'Svaki naš vrhunski sportaš ima po nekoliko milijuna pratitelja na društvenim mrežama, a taj spot je pregledan manje od pola milijuna puta, što znači da s njime nešto ne štima. Prava prilika za iskorištavanje ogromne pozornosti povodom ulaska reprezentacije u finale Svjetskog prvenstva propuštena je, a nisam siguran ni da je moguće poduzeti 'vatrogasne mjere'', dodaje Bogdanić za tportal.

Po njemu, 'minimum minimuma' trebao je biti odlazak što većeg broja javnih osoba na finalnu utakmicu u Moskvi, što osim poznatih sadašnjih i bivših sportaša uključuje političare jer je to mjesto gdje se lobira i potencijalno donose važne odluke. No, tvrdi, na to je već ranije trebalo pripremiti javnost, 'kako ne bi bila alergična na svaku potrošenu kunu'.

'Nadalje, na Crvenom trgu već se u ranijim fazama natjecanja trebao nalaziti veliki šator Hrvatske turističke zajednice - uostalom, velik broj drugih država odavno se predstavlja na takav način - i naš izostanak mogao bi se opisati kao katastrofa. Poznati sportaši već su prije ondje trebali dijeliti autograme, a moram kazati i da mi u oči upada izostanak državne tajnice za sport Janice Kostelić', kaže Bogdanić.

S Dejanom Gluvačevićem i Božom Skokom on je još prije desetak godina izradio projekt nazvan Follow me to Croatia, koji je uključivao upravo ideju da svi hrvatski sportaši postanu turistički ambasadori države, no kojemu bi se pristupilo planski, sustavno i dugoročno.

'Sport nije i ne može biti promocija sam od sebe, on je samo kanal koji možemo dobro iskoristiti i pomoću kojeg na valovima dobrih rezultata možemo poslati ciljane poruke ciljanoj publici. Sportaši mogu postati zvijezdama u domicilnim okvirima, poput naših Sandre Perković i Blanke Vlašić, ali u realnim svjetskim okvirima to su isključivo nogometaši', objašnjava Bogdanić.

Prije dvije godine, za vrijeme Studentskih igara u Zagrebu, sa svojim timom proveo je anketu među studentima i sportašima iz inozemstva o hrvatskim sportašima, sportu i sportskom marketingu te došao do zaključka da su međunarodno poznata tek dvojica aktivnih hrvatskih sportaša - Luka Modrić i Ivan Rakitić - dok njih na listi slijede umirovljene zvijezde poput Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić, Ivana Balića ili pokojnog Dražena Petrovića. Slično istraživanje upravo danas provodi u Portugalu, u kojem se nalazio u trenutku razgovora za tportal.

'Npr. britanski atletičar Mo Fara je s dvije Olimpijade donio po dvije zlatne medalje, ali je globalno svejedno jako teško prepoznat. S druge strane, ne treba biti u zabludi i misliti da su David Beckham ili Usain Bolt postali popularni sami od sebe: iza njih stoji ogromna mašinerija koja ih je učinila zvijezdama', kaže Bogdanić.

Projekt Follow me to Croatia stoga je predviđao 'kolektivno' brendiranje hrvatskih sportaša na način da oni komuniciraju ovu jasnu, jednostavnu i efektnu poruku, umjesto slogana 'Full of life' koji je, po njegovu mišljenju, nedovoljno dinamičan za sportski marketing.

'Njihovi dresovi, majice, kape, intervjui, profili na Instagramu i Facebooku, svi mogući kanali komunikacije morali bi slati ovaj poziv - pratite me do Hrvatske, dođite u Hrvatsku. U takvom pothvatu ambasadori mogu poslati apsolutno svi hrvatski sportaši, od nogometaša do igrača badmintona i sličnih slabo eksponiranih sportova, s njima se treba konstantno raditi i usmjeravati ih. Kasnije se projekt može širiti na druge popularne i uspješne Hrvate iz raznih društvenih sfera, na gastronomiju, enologiju, kulturu…

Zamislite, recimo, da svi hrvatski autobusi koji voze Europom na stražnjoj strani imaju slogan 'Follow me to Croatia', zar to ne bi bilo vidljivo i učinkovito?', pita se Bogdanić.

Ključ svega je sustavan i stihijski pristup, a sudeći po viđenom, ovaj marketinški stručnjak smatra da će se o istoj temi, nažalost, jednako raspravljati i za dvije godine, kada započne Europsko prvenstvo u nogometu.