Pojam Silicijske doline, u kojoj umjesto pšenice ili kukuruza iz tla niču najmodernije tehnološke kompanije, danas je već svima poznat. Regija u blizini grada San Francisca, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji, lokacija je s koje već dulje vrijeme dolaze najpoznatije svjetske tehnološke, a posebno internetske, inovacije, odnosno mjesto na kojem se skupila najveća koncentracija poduzetnika zaslužih za informacijsku revoluciju.

Mnoge su države, poput Indije, Rusije i drugih, a čak je prije nekoliko godina i naš tadašnji premijer Zoran Milanović najavljivao farme servera u Lici, pokušavale ponoviti uspjeh Silicijske doline, no dosad to nikome nije uspjelo. Što to onda Silicijsku dolinu čini tako posebnom?

Među osobama najzaslužnijim za postavljanje temelja na kojima je sagrađena poznata dolina posebno su važna tri imena: Leland Stanford, Frederick Terman i William Shockley, a njihove se zasluge protežu kroz niz desetljeća. Prije stotinu i više godina Santa Clara, kako je pravo ime doline u kojoj se danas nalaze sjedišta stotina i stotina tehnoloških kompanija, bila je poznata po uzgoju krušaka, marelica i šljiva.

Leland Stanford se na to područje doselio još 1852. godine na krilima tzv. zlatne groznice. Podrijetlom s Istočne obale (rođen je 1824. godine u saveznoj državi New York), Stanford je bio dio društva američkih industrijskih magnata devetnaestog stoljeća. Kao biznismen, najpoznatiji je kao vlasnik željezničke kompanije Southern Pacific, no mjesto u povijesti ipak si je najviše osigurao osnivanjem sveučilišta. Kao uspomenu na svojeg prerano umrlog sina Stanford je djeci Kalifornije odlučio podariti mogućnost školovanja te je svoje bogatstvo usmjerio u osnivanje i vođenje sveučilišta.

Zahvaljujući donaciji u visini današnjih milijardu dolara Sveučilište Stanford (punim imenom Leland Stanford Jr. University) primilo je prve studente 1891. godine i to na velikom imanju uz gradić Palo Alto. Nekoliko godina kasnije, nakon Stanfordove smrti, upravljanju i razvoju ustanove posvetila se njegova supruga Jane te se bavila time sve do 1905. godine. Već tada planule su prve iskre iz kojih će kasnije nastati plamen inovacije. Nekoliko ljudi vezanih uz Stanford osnovalo je 1909. tvrtku Federal Telegraph Co., čiji će stručnjak Lee de Forest nekoliko godina kasnije prvi put uspješno upotrijebiti elektronsku vakuumsku cijev za pojačavanje zvuka.

Pravi poticaj razvoju elektroničke industrije u toj regiji dao je Frederick Terman koji je kao predavač 1925. stigao na Stanford. Terman je, nakon što je godinama gledao kako diplomirani studenti odlaze raditi u kompanije na Istočnoj obali SAD-a, 1937. počeo poticati ih da ih osnivaju u blizini sveučilišta. Prvu takvu tvrtku osnovali su William Hewlett i David Packard i upravo garaža na adresi 369 Addison St. u Palo Altu, u kojoj su njih dvojica radila na razvoju audio oscilatora, danas se smatra mjestom na kojem je rođena Silicijska dolina.

Samo današnje popularno ime doline, naravno, pojavilo se puno kasnije, tek početkom sedamdesetih, u seriji članaka koje je napisao Don Hoefler za stručni tjednik Electronic News, a termin se u upotrebi proširio početkom osamdesetih. Silicij iz Silicijske doline je kemijski element koji se upotrebljava u proizvodnji poluvodiča, temelja moderne elektronike. Uz njegovu primjenu vezano je i treće značajno ime iz povijesti Silicijske doline.

William Shockley doselio se 1956. u gradić Mountain View, u susjedstvu Palo Alta, nakon što je nekoliko godina prije napustio poznati istraživački laboratorij Bell Labs na suprotnoj strani Amerike, na kojoj nisu željeli razvijati njegovu ideju o elektronskim tranzistorima baziranim na siliciju. Shockley je osnovao tvrtku, no njegova teška i problematična narav natjerala je grupu od osmorice mladih suradnika, koje je prozvao 'izdajničkom osmorkom', da je 1957. napuste i osnuju vlastitu tvrtku nazvanu Fairchild Semiconductor.

Ta se tvrtka bavila razvojem i proizvodnjom poluvodiča i danas se za barem stotinjak najpoznatijih tehnoloških kompanija, među kojima su Intel, AMD, Apple, Google, Oracle, Facebook, Cisco, Yahoo, Tesla i još mnoge druge, mogu lako naći poveznice s kompanijom Fairchild Semiconductor i njezinim zaposlenicima.

Razvoj elektroničke industrije na kojoj počiva moderna informacijska industrija tako je već neko vrijeme bubrio u dolini pedesetak kilometara jugoistočno od San Francisca, no čak niti takav potencijal, s već spomenutim sveučilištem, nije bio sve ono potrebno za pravi bum koji je uslijedio u posljednjih tridesetak godina.  

Prijelomni trenutak koji je sve postavio na mjesto vjerojatno je bila inicijalna javna ponuda dionica tvrtke Apple, još jednog projekta koji je započeo iz garaže dvojice entuzijasta i to u gradiću Los Altosu, također jednom od gradova koji uz Sunnyvale te već spomenute Palo Alto i Mountain View danas čine Silicijsku dolinu. Krajem 1980. Apple je inicijalnom ponudom dionica prikupio čak 1,3 milijarde dolara kapitala za razvoj svojeg poslovanja. Iako financijera nije nedostajalo ni prije toga, zvučni događaj bio je okidač za eksploziju poduzetničkog kapitala koji od tada kroz tisuće transakcija financira razvoj ideja i malih kompanija što se osnivaju u Silicijskoj dolini.

Važnost Silicijske doline za razvoj moderne tehnologije nesumnjivo je ogromna. Jednako kao i za ekonomiju Kalifornije i posebno dijela te države koji okružuje San Francisco. U istraživanju čiji su rezultati objavljeni u listopadu 2012. godine znanstvenici Charles Eesley i William Miller sa Stanforda fokusirali su se na bivše studente tog fakulteta i procijenili da se čak četrdesetak tisuća aktivnih kompanija može povijesno vezati uz ljude koji su nekad studirali na tom sveučilištu.

Iako se ta grupa ne može u potpunosti poistovjetiti sa stotinama i tisućama kompanija koje su osnovane i poslovale ili posluju u Silicijskoj dolini, svejedno je zgodno kao brojku istaknuti to da bi spomenute kompanije bivših studenata Stanforda udružene činile 10. po veličini svjetsku ekonomiju s godišnjim prihodima od 2,7 bilijuna dolara.