'Pretoplo je. U tome i je prošlih godina bio problem. Pretopao je bio siječanj ili početak veljače, nakon toga dođe ožujak koji je prilično hladniji. Znalo je biti i početkom 4. mjeseca snijega, a potkraj jakih mrazeva. Već je počela pojačana aktivnost pčela, a bilo bi bolje da su one sada mirnije. Bila bi manja potrošnja hrane', upozorava tajnik Pčelarskog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije Davor Taritaš, javlja HRT.

Davor je i pčelar i mentor. Alica Marinkovac iz Hercegovca dobila je od njega svoje prve tri košnice. Njezin nećak ovamo doprema i svoje košnice kako bi uoči paša bagrema i lipe pčele ojačale. Ona s njim pomalo razvija i ljubav i posao. Bit će tu i zarade, ali ne pretjerano. Planira doći do 40 košnica. Sretna je i što ima koga pitati, jer ove godine savjete stručnjaka teško bi dobila uživo.

Pčelarima nedostaje Međunarodni pčelarski sajam u Gudovcu pokraj Bjelovara. Tamo su se posljednjih 16 godina okupljali ne samo pčelari, nego i ljubitelji meda i pčelinjih proizvoda. Lanjski sajam, zbog koronakrize, bio je posljednja velika sajamska priredba. Pčelari kažu - bilo je to jedino mjesto gdje se moglo štošta naučiti, ali i povoljnije kupiti opremu uoči nove sezone.

'U kontaktu smo s upravom sajma. Postoji još mogućnost da najesen zajedno sa jesenskim gospodarskim sajmom bude i jedan dio za pčelare. Međutim, mi smo u uvjerenju da će se do kraja godine situacija s Covidom 19 popraviti pa možda budemo nešto uspjeli održati', nada se predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije Goran Pranjić.

 Savjet stručnjaka traže i iskusniji. Primjerice dio pčelara već je prijavio savezu znatne gubitke zajednica. Zbog varoe ili kombinacije više virusa, nagađa se. Međutim, tek oko Josipova pčelari će točno moći reći koliko je pčela preživjelo i sa koliko njih mogu krenuti u novu sezonu. Zato je i Zlatko Milovac oprezan. Već je obavio prihranu svojih stotinjak društava, pa mu sad samo preostaje čekati. Kaže, najrizičniji je ovo period, a sve ovisi o vremenu. A baš ono pčelare zadnjih godina nije mazilo, zato sada meda za prodaju gotovo i nemaju. Umjesto nekoliko tona, lani su proizveli tek po nekoliko stotina kilograma.

Sve županijske pčelarske udruge upozoravaju da je stacionarno pčelarenje gotovo na rubu rentabilnosti. Nešto su uprihodili samo seleći pčelari. Zato i Zlatko Milovac iz Bjelovara svojih 50-tak košnica drži u Posavini, pa je s dvije lokacije ipak nešto uspio ubrati. Da nije imao zaliha od prošle godine, kaže - ne bi imao što prodavati. Ove godine nema zaliha i boji se hladnoće. 'Ne bi više imao što raditi. Ako se živi skromno, ako se čovjek tome jako posveti može se živjeti. Nije jednostavno, ne živi se kako i od nekog običnog posla, ali može se', kaže Zlatko.

Ovaj je pak posao, dodaje, najvažnije voljeti pa se i loše godine s njim brže zaborave.