Najveće svjetsko glazbeno natjecanje - Eurovizija - postalo je svojevrsna kulturna institucija u sedam desetljeća od svog pokretanja. Ali osim odvažnih nastupa i 'ludih' odjevnih kombinacija, na Euroviziju se gleda i kroz prizmu političke i ekonomske igre moći. To je ove godine možda izraženije nego ikad
Budući da je u tijeku rat u Ukrajini (pobjednici Eurovizije 2022.), dužnosti domaćina preuzela je drugoplasirana Velika Britanija, a Rusija je izbačena iz natjecanja. Rastući troškovi potaknuli su pojedine zemlje - Bugarsku, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju - da odustanu prije nego što je natjecanje uopće počelo.
Prvi put održan u švicarskom Luganu 1956., Eurosong je zamislila Europska radiodifuzna unija (EBU) kao način slavljenja kulture i jedinstva poslijeratne Europe. Iako EBU kaže da je Eurovizija apolitična, realnost je drukčija, piše američki CNBC.
'Svake godine na eurovizijskoj pozornici vidjeli smo političke i društvene poruke projicirane kroz pjesme, kroz nastupe umjetnika', rekao je povjesničar Dean Vuletić sa Sveučilišta u Beču te autor knjige 'Postwar Europe and the Eurovision Song Contest'.
vezane vijesti
'Zbog toga ljudi vole gledati Euroviziju jer je ona uvijek odraz političkog Zeitgeista (duha vremena) u Europi', dodao je Vuletić.
Otkad je osnovano, natjecanje je uvelike naraslo, uključivši čak i neeuropske zemlje poput Izraela i Australije. Ipak, ostaje koprodukcija europskih radiodifuzijskih organizacija pod kapom EBU-a, pri čemu sve zemlje sudionice — obično njih oko 40 — plaćaju naknadu za sudjelovanje.
Najveća europska gospodarstva — Njemačka, Britanija, Francuska, Italija i Španjolska, poznate kao Velika petorka — plaćaju najviše, na temelju EBU-ova 'načela solidarnosti', koje kaže da najimućnije zemlje trebaju 'nositi najveći teret'. S time da Velika petorka automatski ulazi u finale.
Ostale zemlje doprinose različitim iznosima u zajednički fond, a koji je posljednjih godina iznosio oko 6,5 milijuna eura. No zbog inflacije te su naknade za Bugarsku, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju postale prevelike, stoga su se povukle s ovogodišnje Eurovizije.
Ipak, glavni trošak održavanja natjecanja snosi zemlja domaćin — obično prošlogodišnji pobjednik — čija je odgovornost prirediti show za pamćenje. Ti su iznosi uvelike varirali tijekom godina, pri čemu su neke zemlje bile spremnije trošiti od drugih.
Švedski Malmö navodno je 2013. potrošio oko 18,4 milijuna eura na domaćinstvo. To je znatno manje od 38,5 milijuna eura, koliko je 2009. uložila Moskva, otprilike 27,5 milijuna eura, koliko je platio njemački Düsseldorf 2011., i 49,5 milijuna eura, koliko je potrošio Kopenhagen 2014. godine.
Titulu najskuplje Eurovizije do sada drži glavni grad Azerbajdžana, Baku, koji je 2012. potrošio između 59 i 70 milijuna eura samo na taj događaj — dok je u izgradnju arene u kojoj je održano natjecanje uložio dodatnih 92 milijuna eura.
Očekuje se da ovogodišnja Eurovizija koštati Veliku Britaniju do 35 milijuna eura. Kao televizijska kuća domaćin, BBC će snositi najveći dio računa — investirat će od devet do 19,2 milijuna eura — dok je britanska vlada rekla da će pridonijeti s 11 milijuna eura. Grad Liverpool uložit će dodatnih 4,5 milijuna eura.
'Kultura je doista važna za ovu zemlju, a način na koji prikazujemo našu kulturu i identitet na međunarodnoj razini iznimno je bitan. Turizam u Liverpoolu čini 47 posto vrijednosti gradskog gospodarstva. Ovo je za nas stvarno jako važan događaj', izjavila je Claire McColgan, direktorica kulture u Gradskom vijeću Liverpoola.
Eurovizija dolazi u vrijeme velikih izazova za gospodarstvo Britanije jer nastoji održati korak s europskim susjedima usred sve veće inflacije i niskog gospodarskog rasta. U 2022. Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je jedino veliko gospodarstvo koje se nije uspjelo vratiti na stope rasta prije pandemije, već je zabilježilo pad. Očekuje se da će se 2023. smanjiti za dodatnih 0,3 posto.
Istovremeno, BBC prolazi kroz velike rezove i pokušava zatvoriti rupu od čak 1,6 milijardi eura u svom proračunu nakon što je vlada zamrznula pretplatu.
Uz sve te troškove, zašto bi Velika Britanija uopće željela ugostiti Euroviziju, pogotovo nakon što je godinama neslavno prolazila na tom natjecanju?
Kao prvo, to je odlična reklama za grad domaćin i državu u cjelini. Euroviziju u Tel Avivu 2019. pratilo je više od 180 milijuna TV gledatelja u 40 zemalja, a još su milijuni sve pratili online. Domaćini se nadaju velikoj turističkoj potrošnji, što bi dalo uzlet lokalnom gospodarstvu. Torino, grad u sjevernoj Italiji, 2022. je potrošio oko 10 milijuna eura na organizaciju događaja, a navodno je taj novac sedmerostruko vratio kroz turizam.
'Liverpool je uložio 2,3 milijuna eura, a tijekom šest tjedana dobili smo izravno 17,2 milijuna eura za pomoć u organizaciji natjecanja. Ekonomski učinak bit će veći od toga. Procijenili smo ga na 25,3 milijuna eura. Mislim da ćemo ga i premašiti jer smo već prvi dan imali više posjetitelja od planiranog', rekla je McColgan.
