Dokumenti objavljeni ovih dana u tijeku priprema za sudski proces narkobosu Joaquínu Guzmánu El Chapu otkrivaju da je zloglasni meksički kriminalac naređivao otimanja, mučenja, ispitivanja i likvidaciju svojih protivnika, a u pojedinim slučajevima videosnimke tih brutalnosti objavljivane su i na popularnom internetskom servisu Youtube. Snimke su javno objavljivane kako bi se zastrašilo one koji su se protivili vladavini El Chapa, čije suđenje bi trebalo početi u rujnu, a očekuje se da bi moglo trajati nekoliko mjeseci.

Mjere koje američke vlasti poduzimaju vezane uz suđenje jasno pokazuju koliku opasnost legendarni šef predstavlja i danas, više od dvije godine nakon uhićenja, te 15 mjeseci nakon što su ga meksičke vlasti izručile Sjedinjenim Američkim Državama. Identitet članova porote koja će odlučivati o krivici Guzmána će se vrlo pažljivo skrivati, a sama porota, kao i sudac, tijekom suđenja bit će pod posebnom zaštitom američke policije.

Uzme li se u obzir kriminalna karijera Joaquína Guzmána, ovakav oprez je i više nego opravdan. El Chapa su proteklih godina nerijetko po značenju i utjecaju uspoređivali s jednim od najlegendarnijih kriminalaca i trgovaca drogom, Kolumbijcem Pablom Escobarom, kojem Guzmán, na neki način, duguje svoju karijeru i slavu. Meksički su trgovci drogom, naime, preuzeli dominaciju u lancu trgovine narkoticima, posebno kokainom, koju su nekad imali kolumbijski karteli.

Tijekom osamdesetih i ranih devedesetih godina prošlog stoljeća glavnu riječ u svjetskoj trgovini kokainom imala su dva kolumbijska kartela vezana uz gradove Cali i Medellín. U ranim osamdesetim dominirao je Medellínski kartel pod vodstvom Pabla Escobara, za kojeg postoje procjene da je u jednom trenutku kontrolirao i 90 posto svjetske trgovine kokainom i o čijem se basnoslovnom bogatstvu pričaju mnoge legende. S krajem osamdesetih i odvajanjem nekolicine visokorangiranih članova Medellínskog kartela te njihovim prelaskom u kartel Cali, rivalitet među ove dvije kriminalne organizacije je jačao.

Nakon što je Pablo Escobar ubijen 1993. godine u akciji kolumbijskih vlasti glavnu riječ u krijumčarenju kokaina nakratko preuzima kartel Cali, koji je karakterizirala nešto slabija hijerarhijska struktura u usporedbi s onim iz Medellína. No nakon što je sredinom 1995. uhićena šestorica šefova kartela Cali, i on se polako raspao te je uslijedilo nekoliko godina interregnuma na svjetskom tržištu narkotika.

S početkom novog milenija polako raste utjecaj meksičkih organiziranih grupa za krijumčarenje drogom. Baš kao i kolumbijski karteli, meksički svoje značenje na svjetskom tržištu narkotika duguju činjenici da opskrbljuju daleko najveće svjetsko tržište droga i opijata – SAD. S rastom njihova značenja, naravno, raste i problem kriminala u Meksiku prouzročen razračunavanjima među raznim kartelima, kao i njihovom borbom s meksičkom policijom i vojskom. Kako u takvim borbama stradavaju pojedini šefovi bandi tako se i mijenjaju odnosi između pojedinih kriminalnih skupina.

Tako su ranije dominirali Juárez, Tijuana i Zaljevski kartel (Cártel del Golfo), dok posljednjih godina nešto jaču ulogu imaju Zete (Los Zetas) i kartel Sinaloa, na čijem se čelu nalazi(o) El Chapo Guzmán. No uslijed uhićenja šefova i međusobnih likvidacija u borbi za dominacijom uloga Zeta i Sinaloe se ponovo polako smanjuje iako to ne znači i pad kriminala u Meksiku jer se borbe za teritorij nastavljaju među manjim grupama.

