Kako navode autori osvrta Marijana Bađun i Ivica Urban, cilj nacionalne naknade za starije osobe, koju je Vlada uvela u siječnju 2021. godine, jest pružiti socijalnu sigurnost osobama starijim od 65 godina koje nisu osigurale primanja za starost i nisu ih u mogućnosti ostvariti na drugi način.

Prema procjeni iz prijedloga zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe, pravo na naknadu u 2021. trebalo je ostvariti oko 19.700 osoba. Međutim, prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), naknadu prima znatno manji broj korisnika, krajem studenog ove godine njih samo 5.658.

Autori stoga propituju moguće razloge zbog kojih je broj korisnika navedene naknade manji od očekivanog.

Kao moguće razloge što je broj korisnika naknade manji od očekivanog autori su detektirali neinformiranost potencijalnih korisnika o postojanju naknade te nemogućnost ostvarenja prava zbog poteškoća s prijavom i isplatom.

Naknada postoji tek godinu dana i vjerojatno je potrebno još neko vrijeme da se ukorijeni, ocjenjuju autori, a potvrdu toj tezi daje i činjenica kako se broj korisnika kroz mjesece polako povećava.

Kada je riječ o potencijalnoj neinformiranosti, napominju da je prilikom uvođenja naknade provedena medijska informativna kampanja, ali možda nije imala dobar odjek u javnosti.

Za pokretanje postupka za ostvarenje prava, pak, potrebno je ispuniti tiskanicu koja se preuzima na mrežnim stranicama HZMO-a ili kupuje u Narodnim novinama, a zahtjev se podnosi područnoj jedinici HZMO-a ili elektroničkim putem u sustavu e-Građani.

"No, treba imati u vidu kako su potencijalni korisnici naknade starije osobe koje su često slabo pokretne, žive u udaljenim mjestima i možda nemaju nekoga tko bi im pomogao u podnošenju zahtjeva. Treće, isplata se vrši putem poslovnih banaka čije poslovnice i bankomati nisu svugdje dostupni", istaknuli su autori u osvrtu pod nazivom "Nacionalna naknada za starije osobe".

Druga skupina razloga, smatraju Bađun i Urban, tiče se neostvarenog očekivanja predlagatelja zakona da će dio sadašnjih primatelja mirovine ili zajamčene minimalne naknade odustati od tih prava i zamijeniti ih novom naknadom.

Također, moguće je da su projekcije korištene za izradu prijedloga zakona jednostavno precijenile ukupni potencijalni broj korisnika naknade.

Stoga, autori zaključuju da nadležno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike treba točno utvrditi zašto je broj korisnika nacionalne naknade za starije osobe manji od planiranog.

"Namjera Vlade bila je putem NNSO-a smanjiti siromaštvo osoba starijih od 65 godina, posebice onih bez ikakvih primanja ili s vrlo niskim dohotkom. S obzirom da se za naknadu prijavilo 14 tisuća osoba manje od planiranog broja, čini se kako ona nije ostvarila svoju svrhu u očekivanom opsegu", napisali su.

Prednosti i nedostatci NNSO-a u odnosu na zajamčenu minimalnu naknadu i mirovinu

Naime, kako je detaljnije pojašnjeno u radu, NNSO dodjeljuje HZMO, isplaćuje se putem poslovnih banaka, trenutno iznosi 800 kuna mjesečno, a sredstva za naknadu osiguravaju se u državnom proračunu.

Korisnik naknade između ostalog ne smije biti korisnik mirovine niti osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju, ne može biti primatelj zajamčene minimalne naknade (ZMN), dok neto dohodak kućanstva korisnika mjere ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini podijeljen s brojem članova kućanstva mora biti niži od mjesečnog iznosa NNSO-a.

Promatrajući razliku između NNSO-a i ZMN-a, potonji pripada sustavu socijalne skrbi i namijenjen je osobama koje nemaju dovoljno sredstava za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, ne ovisi o dobi niti dugotrajnom prebivalištu u RH, a naknada se dodjeljuje uz primjenu relativno strogog dohodovnog i imovinskog cenzusa. Tako, prema podacima resornog ministarstva, od ukupno 57.335 osoba koje su primale ZMN u 2020., samo njih 6.991 je bila starija od 65 godina.

Autori pojašnjavaju da korisnik ZMN-a koji se odrekne te naknade kako bi koristio NNSO ostvaruje prednost u smislu da se kod NNSO-a ne primjenjuje imovinski cenzus. Međutim, i dalje se primjenjuje dohodovni cenzus, samo što se podaci više ne prijavljuju centru za socijalnu skrb već podružnici HZMO-a.

S obzirom na prilično skromne iznose obaju naknada, potrebno je utvrditi koja je od tih naknada veća, a neke vrste kućanstava mogu ostvariti veći iznos naknade ako se odluče za NNSO, a neke ako nastave primati ZMN.

Primjerice, ZMN za samca starijeg od 65 godina, to jest radno nesposobnu osobu koja živi u samačkom kućanstvu, iznosi 920 kuna, odnosno 120 kuna više od iznosa NNSO-a.

Autori naglašavaju da pravo na ZMN u hrvatskom sustavu socijalne skrbi služi kao "propusnica" za različita druga prava, posebno na lokalnoj razini, poput naknada za troškove stanovanja i ogrjeva.

Stoga, ukupni gubitak za korisnika NNSO-a koji se odrekao ZMN-a može biti i veći.

S druge strane, autori su naveli primjer dvočlanog kućanstva u kojem nijedan od supružnika nema primanja pa tako oboje mogu ostvariti pravo na NNSO, čime se dohodak kućanstva penje na 1.600 kuna, što je bitno više od 960 kuna koliko bi dobivali od ZMN-a.

Kada je pak riječ o dilemi "NNSO ili mirovina", autori podsjećaju da je mirovina primanje koje nije uvjetovano dohodovnim cenzusom, dok se kod NNSO-a taj cenzus primjenjuje pa njegovo postojanje stoga može unijeti nesigurnost i neizvjesnost kod potencijalnog korisnika.

Osoba može biti u dvojbi i oko vrsta primitaka koje ulaze u cenzus, a također, ako se zbog nekih razloga poveća dohodak kućanstva, osoba može doći u situaciju da više nema pravo na naknadu.

Prema posljednjim raspoloživim podacima HZMO-a za mirovine ostvarene prema općem propisu, u listopadu 2021. mirovinu manju od 500 kuna primalo je 2.969 korisnika , dok je 19.383 korisnika imalo mirovinu između 500 i 1.000 kuna.