'Koliko dugo još možemo ovako, bez reformi i bez ekonomskog potresa? Pa još barem dvije-tri godine, dok turizam sve drži i dok dolaze doznake iz inozemstva. One su već preko 15 milijardi kuna, oko četiri posto BDP-a, tako da će uskoro ulogu socijalne politike koja se raspada preuzeti transferi djece iz inozemstva svojim obiteljima', kaže u velikome intervjuu Globusu Željko Lovrinčević, jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu
Ovakvo stanje, kaže Lovrinčević, može potrajati dok turizam sve drži i dok dolaze doznake iz inozemstva, a to će trajati još dvije ili tri godine. One će uskoro preuzeti ulogu socijalne politike koja se raspada. Puno će ljudi propasti, no to će biti neravnomjerno raspoređeno, u pitanju će biti individualno spašavanje i puno će ljudi propasti kroz tzv. mrežu socijalne sigurnosti, pa tko se spasi - spasi se.
Hrvatska je danas, po razini relativnog standarda, tamo gdje je bila prije 110 godina u odnosu na Austriju i Njemačku, tvrdi Lovrinčević.
vezane vijesti
'U tom razdoblju, a prošlo je više od stoljeća, nismo konvergirali ni milimetar. Ljudi koji odlaze kažu - ovdje nema nikakve garancije, nikakva impulsa da će se jaz smanjivati, da je vrijedno ostati tu. Štoviše, relativno i dalje nazadujemo u odnosu na okružje', rekao je.
Po Lovrinčevićevu sudu, vlada Andreja Plenkovića u ove dvije godine mandata malo je postigla ako se uzme u obzir to da su ekonomske okolnosti bile povoljne.
'Uz reforme, mogli smo dohvatiti stopu rasta od četiri, pet posto, a mi smo na 2,7 posto rasta BDP-a', kaže Lovrinčević i upozorava: 'Treba imati na umu to da će se s krajem mandata ove Vlade i globalno okruženje promijeniti, krenut će silazna faza ekonomskog rasta oko 2020. godine. Takvu smo fazu vježbali već jednom, a bila je obilježena rečenicom: ‘Hvala lijepa na suradnji i doviđenja.''
Kad je riječ o Vladinu prijedlogu mirovinske reforme, Lovrinčević smatra da je on daleko od pravog rješenja za to dugoročno važno i društveno vrlo osjetljivo pitanje.
'Sve projekcije pokazuju da se nešto bitnije kroz taj koncept reforme ne može riješiti, u smislu osnovnih postulata koje bi mirovinski sustav trebao imati, a to je da pruža minimalnu socijalnu održivost i da bude pravedan. Mislim da je u reformu trebalo krenuti od nulte točke – razdvajanja onog što je zarađeno i uplaćeno od onog dijela koji je stečen pod tzv. posebnim uvjetima. Došli smo u situaciju da 50 posto umirovljenika prima nešto što kroz svoj radni vijek nije uplatilo. Tu temu nitko ne želi otvoriti', rekao je.
