Algoritmi su u SAD-u gotovo sveprisutni, primjerice u pravosuđu predlažu sucu nakon analize hoće li neka osoba ponoviti kazneno djelo ili je može pustiti na slobodu. No sve više uzimaju maha i među zaposlenicima, posebno onima koji rade na daljinu.

Novi su to trendovi koje je donijela pandemija uslijed koje su domovi zaposlenika gotovo preko noći postali njihovi uredi. Tada više nisu bili pod nadzorom svojih nadležnih, no brzo su se pojavila rješenja – tzv. bossware, odnosno softver za produktivnost s raznim alatima za računalno praćenje.

Takvo rješenje donosi brojna etička pitanja koja algoritmi lako mogu ugroziti. Svoju priču ispričao je za The Guardian mladi analitičar James, zaposlen u velikoj američkoj trgovačkoj kući u kojoj su ga, bez njegova znanja, njegovi nadređeni pratili putem softvera. Iznenada je dobio mail o 'rupama u poslovanju'.

Premda dio korištenja ovakvog softvera ima zakonsko uporište, veći dio ga nema, a tu u pitanje dolaze sloboda i privatnost zaposlenika koje prate ti alati.

Jamesu se to nije svidjelo, a ni njegovim kolegama koji nisu znali da tvrtka prati njihovu produktivnost na poslu. No problem nije samo to: kompanije pomoću takvih alata mogu pratiti razgovore svojih djelatnika i tako ući u privatnu sferu koja bi trebala ostati upravo takva – privatna.

Sve prisutniji softveri za praćenje

Digital.com proveo je prošle godine u rujnu istraživanje među 1250 američkih poslodavaca, a rezultati su pokazali da 60 posto tvrtki na daljinu koristi softver za praćenje rada neke vrste, najčešće za praćenje pregleda na webu i učestalosti korištenja aplikacija. U tom je istraživanju devet od deset tvrtki reklo da su krenuli s otpuštanjima radnika nakon implementacije softvera za praćenje.

Ti softveri bilježe pritiske tipki, odnosno koliko često zaposlenik koristi računalo, mogu snimiti zaslone računala, pokrete miša, aktivirati web kamere i mikrofone, ali i snimiti fotografije bez njegova znanja. Sve to pomoću tehnologije temeljene na umjetnoj inteligenciji i algoritmima.

Primjerice, Veriato, tehnologija za praćenje temeljena na umjetnoj inteligenciji, daje zaposlenicima dnevnu 'ocjenu rizika' kako bi vidjeli jesu li prijetnja svom poslodavcu, odnosno otkrivaju li poslovne tajne i kradu li podatke.

Cilj algoritama prije svega je predviđanje ponašanja zaposlenika, no on može mjeriti i njihovo trenutno raspoloženje pomoću ključnih riječi u porukama i mailovima.

Za neke tvrtke takav nadzor ipak ima drugu svrhu, poput američkog RemoteDeska, čiji zaposlenici rade s kreditnim karticama klijenata i ostalim važnim informacijama, zbog čega nadziru zaposlenike putem web kamere s tehnologijom prepoznavanja lica i otkrivanja objekata u stvarnom vremenu kako bi izbjegli ugrozu povjerljivih podataka s kartice.

Sama tvrtka svoju je tehnologiju opisala kao 'poslušnost od kuće', što je zaprepastilo korisnike na Twitteru, nakon čega je ona izmijenjena. Softveri za praćenje ipak su sve prisutniji. Krajem 2020. godine Microsoft je predstavio novi proizvod Productivity Score za ocjenu aktivnosti korisnika u cijelom paketu aplikacija, a uključuju praćenje toga koliko je često zaposlenik sudjelovao na videosastancima i koliko je često slao e-mailove. No nakon negativnih reakcija Microsoft je izmijenio proizvod da se zaposlenici ne bi mogli identificirati.

No manje tvrtke ostavljaju takve alate. Među njima je Prodoscore, čiji se softver za praćenje koristi za oko 5000 radnika u raznim tvrtkama. Ocjenjuje se produktivnost zaposlenika, a ti se podaci šalju menadžmentu koji dobiva uvid u učestalost korištenja e-pošte, telefona, aplikacija za razmjenu poruka i baza podataka.

Algoritmi su uspješno procijenili i koji će zaposlenici otići iz neke tvrtke. U Prodoscoreu su najavili da će pokrenuti i poseban 'indeks sreće/dobrobiti' koji će pregledavati timske razgovore i druge vrste komunikacije kako bi otkrili raspoloženje zaposlenika jer smatraju da bi tako pomogli onima koji su nezadovoljni i nesretni.

'Mnoge od tehnologija nisu ni provjerene'

No što radnici kažu o takvom nadzoru, posebno ako se on događa bez njihova znanja i što danas znači diskrecija? Glavni akter članka u The Guardianu, James, kaže da ga nije toliko povrijedilo tajno praćenje koliko činjenica da nadležni nisu shvaćali da je unos podataka koji je algoritam mjerio tek mali dio onoga što on radi. Najveći dio posla oduzela mu je komunikacija s dobavljačima i kuririma, što algoritam nije mogao zabilježiti.

'Bio je to nedostatak ljudskog nadzora. Rekli su da brojevi ne odgovaraju onome što traži tvrtka, unatoč mojoj dobroj izvedbi. Gledali su na nas pojedince kao da smo roboti', rekao je James.

Takve tvrdnje mogu ozbiljno uznemiriti zaposlenike, a blagonaklono na njih ne gledaju ni kritičari govoreći da mnoge od tih tehnologija nisu provjerene.

Jaz među zaposlenicima

Ako zaposlenik pošalje više e-mailova i obavi više telefonskih poziva od drugih, to ne mora nužno značiti i da je produktivniji. No menadžment vjeruje brojevima i algoritmima. To stvara stres i tjeskobu, kažu stručnjaci, ali i jaz među zaposlenicima koji će se natjecati s kolegama i pokušati biti bolji ne bi li tako 'pobijedili sustav'.

Računalni programer i zagovornik rada na daljinu David Heinemeier Hansson vodio je kampanju jedne tvrtke protiv dobavljača tehnologije.

Ono što je stvarno potrebno, kako tvrde Hansson i drugi kritičari, jesu bolji zakoni koji reguliraju to kako poslodavci mogu koristiti algoritme i zaštititi mentalno zdravlje radnika. U SAD-u, osim u nekoliko država koje su uvele zakone, poslodavci čak nisu dužni otkriti radnicima da ih ​​nadziru. The Guardian navodi da je situacija bolja u Ujedinjenom Kraljevstvu i EU jer postoje opća prava o zaštiti podataka i privatnosti, no nedostaje provedbe.

Hansson također poziva menadžere da razmisle o svojoj želji da nadziru radnike. Praćenje može uhvatiti tog 'jednog glupana od njih 100', kaže on, 'ali što je s ostalih 99 čije ste okruženje učinili potpuno nepodnošljivim?' ističe.