Vijest o ovom preuzimanju označila je vrhunac dvaju trendova u poslovnom svijetu. S jedne strane radi se o konsolidaciji među svjetskim kemijskim kompanijama. Vodstvo Syngente nije skrivalo da je već dulje vrijeme zainteresirano za neku vrstu kombinacije s nekim od svojih konkurenata. Glavni razlozi za to leže u svjetskom tržištu kemikalija, posebno onih koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji što je jedna od glavnih proizvodnih grana Syngente.

Dugogodišnji pad cijena poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu te cijena kemijskih dodataka i aditiva koji se koriste u poljoprivredi doveo je do trenda okrupnjivanja među svjetskim kompanijama koje se bave proizvodnjom pesticida i sličnih proizvoda. Michel Demare, glavni izvršni direktor Syngente, potkraj prošle godine izjavio je da s obzirom na očekivanja dioničara u idućih 12 mjeseci, Syngenta teško može nastaviti sama. Demare se time osvrnuo na očekivanja dobre zarade koju je u razdoblju niskih cijena poljoprivrednih proizvoda teško ostvariti.

Prijateljstvo vodećih direktora

Syngenta je još sredinom prošle godine odbila ponudu koju je objavio američki konkurent Monsanto (njegova ponuda tada se procjenjivala na 47 milijardi dolara iako je zbog kretanja tečaja i činjenice da se službena ponuda objavljuje u švicarskim francima, cijena koju je za dionice Syngente ponudila ChemChina gotovo ista kao i ona koju je ponudio Monsanto). Demare je u prosincu izjavljivao kako su uz Monsanto i ChemChinu u igri još i neki drugi ponuđači, no nije ih imenovao.

No dodatan poticaj za švicarsko-kinesku kombinaciju vjerojatno je stigao nakon što su, također krajem prošle godine, američki kemijski giganti Dow Chemical i DuPont objavili spajanje u jednu kompaniju vrijednu 130 milijardi dolara. Iako uz navedene na svjetskom tržištu postoji još jakih kompanija u istom sektoru, poput njemačkih Bayera i BASF-a, što znači da i dalje postoje mogućnosti za strateška preuzimanja i spajanja, Monsanto je u posljednjim previranjima ipak izvukao kraći kraj. Syngenta je bila vrlo dobra prilika za širenje poslovanja i tržišnog udjela koja mu je sada ispala iz ruku.

Najnovija transakcija dijelom je i rezultat dugogodišnje izgradnje odnosa ChemChine i Syngente. Glavni izvršni direktor kineske korporacije Ren Jianxin godinama je njegovao odlične odnose s donedavnim šefom Syngente Mikeom Mackom. Kada je prošle godine Monsanto agresivno krenuo u preuzimanje švicarske tvrtke, a Syngenta se odlučila braniti od tog napada, u pozadini se polako počeo pripremati teren za to da ChemChina stupi kao spasitelj Syngente.

ChemChina kupila talijanski Pirelli i njemački KraussMaffei

Jedno od najključnijih pitanja u cijelom procesu bila je stavka financiranja. Iako ChemChina ima godišnje prihode veće od 40 milijardi dolara i više od 100 tisuća zaposlenih, ta je kompanija proteklih godina preuzela niz drugih tvrtaka, zbog čega se našla u poziciji dosta visoke zaduženosti. Najpoznatije njezino preuzimanje dosad je, svakako, bila lanjska kupnja talijanskog proizvođača guma Pirelli za 7,1 milijardu eura, a ove godine ChemChina je već objavila i da za oko milijardu dolara preuzima njemačkog proizvođača strojeva KraussMaffei. Još 2011. kineska je kompanija za 2,4 milijarde dolara kupila većinski udio u izraelskom proizvođaču generičkih pesticida danas poznatom pod imenom Adama. Zbog takvog snažnog širenja, ChemChina bila je primorana zaduživati se te je najnoviji posao sklopljen tek kad su švicarski šefovi bili uvjereni da je financiranje cijele transakcije osigurano.

