Ni sami Portugalci ne znaju točno kako procijeniti situaciju. Na jednoj strani su vlada i mnogi ekonomski stručnjaci koji kažu da je najgore – prošlo. Na drugoj – socijalni radnici i predstavnici svih mogućih humanitarnih organizacija, koji smatraju da će se socijalna kriza čak pogoršati, piše Deutsche Welle

Vlada stalno govori o prijevremenoj otplati dijela kredita dobivenih u sklopu financijskog štita i o vrlo niskim kamatama pri izdavanju državnih obveznica. Poziva se i na relativno nisku stopu nezaposlenosti od 14 posto. Ali, u baratanju brojkama treba biti oprezan, opominje João de Sousa iz humanitarne organizacije AMI. On podsjeća da su statistike o broju nezaposlenih u Portugalu uljepšane: oni koji se nalaze na, kako kaže, beskorisnim programima prekvalifikacije, ne nalaze se u evidenciji burze za zapošljavanje. U njoj nema ni građana koji se, u očaju i beznađu, jednostavno nisu ni prijavili kao nezaposleni. Zato portugalski savez sindikata CGTP procjenjuje da je realno nezaposleno više od 25 posto građana; tome treba dodati i čitavu vojsku samostalnih poduzetnika koji zarađuju premalo ili ne zarađuju ništa.

Čak i oni koji imaju posao nemaju razloga veseliti se: minimalni dohodak od 430 eura mjesečno je izuzetak, a ne pravilo. Prije svega oni koji rade u najjačoj portugalskoj izvoznoj industriji – proizvodnji odjeće i obuće – moraju preživljavati s tim iznosom. Zato nije nikakvo čudo što je broj siromašnih, prema posljednjim brojkama Zavoda za statistiku INE, porastao na 19 posto. Oko dva milijuna (od ukupno deset milijuna) Portugalaca zarađuje manje od 60 posto prosječnog osobnog dohotka. To je prava katastrofa ako se zna da je socijalna mreža Portugala, koja je prije krize bila vrlo razgranata, sada gotovo potpuno uništena, žali se João de Sousa

Članak u cijelosti možete pročitati ovdje