O tome koje će koristi Hrvatska ostvariti ulaskom u schengenski prostor u Otvorenom HRT-a govorili su: Gordan Akrap, stručnjak za sigurnost; prof. dr. sc. Goran Bandov, Sveučilište u Zagrebu; Zoran Ničeno, pomoćnik glavnog ravnatelja policije, načelnik uprave za granicu; Domagoj Hajduković, saborski zastupnik, predsjednik Kluba socijaldemokrata i Karlo Ressler, zastupnik u Europskom paralamentu (HDZ).

Zastupnik u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a Karlo Ressler kaže kako u Bruxellesu, ali i državama članicama, nema nikakve dvojbe u vezi migracija.

- Postoji svijest da je moguće zaštititi vanjsku granicu EU-a, tome je svjedočila Grčka na granici s Turskom, ali i Hrvatska. S modernizacijom policije, ulaganjem preko 200 milijuna eura u povećanje tehničkih spremnosti osigurali smo ono o čemu je govorio i francuski predsjednik Macron, a to je da smo sposobni štititi hrvatsku i europsku granicu. Još ne uživamo sve prednosti članstva u Schengenu, pa se to mora promijeniti. Na tome inzistiramo u EP i to će se pokušati ostvariti, uz snažnu svijest za potrebu snažnije suradnje u policijskim stvarima, ali i da je potrebno zaštititi vanjsku granicu i osigurati da se ne događa ono što se znalo događati ranije, da se slobodno prelazi u EU. Za Hrvatsku je ovo pitanje od velikog strateškog značenja, to je jedno od ključnih pitanja mandata i nas u EP-u, i na tome ćemo inzistirati. Parlament treba dati suglasnost u konzultacijama, a dosad je potvrdio spremnost Hrvatske da postane dio šengenskog prostora i pozdravio uspostavu neovisnog mehanizma nadzora granice, rekao je Ressler.

Gordan Akrap, stručnjak za sigurnost, rekao je da je kriza na litvanskoj granici trajala i prije nego što je izbila na poljskoj granici.

- Lukašenko disperzira pritisak, iz toga se vidi da su ilegalne migracije jedna od aktivnosti iz spektra hibridnih prijetnji kojima se pokušava potkopati i destabilizirati određeno društvo, No, EU je zauzela čvrst stav oko toga što su ilegalne migracije, koja je uloga Rusije i Bjelorusije. Baltičke države i Poljska, i pokrenule su konzultacije oko čl. 4 Sjevernoatlantskog sporazuma koji govori o tome da se države koje se osjećaju ugrožene mogu i provesti konzultacije sa zemljama članicama u smislu organiziranja učinkovite obrane od prijetnji. Od NATO samita 2018. redefiniran je čl. 5 sporazuma NATO saveza tako da nisu samo oružane prijetnje taj čin, nego i hibridne prijetnje koje su prepoznate kao ozbiljna prijetnja stabilnosti svake države. Sada se vode konzultacije i ako se uspije dogovoriti da to jest tako, NATO savez zauzet će vrlo otvoren i jasan stav i reći - to je granica koja se ne smije prijeći. Ako se nastavi s takvim aktivnostima, a vidi se da se Lukašenko dosta povukao, sankcije će biti još žešće i teže ako to ne riješi, kaže Akrap.

Prof. dr. sc. Goran Bandov sa Sveučilišta u Zagrebu objasnio je što stoji iza situacije u Bjelorusiji i Poljskoj.

- Što se zbiva iza situacije u Bjelorusiji i Poljskoj? S jedne strane imamo Lukašenka koji na neki način želi skrenuti pozornost na sebe i svoju situaciju. Mi znamo da je on na neki način ipak izgubio izbore, njegova je garnitura potvrdila da je on dobio te izbore, a svi oni neovisni izvori potvrđuju da to ipak nije tako. Europska unija nije potvrdila tu njegovu poziciju, on se na neki način u potpunosti oslonio na Rusiju, više nema drugog prostora da učini nešto, barem ga on ne vidi, ako želi zadržati svoju vlast, naravno. Ovo je način da još jednom skrene pogled prema sebi, da on ima neke instrumente a ne samo EU, da on može izvući neku korist. Meni se čini da je on tu pogriješio, ada je trebao ići nekim drugim metodama prvenstveno prema Poljskoj s kojom je trebao ostvariti stratešku suradnju. On je iša u potpunu kontradikciju tome i u EP-u nema više nikog tko bi rekao da su Bjelorusija i Lukašenko oni s kojima možemo surađivati. Na neki je način postigao upravo suprotno od onoga što je želio da bude poželjni partner. On je sada postao sigurno lice s kojim će se pokušati nesurađivati i na neki način otvarati opcije oporbenim snagama u Bjelorusiji da igraju onu ulogu koju od njih očigledno i građani Bjelorusije očekuju, ističe Bandov.

Domagoj Hajduković, saborski zastupnik, predsjednik Kluba socijaldemokrata, ističe da je ovo nemjerno generirana kriza od strane Rusije.

