'Jerry and David's Guide to the World Wide Web' bilo je ime stranice koja se na internetu pojavila u siječnju 1994. godine. Dvojica diplomanata elektrotehnike s američkog sveučilišta Stanford, Jerry Yang i David Filo, pokrenuli su svoj 'vodič' kao mjesto na kojem su se kategorizirane mogle naći adrese drugih stranica na internetu i koje su posjetitelji na taj način mogli pronaći. Internet je tada bio 'malen' i stvar je funkcionirala, a dva mjeseca nakon pokretanja Jerry i David su se odlučili za kraće i efektivnije ime: Yahoo. Legenda i poznati brend bili su rođeni.

Sama kompanija Yahoo osnovana je 2. ožujka 1995. godine, dakle prije 23 godine, i u ta su se dva desetljeća stisnuli i svjetska slava i niz upitnih i pogrešnih odluka te žalosni lanjski raspad tvrtke od koje je ostalo, manje-više, samo ime. Kako je zapravo propala kompanija koja je imala priliku kupiti Google za milijun dolara, koja se hvalila s više od milijardu korisnika i čija je vrijednost u najboljim trenucima premašivala stotinu milijardi dolara?

Kratka verzija cijele priče bila bi da je sudbinu Yahooa obilježila početna euforija nakon koje je uslijedio niz neuspješnih odluka, promjena, grešaka i lutanja koji su doveli do toga da za kompaniju za koju je nekada znao svatko danas ne zna gotovo nitko. Yahoo, kao što smo spomenuli, nije krenuo kao danas sveprisutne tražilice, nego kao svojevrstan imenik u kojem su se nalazile adrese raznih stranica na internetu. Iako su već i tada postojali pretraživači, poput stranica Altavista, Lycos, Excite i nekih drugih, njihova tehnologija i pristupačnost za korisnike još su bili vrlo rudimentarni, zbog čega je Yahoo zavladao tim ranim danima interneta.

Dapače, izlistavanje dionica na burzi, nešto na što današnje internetske kompanije obično čekaju barem pet, a često i više godina, Yahoo je proveo već 1996. godine. Tom je prilikom prikupljeno 33,8 milijuna dolara, a cijena dionice Yahooa u prvom danu trgovanja je s početnih 13 dolara u jednom trenutku skočila na čak 43, da bi se do kraja dana smirila na 33 dolara, 150 posto više od inicijalne razine.

Zahvaljujući rastu popularnosti Yahooa u idućih nekoliko godina ta je dionica, dobrim dijelom i zbog euforije koja je nastala oko internetskih kompanija, početkom 2000. premašila razinu od čak 500 dolara. U tom trenutku kompanija je vrijedila oko 125 milijardi dolara. Jeremy Ring, jedan od prvih desetak zaposlenika Yahooa, koji je u međuvremenu nastavio karijeru u politici, ovih dana izdao je knjigu o svojem vremenu u kompaniji i nedavno je izjavio da je Yahoo u tom trenutku vrijedio više nego Ford, General Motors i Chrysler zajedno.

Spektakularnim krahom tržišta internetskih dionica u proljeće 2000. godine nestala je euforija oko mladih i brzorastućih kompanija i može se reći da se Yahoo više nikad nije vratio na razinu popularnosti koju je uživao do tog trenutka. A nije da nisu pokušavali. Nastavak priče o nekadašnjem internetskom divu je povijest teško izbrojivih i shvatljivih grešaka i zabluda u poslovnoj politici tvrtke koja se jednostavno izgubila, zalutala i do ovih dana nestala. Tvrtka se godinama mučila s rukovodstvom i nikako nije uspijevala naći pravog šefa u kojem bi se spojili i vizija i odlučnost te sve one karakteristike koje čine legendarne direktore. Neki od onih koji su u određenim razdobljima pokušali usmjeriti Yahoo u pravom smjeru su i holivudski biznismen Terry Semel, jedan od osnivača Jerry Yang, pa Carol Bartz, nekadašnja šefica softverske kompanije Autodesk, i, u novije vrijeme, Marissa Mayer koja je u Yahoo 2012. godine stigla iz Googlea.

Facebook i Google, koji danas zajedno vrijede više od 1.300 milijardi dolara, dvije su možda najslavnije greške iz ranog vremena Yahooa. Yahoo je prvu priliku za preuzimanje Googlea imao još 1998. godine. Larry Page i Sergey Brin, osnivači Googlea, tada su za milijun dolara željeli prodati svoju ideju i funkcionalni koncept prozvan PageRank (po Larryju Pageu) sa željom da se nakon toga vrate studiranju na Stanfordu. PageRank je jedan od osnovnih kotačića na kojima je kasnije izrastao Google.

