadale i vraćale se, ali od jeseni 1907. one su sve do ovih dana neprekidno bile neizostavna sastavnica tog indeksa.

GE je nastao krajem 19. stoljeća iz nekoliko kompanija u kojima je glavnu riječ vodio rival Nikole Tesle i poznati američki izumitelj Thomas Edison. Prvo kao Edison General Electric Company, a od 1892. godine kao The General Electric Company, ova se tvrtka prvo bavila proizvodnjom raznih kućanskih i industrijskih aparata koje je pogonila tada još uvijek poprilično egzotična električna struja.

Već u prvom dijelu prošlog stoljeća General Electric znatno širi poslovanje na, između ostalog, medije, proizvodnju plastike, financije, aviomotore, ali i oružje. GE je zaslužan i za prvo javno emitiranje televizijskog signala u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, a nakon Drugog svjetskog rata poslovanje kompanije dalje se granalo u svim smjerovima, od računala, preko zdravstva i željeznice, sve do nuklearnog oružja i energije. Zapravo je teško podcijeniti ulogu koju je GE imao u razvoju američke industrije 20. stoljeća. Samo neki od izuma koji se pripisuju stručnjacima General Electrica su, primjerice, proces proizvodnje umjetnih dijamanata, laseri, kao i polikarbonatne ploče, tzv. leksan.

Uz GE je neraskidivo vezano i nekoliko slavnih menadžerskih imena, od kojih je najpoznatiji, svakako, Jack Welch. O njegovu stilu vođenja kompanije napisano je bezbroj knjiga i General Electric u doba Welcha je redovna tema izučavanja na ekonomskim i sličnim fakultetima. Razlozi postaju jasni kad se navedu brojke iz tog doba. Welch je u General Electricu počeo raditi 1960. godine kao mlađi kemijski inženjer, a 1981. imenovan je na poziciju glavnog izvršnog direktora kao najmlađa osoba na toj poziciji u povijesti kompanije.

U idućih dvadesetak godina Welch je od kompanije čija je tržišna vrijednost 1981. bila oko 12 milijardi dolara stvorio diva koji je u ljeto 2000. vrijedio više od 600 milijardi dolara. Dapače, General Electric je od 1980., kada je prestigao General Motors, pa sve do prošle jeseni konstantno bio najvrednija američka industrijska kompanija. Iako se Welcha dugo godina slavilo kao menadžerskog gurua, danas se javljaju brojne kritike nakon što je postalo očito da razlozi za sadašnju situaciju sežu još u njegovo doba.

Jack Welch je s dolaskom na čelo General Electrica pokrenuo proces agresivne konsolidacije i pojednostavljivanja poslovanja. Njegova glavna filozofija je bila da GE mora biti ili na prvoj ili na drugoj poziciji u grani industrije u kojoj posluje ili u potpunosti odustati od nje. Iako je bio poznat po promoviranju neformalnosti na radnom mjestu, Welch nije pokazivao previše sentimentalnosti za radnike: rezao je administraciju gdje je stigao, davao otkaze, zatvarao pogone i tvornice. Prema njegovim vlastitim izjavama, GE je krajem 1980. imao 411 tisuća zaposlenih, da bi do kraja 1985. ta brojka pala na manje od 300 tisuća.

S druge strane, General Electric je za vrijeme Jacka Welcha nastavio agresivno širenje, posebno na mlada rastuća tržišta. Svi ti potezi Welchu su donijeli niz priznanja poslovnog svijeta, a svoja je iskustva kroz predavanja i knjige Welch nastavio naplaćivati i nakon što je napustio GE. No već i tada, a posebno danas, na površinu je isplivala glavna slabost same kompanije.

Impresivni financijski rezultati koje je ostvarivao GE nisu dolazili iz bitnog matičnog poslovanja, industrije, nego su velikim dijelom dolazili iz financijskog poslovanja. GE je, kao i dio drugih velikih američkih industrijskih konglomerata, kroz desetljeća poslovanja razvio vrlo izdašan financijski biznis. Veliki američki proizvođači automobila imaju u vlasništvu financijske tvrtke kroz koje kreditiraju svoje kupce, a slična je priča bila i s General Electricom. U nekim procjenama govori se da je na prijelazu u novi milenij financijsko poslovanje bilo zaslužno za čak 40 posto vrijednosti cijele kompanije.

Ta se situacija pokazala sudbonosnom u proteklih dvadesetak godina. Jacka Welcha je 2001. na poziciji glavnog izvršnog direktora zamijenio Jeffrey Immelt. Tijekom njegova mandata vrijednost tvrtke GE Capital, zadužene za financijsku granu poslovanja u General Electricu, zahvaljujući daljnjem razvoju u jednom trenutku premašila je i 500 mlrd. dolara, a to se pokazalo kobnim u trenutku dolaska financijske krize 2008. godine.

Nakon što je nastupila recesija izazvana financijskim slomom, GE je u jednom trenutku bio prisiljen od poznatog milijardera Warrena Buffetta posuditi tri milijarde dolara kako bi mogao vratiti dio kratkoročnih dugova.

Polagan raspad legendarne američke korporacije traje još od tada. Restrukturiranje se provodi istovremenom prodajom dijela imovine, kao i daljnjim preuzimanjima drugih kompanija, ali konkretniji rezultati su dosad izostali. Još prije dvije i pol godine tržišna vrijednost General Electrica premašivala je 300 milijardi dolara, a danas se ona kreće tek oko trećine te vrijednosti.

U međuvremenu je kompaniju je napustio Jeffrey Immelt te se na poziciji glavnog izvršnog direktora od prošle godine nalazi John Flannery. Upravo ovih dana Flannery je objavio još jedan plan restrukturiranja, prema kojem će GE u idućih nekoliko godina izdvojiti svoje poslovanje vezano uz zdravstvo u zasebnu kompaniju (koju zasad ne namjerava prodati), prodat će relativno novi udio u naftnoj kompaniji Baker Hughes i riješit će se kompanije u kojoj proizvodi lokomotive. Spomenute tri komponente General Electricu godišnje donose 40 milijardi dolara, odnosno trećinu godišnjih prihoda. Flannery je najavio i daljnje rezanje dugova i obaveza, na što su investitori reagirali optimistično.

Prema tom planu, GE bi se u budućnosti trebao fokusirati na proizvodnju energije, avioindustriju (GE je danas jedan od najvećih svjetskih proizvođača mlaznih motora za avione) te industriju obnovljive energije, iz kojih zajednički godišnje ostvaruje sedamdesetak milijardi dolara prihoda. Uz promjene i u poslovnoj kulturi, decentralizaciju u odlučivanju i rezanje birokracije, Flannery ima ambiciozne planove za budućnost kompanije. GE danas predstavlja tek tužnu, ogoljenu sjenu nekadašnjeg američkog industrijskog giganta. Čini se da je pad kompanije konačno zaustavljen, no za oporavak, i možda jednog dana ponovno ulazak u indeks Dow Jones, GE će trebati potrošiti još puno struje.