- Tu se slažem s prof. Bandovom - ovo je namjerno generiran pritisak da bi se pokazalo da Bjelorusija mora biti relevantan sugovornik zbog stabilnosti regije. Na njegovu žalost, Lukašenko je postigao potpuno suprotni efekt. Pitanje je propagiramo li stabilokraciju ili demokraciju. Ja sam apsolutno na strani demokracije. Zadnji demokratski izbori u Bjelorusiji su bili fijasko, ovime Lukašenko želi amortizirati pritisak koji je na njemu, to mu se obilo o glavu, ali je na neki način uspjelo po prvi puta, barem tako to ja vidim, homogenizirati EU u smislu otpora prema ilegalnim migracijama. Dakle postoje apsolutno humanitarni aspekti ove situacije koji se pokušavaju riješiti i trebaju se riješiti, međutim nema multilateralne međunarodne institucije, uključujući tu i NATO, Vijeće Europe i druge institucije, koje nisu ovu situaciju osudile i jasno uprle prstom u bjelorusku vlast kao generatora krize i koji ne prijete sankcijama. Druga je stvar kako će see to reflektirati na NATO koji je nedavno revidirao svoje ugovore. Kako će se NATO postaviti u ovoj situaciji bit će indikativno za buduće situacije. Tu je bitan i odnos Rusije koja nema toliko interesa u destabilizaciji ove regije koliko ima interesa u Ukrajini. Ja bih rekao da je to jedna igra s velikim ulozima - tko može dobiti koliko, poručio je Hajduković.

Pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik uprave za granicu Zoran Ničeno kaže kako je za Hrvatsku iznimno važno da postane dio schengenskog prostora.

- Za Hrvatsku je, i ne samo iz tog razloga, iznimno važno u svim segmentima da što prije postane dio schengenskog prostora. Dio koji se odnosi na evaluacijski proces koji smo mi prošli, moram reći da je Hrvatska jedina europska članica koja je išla po ovom sadašnjem evaluacijskom mehanizmu, to je praktički devet različitih poglavlja, devet različitih komponenti, od kojih je jedna - upravljanje vanjskom granicom i koja je trajala najduže jer Hrvatska u tom segmentu nije bila adekvatno opremljena, a i broj graničnih policajaca nije bio dovoljan. Mi danas imamo izuzetno dobro tehnički opremljenu graničnu policiju, preko 200 milijuna eura je uloženo u fiksne i mobilne sustave, radare koji pokrivaju plavu granicu, i imamo tehnologiju koje mnoge europske zemlje nemaju. U nedavnim evaluacijama za ukidanje viza i sami su Amerikanci bili iznenađeni razinom tehnologije koju hrvatska ima i na plavoj i na zelenoj granici. Imamo preko 6500 graničnih policajaca i tehnički smo apsolutno spremni za preuzimanje schengenske granice, rekao je Ničeno dodavši da nije u pitanju samo zaštita granica od ilegalnih migracija već i od krijumčara.

Osvrnuo se i na trenutačnu situaciju na našim granicama.

- Ove godine je pad za oko 39% jer je ruta potpuno okrenuta kroz Srbiju prema Rumunjskoj i Mađarskoj i ulaskom u Austriju preko granice s Mađarskom, veliki je pad i ulaska u Bosnu i Hercegovinu, a i iza nas je pad od oko 40% ulazaka nelegalnih migranata u Sloveniju. Dakle, mi imamo jednu bolju situaciju, mi to pripisujemo jednim dijelom i mjerama koje radimo na granici, međutim rute su vrlo fleksibilne i pitanje je hoće li se to na proljeće možda ponovno vratiti tu, ističe Ničeno.

Gordan Akrap kaže kako NATO ne mora reagirati samo svojim vojnim sredstvima već može i političkim.

- NATO je već reagirao na ovu situaciju. Ne mora NATO reagirati samo svojim vojnim sredstvima već može i političkim, isto kao i Europska unija. Postoje sankcije, postoje drugi modeli prijetnji, odnosno upozorenja da su aktivnosti kojima se prijeti stabilnosti, sigurnosti i demokratskom poretku i zloupotreba ljudi i humanitarnih pitanja ozbiljna prijetnja koju drugi iskorištavaju kako bi nanijeli štetu. Prema tome NATO reagira i NATO će sasvim sigurno reagirati. Međutim, problem NATO saveza je sagledavanje šire slike jer ruski režim koristi ovu situaciju i usmjerenost pažnje na poljsko-bjelorusku granicu, dok s druge strane gomila snage na granici prema Ukrajini, rekao je.

Karlo Ressler smatra kako je bitno shvatiti da se, bez obzira na to što se u ovoj situaciji na granici između Bjelorusije i Poljske, odnosno Litve, radi o jednom ekstremnijem slučaju, imamo poprilično sličnu situaciju i s Turskom i s Marokom, ali i s Bosnom i Hercegovinom.

- Pojedini faktori unutar BiH koriste migracijski pritisak kao jedno sredstvo političkog pritiska, kao jedan instrument u politici prema susjednim državama. Suočavamo se s tim pritiskom na našim granicama kroz cijeli niz godina. Jasno je da se migracijske rute mijenjaju, da je u ovom trenutku situacija bolja nego što je to bilo ranije, ali slažem se i s ovom procjenom da je to dobri dijelom i zbog bolje zaštite granica, zbog 6500 policajaca, zbog sve te dodatne opreme i mislim da je to važno još jednom podcrtati, rekao je Ressler.

Naglasio je i kako nelegalne migracije nisu samo problem vanjskih članica već se tiču čitave Unije.

- U tom se smislu i predlaže reforma schengenskog prostora, ne samo borbe protiv nelegalnih migracija, već i zbog borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma. Jako je bitno da Hrvatska što prije postane članica schengenskog prostora, kaže Ressler.