Premda su mirovinski fondovi napravili loš rezultat zahvaljujući dijelom svojim lošim procjenama, na ruku im nisu išle okolnosti na dioničkom tržištu i ulagačka ograničenja
Prosječan godišnji prinos obveznih mirovinskih fondova iznosi 4,32 posto (što je nominalna stopa rasta) ili oko 1,5 posto ako se odbije inflacija. Drugim riječima, stotinu kuna uloženih u mirovinske fondove na početku reforme danas vrijedi oko 133 kune.
Prema podacima Svjetske banke neke zemlje u susjedstvu nadmašile su prinos hrvatskih mirovinaca, tako realna prosječna godišnja stopa prinosa u Mađarskoj, uključujući 2008, negdje je oko dva posto, a u Poljskoj čak četiri i pol posto.
'Treba istaknuti da su Mađari i Poljaci prije od nas pokrenuli reformu, tako da su ostvarili nekoliko godina intenzivnog prinosa na burzi', objašnjava niže prinose domaćih fondova Zoran Anušić, viši ekonomist u Uredu Svjetske banke.
S druge pak strane, hrvatski obvezni mirovinski fondovi u prošloj godini zabilježili su nešto niži pad, od ostalih zemalja u razvoju s izuzetkom Slovačke. Godišnja realna stopa prinosa hrvatskih mirovinskih fondova iznosila je u 2008. minus 14,1 posto, dok je u Poljskoj bila minus 17,4 posto, a u Litvi čak minus 32,6 posto. Manji pad, s minusom od 10,3 posto imala je Slovačka.
Anušić ove rezultate tumači strukturom portfelja obveznih mirovinskih fondova, tako su primjerice poljski fondovi znatno više portfelja izložili dionicama, dok su naši fondovi prve dvije godine većinu sredstava držali u obveznicama.
Obveznim mirovinskim fondovima je 2007. tek omogućeno ulaganje u širi spektar dionica (JDD kotaciju), a do tada su mogli ulagati samo u mali broj dionica iz prve kotacije. Nadalje, okolnosti su bile takve da je 2007. tržište bilo na vrhuncu, Crobex je bio preko 5.000 bodova, da bi 2008. uslijedio snažan pad, od kojeg se tržište još nije oporavilo, pa se ovih dana Crobex kreće oko 1.600 bodova.
U investicijskoj javnosti bilo je dosta kritika na račun mirovinaca i prozivanja Hanfe da su mirovinski fondovi kupovali pojedine dionice po izrazito visokim cijenama (Ingra, Zagrebačka banka itd).
Međutim nisu svi fondovi bili jednako loši, najlošije su prošli oni agresivniji koji su više ulagali u dionice, a bolje su prošli oni koji su više ulagali u obveznice. Najveći gubitak među obveznim mirovinskim fondovima u 2008. je PBZ-Croatia osiguranje s minusom od 17,8 posto, dok je najmanji pad od 9,1 posto zabilježio AZ fond. Svi obvezni mirovinski fondovi proteklu godinu završili su negativnim prinosima, a vrijednost indeksa Mirex, prosječne vagane vrijednosti četiri obvezna mirovinska fonda pala je za 12,5 posto.
Razlozi uvođenja drugog stupa, svima su jasni – neodrživost mirovinskog sustava generacijske solidarnosti, jer sve manji broj zaposlenih svojim doprinosima mora financirati sve veći broj umirovljenika. Za razliku od ishitrenih političara, većina stručne javnosti smatra da se sud o uspješnosti drugog stupa ipak ne može donositi samo na osnovi kraćega razdoblja. A problem oštećenih umirovljenika izazvan je promjenama koje su izvršene u prvom stupu.