Hrvatska ove godine očekuje proizvodnju lubenica na razini prošlogodišnjeg uroda, kada je s oko 700 ha površine proizvodnja bila oko 28.000 tona. Urod po hektaru kreće se od 25 do 40 tona. Iako je ove godine berba lubenice počela par dana kasnije nego lani, očekivani prinosi su isti po jedinici površine. Uvoz je, kao i prijašnjih godina, počeo u travnju iz zemalja koje ranije počnu s berbom lubenica.
Kod nas se u tom periodu uvozila lubenica iz Maroka, a nakon toga iz Španjolske i Grčke. Berba domaće lubenice je krenula krajem lipnja, a stručnjaci Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu, očekuju da će sezona domaće lubenice trajati do kraja rujna i da ćemo u narednom razdoblju biti samodostatni.
„Svakako moramo uzeti u obzir bitno slabiju turističku sezonu koja je bila značajan generator potrošnje, a koja će ove godine izostati većim dijelom, što se već sada reflektiralo na cijenu na tržištu koja je niža u odnosu na prijašnje godine“, izjavila je stručnjakinja Smartera Marina Kresoja.
vezane vijesti
Uzimajući u obzir potrošnju na domaćem tržištu te izostanak velikog djela turističke potrošnje, ova godina će biti vrlo izazovna za proizvođače pa će biti izuzetno bitno da se otkupljivači i trgovina okrenu domaćim proizvođačima. Ove godine kod plasmana jagoda trgovački lanci su pokazali solidarnost s domaćim proizvođačima, držali su ujednačeni nivo cijena i za vrijeme cijele sezone otkupljivali su jagodu iz domaće proizvodnje. Bilo bi za očekivati da se ta razina suradnje održi i s domaćim proizvođačima lubenica, kako one ove godine ne bi ostale neobrane na poljima. No, i na proizvođačima je da poštuju optimalne rokove branja, suradnju s otkupljivačima i retailom, budu konkurentni i s cijenama i s kvalitetom. Tada rezultati neće izostati, zaključak je analize Smartera.
Zbog novonastalih poremećaja na domaćem tržištu najveći hrvatski otkupljivač voća i povrća, tvrtka ENNA Fruit, već je krenula s izvozom lubenice kako bi se smanjio pritisak na domaćem tržištu te se lubenice izvoze u Sloveniju, Češku, Slovačku i Poljsku.
Proizvodnja lubenica u Hrvatskoj fluktuira od 17.000 tona do gotovo 28.000 tona koliko je bilo u 2018. godini. Hrvatska ima relativno niske prinose u odnosu na vrhunske proizvođače čiji se prinosi penju preko 90 tona/ha. Još uvijek se jako slabo navodnjavaju polja lubenica i tehnološka je razina u proizvodnji niska i sa sortama i s upotrebom agrotehničkih mjera. Proizvodnja se primjerice u dolini Neretve odvija na oko 200 ha, a ukupan urod je od 13-15 tisuća tona, uz prinos između 60 i 70 tona. U dolini Neretve se proizvodnjom bavi oko 50 OPG-ova, na prosječnim parcelama od 0-5 ha do 5 ha, osim par većih koje imaju 10 -30 ha i jedan 50 ha.
Kada je riječ o izvozu, prošle je godine izvezeno 3.432 tona u vrijednosti od 1,3 milijuna eura, najviše u Njemačku, Sloveniju i Češku, a uvezeno je čak 15.300 tona za 5,8 milijuna eura – najviše iz Grčke (1,7 milijuna eura), Italije (1,3 milijuna eura) i Španjolske, dok je količinski albanska lubenica na trećem mjestu s čak 1,8 tisuća tona u vrijednosti od oko pola milijuna eura, naspram španjolskih kojih je uvezeno 959 tona za 591.000 eura. Izvan sezone konzumacije, lubenica je jako malo pa je tako i uvoz u prva tri ovogodišnja mjeseca iznosio tek 2.408 eura odnosno 2229 kg.
„Lubenica je relativno jeftin proizvod koji ne trpi visoke transportne troškove te na tržištima srednje Europe moramo konkurirati talijanskoj i lokalnoj proizvodnji zemalja u koje izvozimo. U špicama proizvodnje dogovaraju se izvozi viškova lubenice i u pravilu se postižu vrlo niske cijene“, ističe Kresoja.
Proizvodnja lubenice u Hrvatskoj je zadnjih nekoliko godina u porastu, ali ovisi o sezonalnosti odnosno o vremenskim utjecajima tijekom sazrijevanja i berbe. Vidljiv je utjecaj turističke sezone na potrošnju, a samim time i na proizvodnju, što znači da proizvodnja prati kretanje broja turista u državi. Izostanak ogromnog broja turista ove godine zbog korona krize, utjecao je na ogromne tržišne viškove i poremećaje na tržištu. Osim što Hrvatska ima svoju proizvodnju, na tržište dolaze i lubenice iz uvoza iz zemalja sa sličnim problemima i velikom proizvodnjom.
Procjene stručnjaka Smartera su da smjer u kojem će se morati razvijati ova proizvodnja treba biti prema produženju sezonalnosti lubenice, te prema prelasku na sorte koje su manje mase. Sezonu proizvodnje moramo početi ranije na području Dalmacije i završiti kasnije s područja Slavonije. Rast proizvodnje možemo ostvariti uz primjenu navodnjavanja, uvođenjem novih sorti koje omogućuju duže čuvanje i lakši transport, te korištenjem zaštićenih, a ne preskupih niskih tunela.
Glavninu turista u ljeto čine strani gosti koji su navikli na standard veličine lubenice od 4 – 8 kg. Kako bismo povećali prodaju, moramo se prilagoditi navici kupca i prijeći sa sorti koje trenutno uzgajamo, a to su sorte čiji plodovi daju 8 + kg veličinu, na sorte koje daju plodove veličine na kakve su kupci navikli.
Trend koji je u Hrvatskoj prisutan već godinama je da se sve ranije kreće s prodajom voća u trgovačkim lancima. Tako se i početak prodaje lubenice pomiče prema ranijem datumu. Tome svakako pomaže i činjenica da Hrvatska kao članica EU može uvesti lubenicu iz područja gdje proizvodnja kreće značajno ranije nego kod nas. Radi se o lubenicama iz Grčke i Španjolske. Kupci spremno prihvaćaju takvu praksu i na tom valu raste i količinski uvoz lubenice. U trenutku kad počinje sezona berbe domaće lubenice, trgovački lanci počnu kupovati istu. Na taj način čuvaju domaću proizvodnju, radna mjesta i doprinose gospodarskom rastu. Trend je da se domaća roba preferira pred robom stranog podrijetla, a i kupci prepoznaju hrvatsku kvalitetu te imaju mogućnost kupovati domaće, naglašavaju u Smarteru.
Potrošnja lubenica uglavnom je stabilna i kreće se između 8 i 9 kg/stanovniku godišnje. Hrvatsko tržište je konzervativno u potrošnji te se potrošnja uglavnom odvija u ljetnim mjesecima i uglavnom su potrošači vezani uz tradicionalne sorte. Godišnja potrošnja lubenica i dinja zadnjih godina se kreće između 30.000 pa čak do 40.000 tona. Potrošnja raste u godinama kada je visoka proizvodnja, a samodostatnost se kreće između 60 i 70 posto. S obzirom na nedostatnu proizvodnju za domaće tržište, ostale potrebe namirujemo iz uvoza pa godišnje uvozimo između 12.000 do čak 20.000 tona, kaže Kresoja.