Za razliku od svojevremenih kolumbijskih kartela, koji su po okrutnosti bili uglavnom u rangu današnjih meksičkih, kriminalne grupe u Meksiku ne bave se isključivo trgovinom kokainom, nego i drugim vrstama droga, kao i drugim ilegalnim aktivnostima. Njihova 'diversifikacija poslovanja' posljedica je, vjerojatno, sličnih trendova u samom uživanju droga. Mada, prema dostupnim podacima, potrošnja teških droga poput kokaina ili heroina ne opada, posljednjih godina snažno rastu prodaja i korištenje niza sintetskih opijata, čija proizvodnja i prodaja nešto manje ovise o međunarodnoj dostupnosti sirovina, no kriminalne organizacije žele i dio tog kolača.

Izvještaj Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC, United Nations Office on Drugs and Crime) pokazuje da se tijekom godina u tradicionalnim putovima droge ništa nije izmijenilo. Najveći dio lišća koke, sirovine za izradu kokaina, i dalje dolazi iz tri latinoameričke države: Kolumbije, Bolivije i Perua. Iz tog područja droga putuje prema sjeveru kroz Srednju Ameriku u SAD te prema Europi, u koju najvećim dijelom ulazi preko Pirinejskog poluotoka.

S druge strane, sirovine za izradu heroina i dalje se najviše uzgajaju na Bliskom istoku i u srednjoj Aziji, gdje dominira Afganistan, a ponešto se uzgaja i u Laosu te Mjanmaru. Heroin tada kroz Rusiju ili balkanskom rutom dolazi u Europu, a kroz Afriku se transportira prema Sjevernoj Americi. Podaci UN-a pokazuju i da je posljednjih godina došlo do rasta uzgoja opijumskog maka, što je posljedica još jednog trenda u svjetskoj trgovini drogom. Dok su se nekadašnji kolumbijski karteli prodaji droge posvećivali radi vlastitog bogaćenja, dio novca koji se danas ostvaruje u trgovini drogama troši se na financiranje terorističkih akcija vezanih uz religijsko-političke sukobe.

Što se tiče uzgoja koke, izvještaj UNODC-a pokazuje blag rast površine na kojoj se uzgaja ta biljka posljednjih godina iako još nije dosegnut maksimum zabilježen u drugom dijelu prošlog desetljeća. Ostaje otvoreno i kako će na uzgoj koke utjecati konačno lanjsko sklapanje primirja između državnih vlasti Kolumbije i tamošnjih gerilskih kriminalnih skupina koje su dobrim dijelom kontrolirale proizvodnju i distribuciju koke nakon propasti velikih kartela.

Izvještaj UN-ovog ureda pokazuje da konzumacija narkotika u svijetu ne pada, što znači da će i dalje postojati dovoljno potražnje koju će pokušati zadovoljiti kriminalne skupine i karteli. Kao što je to bivalo i do sada, borbe za prevlast na atraktivnom ilegalnom tržištu značit će to da će u nekom razdoblju na njemu dominirati pojedine grupe, a u drugim razdobljima nitko neće biti glavni i najveći. Naravno, ti odnosi uvelike će ovisiti i o vođama tih skupina koje, nažalost, na sam vrh uglavnom dovodi tek najveća okrutnost.

Uhićenjem El Chapa lista najtraženijih kriminalaca američke agencije za suzbijanje droga (DEA, Drug Enforcement Agency) ostala je bez kriminalnih 'superzvijezda'. Na njoj se ovih dana nalazi 25 bjegunaca od pravde i dalje dobrim dijelom povezanih s latinoameričkim kartelima, ali i osobe poput Slovenca Mihaela Karnera, kojeg s njegovom suprugom Alenkom i bratom Matevžom Amerikanci traže zbog raspačavanja steroida.

Upravo to je znak da će, uz praćenje velikih međunarodnih kriminalnih organizacija, vlasti u borbi s drogama morati pažnju posvetiti i manjim, lokalnim skupinama koje trguju sintetskim narkoticima proizvedenim u 'kućnoj radinosti'. No povijest borbe s krijumčarenjem droga pokazuje nam da kad god glava nekog kartela padne u obračunu s vlastima ili drugim kriminalcima, poput neke kriminalne hidre, pojavi se netko novi spreman popuniti nastalu prazninu. Baš kao i uživanje u drogama, moć koju daje zarada temeljem dominacije tržištem narkotika je euforična, ali vrlo često kratkotrajna i na kraju nesretno završava.