U svjetskoj krizi zbog koronavirusa jedan kubanski lijek ima važnu ulogu, interferon alfa-2b. Ovaj antiviralni preparat, prema navodima kubanskog vladinog lista Granma, spada u 30 medikamenata koje Peking primjenjuje u terapiji pacijenata zaraženih koronavirusom.

Kada je riječ o globalnoj primjeni tog lijeka, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) trenutno je suzdržana.

'Nemoguće je komentirati šanse za liječenje bez kliničkih studija', objašnjava Dina Pfeifer iz medicinskog stožera SZO-a, javlja Deutsche Welle (DW).

Medicinska suradnja Kube i Kine ipak bi mogla biti simbol borbe jedne socijalističke zemlje protiv epidemije Covidom-19. Kubanski lijekovi i serumi obično nisu poznati po primjeni u kriznim područjima, ali kubanski liječnici jesu.

Posebno se o tome govorilo povodom njihove akcije u jeku epidemije ebole 2014. u Zapadnoj Africi. Kuba je poslala više od 460 liječnika i njegovatelja u Sijera Leone, Liberiju i Gvineju, a 165 njih radilo je po direktnom nalogu SZO-a.

'SZO ima vrlo pozitivna iskustva s kubanskim liječnicima kada je riječ o akciji protiv ebole', kaže Bert Hoffmann, stručnjak za Kubu instituta za latinoameričke studije GIGA. 'Kubanske brigade brzo su mobilizirane i bile su efikasne.'

Hoffmann prognozira da će i u borbi protiv koronavirusa biti tražena kubanska ekspertiza. 'Imat ćemo koronu i u mnogim siromašnim zemljama sa slabim zdravstvenim sustavima. Ako SZO hoće reagirati na to, kubanski liječnici bi se mogli angažirati i u Africi.'

Vojska bijelih kuta – tako je Fidel Castro nazvao kubanske liječnike koji su služili u međunarodnim misijama. Od 1963., prema navodima kubanskog Ministarstva zdravstva (MINSAP), bilo je više od 600.000 akcija u 164 zemlje. Trenutno je u 67 zemalja angažirano oko 30.000 kubanskih stručnjaka, posebno u Africi i Latinskoj Americi, javlja DW.

Ono što je nekada bilo znak međunarodne solidarnosti razvilo se u poslovni model. Prema organizaciji UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), devizni prihodi Kube od medicinske pomoći iznose nešto manje od 11 milijardi dolara. Usporedbe radi, kubanski izvozni artikli kao što su sirovi šećer, duhan, nikal i rum 2018. godine donijeli su nešto manje od tri milijarde dolara.

'Nakon 1989. Kuba je morala razmotriti kako doći do deviza', objašnjava Hoffmann. Zato je Havana odlučila da 'svoju medicinsku snagu pretvori u privrednu, i to onu koja prelazi razinu opskrbe vlastitog stanovništva i solidarnost u slučaju humanitarnih katastrofa'.

Kubanski zdravstveni sustav ima mnogo liječnika, no s obzirom na gospodarsku krizu i nedostatak deviza, nema dovoljno lijekova i medicinske opreme. Vozači taksija koji se plaćaju u dolarima zarađuju više od liječnika.

Kubanskom zdravstvenom sustavu zato pomažu mnoge međunarodne organizacije, među njima i UNICEF, panamerička zdravstvena organizacija Međunarodni savez za cijepljenje GAVI ili Caritas.

'Kubanski sustav je suprotnost sustavu SAD-a', piše The New York Times: 'Na Kubi je pristup slobodan i osnovna zdravstvena skrb je tu. U SAD-u je medicinska skrb skupa i visokotehnologizirana.'

Statistika kaže da Kubu obilježavaju uspješna prevencija i osnovna medicinska zaštita. Tako je smrtnost djece u SAD-u veća nego na Kubi. Cijepi se više djece nego u SAD-u, a gotovo svi građani provode mjere prevencije od raka.

Iako Kuba nije medicinski uzor za SAD, ova socijalistička otočna država koja izdvaja 11 posto svog BDP-a za javno zdravlje u Latinskoj Americi i mnogim afričkim zemljama smatra se jednom od najnaprednijih.

Sada je koronavirus stigao i do Havane. Dvanaestog ožujka je, prema izvještaju glasila komunističke partije Granma, troje talijanskih turista bilo pozitivno testirano na virus i upućeno u Institut za tropsku medicinu Pedro Kouri (IPK). Priopćeno je da je tijek bolesti kod njih 'povoljan'.

Za Hoffmanna koronakriza pokazuje ne samo proturječnosti između bogatih i siromašnih, nego i između diktature i demokracije.

'Države poput Kube i Kine su u velikoj prednosti kada je riječ o rigidnom suzbijanju epidemija jer je zahvat države direktan. Postoji jedna vojna rutina; tamo se, ako treba, u slučaju nužde isprazni cijeli aerodrom. To su akti samovolje koji u ovoj situaciji mogu djelovati pozitivno.'