Iako cijeli svijet s namjerom ublažavanja inflacije sada povećava kamatne stope, kineske vlasti ovoga su ih tjedna na sveopće iznenađenje snizile. Rezultati gospodarskih aktivnosti u drugom tromjesečju pokazali su u kojoj mjeri je kinesko gospodarstvo uzdrmano. Prvi put od 2015. Kina, čini se, neće uspjeti ostvariti gospodarske ciljeve. Razlozi su ponajviše nulta tolerancija prema covidu-19 i krah nekretninskog sektora. Kako će problemi u drugom gospodarstvu svijeta utjecati na globalna gospodarska kretanja?
Otvaranjem tržišta 1978. godine gospodarstvo Kine krenulo je uzlaznom putanjom. Nakon prošlogodišnjega gospodarskog rasta Kine od visokih 8,1 posto, pri čemu je u prvom tromjesečju te godine iznosio rekordnih 18,3 posto u trideset godina u kojima ta zemlja vodi tromjesečnu evidenciju, prognozirao se rast od 5,5 posto za ovu godinu. Već početkom godine MMF je svoje prognoze snizio na 4,8 posto, zbog, kako navode, nekretninske krize i politike nulte tolerancije prema covidu-19, a Kina je, čini se, već digla ruke od zacrtanoga gospodarskog cilja.
U početnom razdoblju nakon pojave pandemije koronavirusa činilo se da Kina ima najbolji antidot za suzbijanje njezina širenja, i to poslušno društvo koje za razliku od zapadnjačkog liberalnodemokratskog ne negoduje kad mu se država petlja u osobne slobode radi općeg dobra.
U Kini su mnoge tvrtke zbog periodičnih zatvaranja u najvećim gradovima pokretačima kineskoga gospodarstva poput Šangaja morale zatvoriti svoja vrata. I dok Zapad trenutačno u potpunosti liberalizira pristup rješavanju covid-krize, samo na najvećem kineskom otoku (izuzmemo li Tajvan) i popularnom turističkom odredištu Hainanu trenutačno je zbog straha od omikron varijante zatočeno 80 tisuća Kineza koji se zbog lockdowna ne mogu vratiti u svoje gradove, piše WirtschaftsWoche.
Kineskim čelnicima sada teško pada promijeniti drakonski pristup rješavanju covid-krize jer bi se mogla izazvati još veća ekonomska kriza. Zemlja naime nije naučila živjeti s virusom te neki smatraju da bi zbog neizgrađenog imuniteta i ne previše naprednog zdravstvenog sustava širenje virusa u toj zemlji moglo prouzrokovati ekonomski kaos, piše Deutsche Welle.
Sve je počelo s nekretninama
Pritom su još veća prijetnja gospodarstvu problemi u nekretninskom sektoru. Kineski kupci stanova prestali su otplaćivati kredite na nedovršene stanove, a prvi put u deset godina pao je broj kredita za kupnju nekretnine. Naime, nekretninski sektor izrazito je važan za ovu državu, s udjelom u BDP-u od 30 posto. Iako su kineske vlasti odlučile smanjiti državne intervencije dok se inflacija i pandemija ne dovedu pod kontrolu, posljednjih se nekoliko tjedana govori o potencijalnom uspostavljanju fonda za spašavanje nekretninskih kompanija vrijednog 44 milijarde dolara, piše Reuters.
Državne injekcije u proizvodnji i rigidna kontrola građana nikako ne idu ruku pod ruku s liberalizacijom tržišta, zbog koje Kina u svijesti današnjeg društva i jest sinonim gospodarske velesile. Kako piše Guardian, ulaganja u nekretnine u srpnju su pala za 12,3 posto, dok je njihova prodaja pala za 28,9 posto.
Kriza u nekretninskom sektoru počela se nazirati potkraj prošle godine, kad kineska megakompanija Evergrande, koja zapošljava 120 tisuća zaposlenika, nije vratila 1,2 milijarde dolara duga po obveznicama međunarodnim investitorima, a financijsko izvješće za 2021. tvrtka skriva kao zmija noge. Kriza u u tom sektoru prelila se i na financijski sektor.
Zbog velikog broja nedovršenih projekata i kašnjenja kupci nekretnina odbijaju otplaćivati kredite. Naime, tržište novogradnje u Kini funkcionira tako da investitori zgrade prodaju prije nego što se izgrade, pri čemu kupci plaćaju velike predujmove, piše BBC.
Investitori poput Evergrandea koji su se agresivno širili tim novcem su financirali gradnju i usto dobivali jeftine kredite te ulagali i u područja izvan svoje domene. Između ostalog, kupili su nogometnu momčad Guangzhou. Sektor je eksplozivno rastao pa je država uvela nekolicinu ograničenja u financiranju građevinskih projekata kako bi malo ispuhala balon. S druge strane se smanjila i potražnja jer zbog kašnjenja u gradnji i inflacije kupci na kraju moraju platiti puno više.
Nitko više ne troši
U drugom tromjesečju gospodarska proizvodnja smanjila se za 2,6 posto u odnosu na prethodno tromjesečje, a u odnosu na isto lanjsko razdoblje povećala se samo za 0,4 posto.
Ni u maloprodaji situacija nije ništa bolja. Kinezi naime u strahu od lockdowna i nemogućnosti zarađivanja troše izrazito oprezno. Prodaja je u prošlom mjesecu pala za 2,7 posto u odnosu na prošlu godinu. Posebice je pala prodaja odjeće, namještaja i građevinskog materijala. Još jedan nepovoljan pokazatelj najveći je pad broja zaposlenih od travnja 2020. godine. Stopa nezaposlenosti među mladima je veća od 19 posto. Nadalje, zbog dugogodišnje politike jednog djeteta Kina sada ima problem i sa starenjem društva.
Kineska središnja banka srezala je i kamatne stope, nakon što je rast proizvodnje i maloprodaje bio niži od očekivanog, a potražnja za naftom u srpnju pala za 10 posto u odnosu na prošlu godinu. Ta bi mjera mogla biti uzaludna jer su zbog ekonomske nesigurnosti apetiti Kineza za podizanjem kredita i trošenjem trenutačno na niskim granama.
Craig Botham, stručnjak za Kinu u Pantheon Macroeconomicsu, za Deutsche Welle je rekao kako, za razliku od 2008., kad je nakon bankrota velike investicijske banke Lehman Brothers kineska ekspanzivna gospodarska politika i monetarna injekcija od 579 milijardi eura pomogla stabilizirati svjetsko gospodarstvo, to sada neće biti slučaj. Ipak, Kina bi sada mogla pomoći ublažavanju svjetske inflacije jer će fokusiranje na povećanje ponude smanjivanjem kreditnih stopa, ali i smanjena potražnja, proizvesti deflaciju koja bi se mogla preliti na ostatak svijeta.