Na rokove iz tog ugovora nedavno je podsjetila i Uprava Mola, komentirajući u svom priopćenju nagađanja o odgodi projekta izdvajanja plina iz Ine. Mađari su jasno rekli da su Vlada i Mol potpisali ugovor prema kojem je izdvajanje plinskog biznisa trebalo biti obavljeno do 1. srpnja ove godine

Kako je Mađarima u pregovorima o novom ugovoru s Vladom bilo stalo da se plin izdvoji iz kompanije, i tako je se 'oslobodi' izvora gubitaka, hrvatska je strana to preuzela kao svoju obvezu. Mađari su zauzvrat pristali na uvjet hrvatske strane da pet godina ne smiju prodati dionice Ine trećoj strani te da, ako se na to i odluče, Hrvatska na njih ima pravo prvokupa. Budući da hrvatska strana nije ispoštovala rokove za izdvajanje plinskog biznisa, očito je da više ni Mađari nemaju obvezu poštovanja 'lock upa' i hrvatskog prava reotkupa.

Drugim riječima, dionice Ine oni sada bez ikakve obveze mogu slobodno prodati bilo kojoj zainteresiranoj strani, a upravo je izbjegavanje te mogućnosti i jedan od glavnih razloga zbog kojeg se bivši ministar gospodarstva Damir Polančec zalagao za proces završetka izdvajanja plina iz Ine.

Poznavatelji tumače kako premijerkina odluka da objavi dioničarski ugovor ima nekoliko dimenzija i da se može iščitavati i kao politička, ali i poslovna poruka. Odluku, kažu, treba sagledavati i u svjetlu njezine želje da se 'nesporazum' između dva najveća dioničara Ine riješi i da se dogovor o plinu ipak privede kraju. Ima i tumačenja kako javnom prezentacijom ugovora 'dušebrižnicima' (čak i u vlastitim redovima) premijerka želi pokazati koliko je sklizak teren na kojem se nalaze odnosi Vlade i Mola te kamo stvarno Inu može odvesti konačan prekid pregovora o plinu.

Puštanje ugovora u javni opticaj navodno ima veze i s pregovorima o vlasničkom ulasku Mola u Inin projekt u Siriji. Kupnjom 50 posto udjela u tom projektu Mol bi Ini osigurao novac za poboljšanje likvidnosti. No Mađari navodno nisu spremni platiti puno više od 1,3 milijarde kuna koje su Ini nužne za podmirenje obveza prema proračunu, a to je, slažu se poznavatelji, izrazito malo s obzirom na potencijal toga projekta. Gornji limit koji je Mol navodno spreman dati za 50 posto udjela u Ininu dijelu vlasništva je 230 milijuna eura. Procijenjeni mjesečni prihod od plina i nafte s polja u Siriji (kad projekt bude u punoj funkciji) navodno je oko 45 milijuna USD. Na godišnjoj razini to je priljev od 540 milijuna dolara. To znači da bi jednokratna Molova uplata 340 milijuna dolara za 50 posto udjela podrazumijevala valuaciju sirijskih nalazišta na razini nešto većoj od godišnje realizacije (pet tromjesečja).

Čak i pod uvjetom reotkupa udjela, Mol bi u međuvremenu u projektu Sirija imao pristojan izvor novca. Stoga dio stručnjaka smatra da bi dugoročno puno isplativije za kompaniju bilo završiti otkup plina iz Ine jer će to u jednom trenutku ionako prestati biti gubitaški biznis nego olako prepustiti Siriju. U raspravi koja se očekuje o ugovoru navodno se i na to željela skrenuti pozornost.