Nakon susreta američkog veleposlanika s ministrom financija Zdravkom Marićem u Banskim dvorima iz Vade su izvijestili da će sporazum pružiti “dodatnu pravnu sigurnost poreznim obveznicima, poglavito onima s dvostrukim državljanstvom, spriječiti dvostruko plaćanje poreznih obveza te ih zaštititi od eventualnih diskriminatornih postupaka”.

Također, uspostavit će se suradnja poreznih službi Hrvatske i SAD-a kako bi se rješavale moguće nejasnoće i nesporazumi tijekom primjene samog sporazuma. Pregovori dviju strana predviđeni su do kraja godine, pri čemu će Hrvatsku zastupati Ministarstvo financija. Na pitanje kada bi sporazum mogao stupiti na snagu, ministar Marić nerado iznosi vremenski okvir, ističući da to ne ovisi samo o hrvatskoj strani, piše Jutarnji list.

S obzirom na to da dvostruko oporezivanje najviše šteti ulagačima, sporazumi o izbjegavanju takve prakse predstavljaju važan alat zaštite investitora i izravnih inozemnih ulaganja. Američka gospodarska komora u svojoj analizi, među ostalim, navodi da bi izbjegavanje dvostrukog oporezivanja dovelo do povećanja ulaganja iz Hrvatske u SAD, da su postojeće kumulativne porezne stope u SAD-u više nego u Hrvatskoj i da djeluju destimulirajuće na tvrtke iz Hrvatske.

Dodatni razlog za taj korak je činjenica da trenutačna situacija potiče tvrtke s obje strane da posluju preko podružnica registriranih u drugim zemljama, što znači i dodatne financijske izdatke. Sporazum bi donio veći i jeftiniji transfer znanja i iskustva, posebno za male i srednje tvrtke te tvrtke u IT sektoru, a naposljetku i “bolji porezni tretman državljana SAD-a koji rade, borave ili su vlasnici nekretnina u Hrvatskoj”.

Objašnjavajući što dvostruko oporezivanje znači, primjerice, za tvrtku u Hrvatskoj koja je u stopostotnom vlasništvu američke tvrtke, AmCham iznosi da ona mora platiti 18 posto poreza na dobit u Hrvatskoj te porez na kamate, naknade i dividende, tako da je ukupni iznos isplaćen američkom vlasniku osjetno manji nego što bi bio u slučaju da je sporazum potpisan. Isto vrijedi i za poslovanje hrvatskih tvrtki na području SAD-a.

“Pritom je opterećenje još veće od navedenog primjera jer su u SAD-u sve tri stope poreza po odbitku 30 posto za zemlje koje nemaju potpisan sporazum. To se posebno odnosi na hrvatske IT tvrtke koje su u znatnijoj mjeri prisutne na tržištu SAD-a”, stoji u analizi AmChama.

Kao najčešći primjer ekonomskog dvostrukog oporezivanja navodi se da tvrtka plaća porez na dobit, a potom porez plaćaju i dioničari na dividendu isplaćenu iz te oporezovane dobiti. Jedna zemlja može oporezivati dohodak po kriteriju njegova nastanka, a druga na temelju prebivališta.

Sporazumima se to najčešće rješava tako da zemlja u kojoj je obveznik poreza rezident ne naplaćuje porez na dohodak koji je već bio predmet oporezivanja u inozemstvu ili se odobrava odbitak od poreza u visini iznosa poreza plaćenog u inozemstvu. U slučaju tvrtki najčešće se koristi sustav odbitka dividende, sustavi imputacije ili odvojenih poreznih stopa.