Posao preuzimanja Syngente vrlo je znakovit slučaj u dugogodišnjem trendu širenja kineskih kompanija na stranim tržištima. Još otkad je Lenovo 2005. preuzeo proizvodnju osobnih računala od američkog giganta IBM-a, u jednoj od najpoznatijih takvih transakcija, kineske kompanije gotovo ne prestaju s akvizicijama u inozemstvu. Kao dugotrajniji razlog za takvo ponašanje analitičari navode da Kinezi na taj način kupuju visoku tehnologiju i ekspertizu. U preuzimanju Syngente to je svakako vrlo izraženo jer kineski poljoprivrednici imaju višestruko niže prinose na svojim poljima nego američki ili europski. Syngentini proizvodi i tehnologija svakako će pridonijeti jačanju poljoprivredne proizvodnje u Kini gdje živi petina svjetskog stanovništva.

Najveća kineska akvizicija dosad

Nešto kratkotrajniji povod za kineski šoping među svjetskim korporacijama pad je vrijednosti kineske valute. Dio analitičara drži da zbog tog pada dio kineskih kompanija traži što više mogućnosti da novac investira u inozemstvu gdje će on zadržati svoju vrijednost. To može biti i dio razloga za rekordni iznos od preko 100 milijardi dolara koliko su lani kineske kompanije investirale u drugim državama. Najnovije, preuzimanje Syngente u vrijednosti od 43 milijardi dolara najveća je dosad zabilježena takva transakcija jedne kineske državne kompanije i ovako velika transakcija na samom početku 2016. znači da se vrlo lako može očekivati da će se i ove godine postaviti novi rekord.

Razlozi za ovako snažno širenje kineskih kompanija mogu se tražiti i u želji kineskih vlasti da zadrže trend rasta kineskog ekonomskog utjecaja u svijetu. Čelnici tamošnjih velikih državnih kompanija imaju solidnu podršku vladajućih struktura prilikom akvizicija u inozemstvu iako takva politika nerijetko nailazi na razne poteškoće i probleme.

Jedan od tih problema je i već spomenuta zaduženost kompanija zbog čega su iz Syngente inzistirali da ChemChina ima osigurano financiranje za cijelu transakciju. Dio svjetskih ulagača strahuje od mogućih posljedica netransparentnog financiranja najvećih kineskih kompanija čija poslovna politika ne ovisi o tržištu nego puno više o odlukama političkih moćnika.

U mreži Volvo, Morgan Stanley, Rio Tinto…

Nesigurnost dolazi i iz neugodnih iskustava. Transakcije spajanja i preuzimanja oduvijek su bile vrlo rizične s obzirom na moguće i željene posljedice. Planovi o rezanju troškova, i jačanju i povećanju udjela na svjetskim tržištima dosta se često izjalove čak i kad se radi o bliskim poslovnim kulturama, a kamoli kad se radi o raznim drugim kombinacijama.

Samo je jedan od takvih primjera onaj preuzimanja kineske državne naftne kompanije Cnooc u 2013., koja je za 15 milijardi dolara preuzela jednu od najvećih kanadskih naftnih kompanija Nexen. Pad cijene nafte na svjetskim tržištima i problemi u samoj kanadskoj kompaniji doveli su do raznih rezova i otpuštanja što je, naravno, prouzročilo napetost između kanadskih radnika i kineskih poslodavaca.

Dugogodišnji niz raznih kineskih preuzimanja, poput kupnje švedskog proizvođača automobila Volvo, ili kupnje desetpostotnog udjela u američkoj banci Morgan Stanley, kupnje udjela u australskoj rudarskoj kompaniji Rio Tinto, preuzimanja naftne kompanije PetroKazahstan i mnogih drugih, nerijetko su završavali u sukobu poslovnih kultura. No čini se da su iz toga proizašli i neki pozitivni efekti jer se u posljednje vrijeme primjećuju znakovi trenda da kineski vlasnici sve više samostalnosti ostavljaju vodstvima kompanija koje su preuzeli.

Loša reputacija Monsanta

U švicarskoj Syngenti kažu kako je kombinacija s ChemChinom za tu kompaniju puno bolja nego opcija spajanja s Monsantom. Američka kompanija ima dosta lošu reputaciju u Europi, posebno zbog toga što joj je najvažniji dio poslovanja razvoj genetički modificiranih poljoprivrednih proizvoda. U Syngenti dodaju da bi rizik od gubljenja radnih mjesta bio veći da je kompaniju preuzeo Monsanto, posebno jer im drže da će im ChemChina pružiti puno bolju mogućnost širenja na kineskom tržištu koje je željno njihovih proizvoda.