Radi se o ukupno 20,5 milijuna četvornih metara u sklopu 150 hotela i hotelskih naselja te 75 kampova, odnosno o zemljištu ispod i oko kampova i hotela koje prilikom pretvorbe nije procijenjeno i nije ušlo u temeljni kapital tih tvrtki, pa je sada u vlasništvu države ili gradova i općina.

Cijena zakupa tog zemljišta novim uredbama povećana je nekoliko puta u odnosu na iznose utvrđene 2010. godine, a planiran je ukupni prihod od dvadesetak milijuna eura godišnje, od čega će 40 posto odlaziti u Fond za turizam, a preostali dio državi, županijama, gradovima i općinama. Dakako, ako predložene uredbe - za koje je upravo završen proces e-savjetovanja - budu usvojene u predloženom obliku.

Ove kompanije dosad su plaćale 2,8 kuna po kvadratu za zakup zemljišta oko hotela i naselja te 4,4 kune po kvadratu u kampovima. Od 1. siječnja iduće godine pak cijena u kampovima išla bi do dva eura po kvadratu, ovisno o lokaciji i kategoriji kampa, a u hotelima i turističkim naseljima uz obalu i u Zagrebu od 1,50 eura do maksimalno tri eura po kvadratu godišnje, odnosno od 0,20 eura do jednog eura na kontinentu, ovisno o odluci jedinice lokalne uprave. Najveći iznos zakupnine ograničen je na četiri posto ukupno ostvarenog prometa.

Neprocijenjeno turističko zemljište kao problem se vuče još od pretvorbe i privatizacije u devedesetim godinama. U jednom periodu predlagala se njegova prodaja, no od toga se odustalo 2010. godine, kada je donesen zakon kojim se ono proglašava 'dobrom od interesa za Republiku Hrvatsku'. Zemljište unutar kampova postalo je državno vlasništvo, a ono unutar hotela i turističkih naselja pripalo je gradovima i općinama na području na kojemu se nalazi.

Uspostavljen je model suvlasničke zajednice koji je - budući da se tijekom godina na tom zemljištu uglavnom značajno investiralo - proizveo cijeli niz sudskih sporova za razvrgavanje zajednice. Prije tri godine neprocijenjeno turističko zemljište dobilo je novu definiciju i uspostavljen je zakupodavni odnos s predviđenim ugovorima o zakupu na rok od pedeset godina.

U stvarnosti se najveći dio ovakvog spornog zemljišta nalazi u Istri, a znatno manje ga je u Dalmaciji i ostatku Hrvatske. Udruge poslodavaca i hotelijerskih tvrtki godinama su apelirale na to da se napokon jasno definira njegov status i režim korištenja, tvrdeći da bi se time, osim pravne sigurnosti, otvorio prostor za investicije u vrijednosti više stotina milijuna eura.

'Hrvatska udruga turizma (HUT) pozdravlja donošenje nacrta prijedloga uredbi koje predstavljaju značajan iskorak u konačnom rješavanju pitanja turističkog zemljišta. Ranije doneseni Zakon o neprocijenjenom turističkom zemljištu te donošenje spomenutih uredbi omogućit će trajno poznate uvjete korištenja zemljišta, što je osnovni preduvjet za investicije i značajan element stabilnosti poslovanja', objavio je HUT na samom početku procesa e-savjetovanja.

No upozorili su i na potencijalni problem posebno kada se radi o neprocijenjenom zemljištu hotela i turističkih naselja, a koje u praksi većinom predstavlja njihove 'okućnice' na kojima je gradnja uglavnom zabranjena: visoka cijena najma, tvrdili su, mogla bi odvratiti hotelijere od uzimanja u zakup površina koje im nisu nužne za poslovanje te bi one prešle na korištenje gradovima i općinama kojima bi njihovo održavanje predstavljalo značajan trošak. Sličan razvoj događaja predvidjela je čak i Vlada kao predlagač dviju uredbi, a u obrazloženju je navela da 'treba obratiti pažnju na to da zakupnina ne bude previsoka'.

Hrvatska udruga turizma u međuvremenu je uputila niz primjedbi na predložene uredbe, a među njima se također izdvaja upozorenje da su predložene cijene zakupa višestruko veće od dosadašnjih, što bi, po njima, značilo 'umanjenje potencijala za daljnje povećanje plaća u turizmu te usporavanje investicija'.

'Smatramo da imamo dobru argumentaciju i čekamo odgovore', kaže za tportal predsjednik HUT-a Veljko Ostojić.

'Imamo razumijevanje za činjenicu da cijena zakupa ne može biti ista kao i 2010. godine, ali smatramo da bi učinci investicijskih projekata i dodatnih ulaganja u području turizma i za državu i za lokalnu zajednicu bili puno značajniji od prihoda od povećanog zakupa za ovo zemljište', dodaje Ostojić.

On objašnjava da bi u slučaju da postoji mogućnost komercijalne gradnje i novih investicija - što se posebno odnosi na kampove - ionako bila rađena nova procjena vrijednosti zemljišta i prodaje prava građenja. Upitali smo Ostojića o kolikim se potencijalnim investicijama trenutno zapravo radi.

'Prije tri godine, u sklopu priprema za provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), proveli smo istraživanje i došli do podatka da su ulaganja vrijedna oko 35 milijardi kuna na čekanju u najvećoj mjeri upravo zbog neriješenog pitanja turističkog zemljišta', kaže on.

Ostojić priznaje da država 'ima svoju logiku' kada se odlučuje za povećanje cijene zakupa, no svoje argumente imaju i hotelijeri - na primjedbu da se jedan ili dva eura zakupa po kvadratu atraktivnog zemljišta ne čini pretjerano visokim poskupljenjem, on uzvraća da treba uzeti u obzir i druge činjenice.

'Nije jednako uzeti u zakup 200 ili tisuću kvadrata i učiniti to s površinama od nekoliko hektara. Pored toga, u većini slučajeva država uopće nije vlasnik kompletnog zemljišta, pa ne može biti jednaka cijena za 60 posto ili 100 posto njegove površine. U kampovima su, primjerice, kompanije već vlasnici svih objekata, sanitarnih čvorova, prometnica i kompletne infrastrukture - pa se zemljište realno ionako ne može prodati ili dati u zakup bilo kome osim njima', upozorava Ostojić.

A to je, da se vratimo na početak priče, još od devedesetih godina problem s 'turističkim zemljištem'.