Drugu šansu da preuzme Google Yahoo je imao nekoliko godina kasnije, kad je današnji sinonim za pretraživanje na internetu (i masnu zaradu od oglasa) već bio vrlo ozbiljna konkurencija. Čelnici dviju tvrtki tada su pregovarali, ali je Terry Semel odbio platiti traženih pet milijardi dolara. To je, inače, već bilo doba kad je i sam Yahoo koristio Googleove pretraživačke algoritme iako su si dvije tvrtke nominalno bile konkurencija.

Novu šansu za obnavljanje svjetske slave Yahoo je dobio 2006., kad je za oko milijardu dolara trebao preuzeti Facebook, čija se današnja vrijednost kreće oko 520 milijardi dolara. Pregovori su već bili pri kraju, no ponovo je sporna bila cijena koju Yahoo nije bio spreman platiti. Iduća prilika za kakvo-takvo očuvanje obraza stigla je 2008. godine u ponešto drugačijim okolnostima. Meta preuzimanja tad je bio Yahoo, kojeg je za gotovo 45 milijardi dolara želio preuzeti Microsoft, no uprava Yahooa to je smatrala preniskom ponudom.

Spomenuta tri primjera propalih transakcija nisu jedine stvari koje su zacrtale sudbinu Yahooa. Kompanija je kroz godine preuzimala desetke manjih i većih internetskih projekata i tvrtki. No niti jedno od tih preuzimanja nije uspjela pretvoriti u uspjeh. Još početkom dvijetisućitih Yahoo je preuzeo dvije tvrtke koje su svaka zasebno imale tehnologiju što je mogla konkurirati Googleu u pretraživanju interneta i prodaji oglasa. Ipak, Yahoo nije uspio iz njih izvući konačan proizvod kojim bi konkurirao na tržištu.

Godine 2005. preuzeo je brzorastući servis Flickr za pohranu i objavljivanje fotografija, vrlo sličan danas ultrapopularnom Instagramu, koji se nije pojavio sve do 2010. godine. Nesnalažljivost šefova Yahooa zapečatila je sudbinu Flickra, koji i danas životari, a slična sudbina zadesila je i do prije nekoliko godina vrlo popularni Tumblr, koji je Yahoo za 1,1 milijardu dolara preuzeo sredinom 2013. godine. Tri godine nakon toga otpisao je više od 700 milijuna dolara vrijednosti Tumblra, za koji niti danas nije jasno kako se točno uklapa u poslovnu politiku Yahooa.

Čini se da je tvrtka, koja je devedesetih godina bila simbol za inovativnost – prva je otvarala urede diljem svijeta kako bi se proširila globalno, što je tada bio pionirski potez za internetske kompanije, širila je osnovnu funkciju pretrage interneta kako bi uključila i više servisa vezanih uz to, poput Yahoo Finance ili Yahoo Sports – nakon 2000. uspjela povući samo jedan uspješan potez koji joj je osigurao opstanak sve do nedavno. A i on je bio izvan matičnog poslovanja.

Sredinom 2005. Yahoo je kupio udio od čak 40 posto u kineskoj internetskoj trgovini Alibaba.com. U međuvremenu je taj udio smanjen, ali je Alibaba postala daleko najveća kineska internetska trgovina i, uz Amazon.com, jedna od dvije najveće u svijetu. Yahoo je posljednjih godina na životu održavao i vlasnički udio koji je držao u svojoj japanskoj podružnici Yahoo Japan, koji se u odnosu na matičnu kompaniju razvijao relativno neovisno i danas je i dalje dosta uspješan na japanskom tržištu.

Spomenuta su dva vlasnička udjela gotovo jedino što je vrijedilo sredinom prošle godine, kad je za nešto manje od pet milijardi dolara američki telekomunikacijski div Verizon preuzeo matični dio poslovanja Yahooa, odnosno prodaju oglasa na internetu. Verizon namjerava pokušati izgraditi konkurenciju Googleu i drugim servisima koji se bave digitalnim oglašavanjem.

Tom je prilikom investicijski dio poslovanja, odnosno vlasnički udjeli Yahooa u drugim kompanijama, izdvojen u zasebnu, neovisnu tvrtku koja je dobila ime Altaba. Posljednji dostupni podaci govore da Altaba kontrolira oko 16 posto dionica Alibabe vrijednih 66 milijardi dolara i 35 posto dionica Yahooa Japan, koji vrijede oko 9,3 milijarde dolara.

S druge strane se nalazi tek brend i nešto tehnologije koja je nastala kroz povijest kompanije osnovane prije 23 godine. Poput nekad legendarnog IBM-a, pa čak i Microsofta, vrijeme Yahooa je, čini se, prošlo. I iako yahoo u engleskom jeziku ima značenje sirove i neobrazovane osobe, korporativna povijest kompanije na hrvatski bi se adekvatnije mogla prevesti s 'jaooo'.