Gradnja tradicionalnih ribogojilišta u norveškim otvorenim vodama postala je gotovo nemoguća uslijed pravila koje nametnula država s ciljem obuzdavanja najezde morskih uši, parazita koji ubija riblju mlađ. Stoga je, piše Bloomberg, uzgoj lososa u nepotrebnim teretnim brodovima jedna od opcija koju predlaže Marine Harvest, s ciljem povećanja proizvodnje, i u vrijeme dok su cijene te ribe na gotovo rekordnim razinama.

Naime, proizvodnja u Norveškoj, najvećem svjetskom proizvođaču lososa, pada, baš kao i u ostatku svijeta. Stoga se uzgoj u Panamax klasi teretnih brodova za rasute terete, odnosno onih čije dimenzije omogućuju prolazak kroz Panamski kanal, inače primjerenih za prijevoz željezne rudače ili ugljena, pojavilo kao jedan od odgovora na program norveške vlade čiji je cilj riješiti problem parazita, ali i bijega ribe iz uzgoja u otvoreno more. Najbolji prijedlozi će pak dobiti dozvole za uzgoj po povlaštenim cijenama.

Radikalna ideja

'U biti je riječ o pokretanju uzgoja ribe na novi način', rekao je u intervjuu prošlog mjeseca Alf-Helge Aarskog, predsjednik uprave Marine Harvesta, nakon što je prijavio projekt norveškim vlastima.

Brojke svakako podupiru ovu radikalnu ideju. Naime, podaci Nordea Banka pokazuju da će proizvodnja lososa u svijetu ove godine pasti oko sedam posto, na 2,15 milijuna tona. Osim najezde morskih uši i cvjetanja mora, na pad utječu i stroža pravila uzgoja koja su se počela provoditi u Čileu, inače drugom svjetskom proizvođaču lososa, poručuju iz banke sa sjedištem u Oslu. Cijena norveškog lososa se utrostručila od 2011. godine i 19. lipnja dosegla rekordnih 69,44 kruna (oko 55 kuna) za kilogram, pokazale su podaci norveškog ureda za statistiku

Aarskog kaže kako je norveška industrija akvakulture lani je potrošila pet milijardi kruna kako bi istrijebila morske uši. Inače, taj parazit živi u priobalnim vodama na dubinama ne većim od sedam do osam metara. Koncept korištenja Panamax brodova problem parazita bi riješio tako što bi voda za uzgoj prikupljala s većih dubina.

Potpora vlade

Marine Harvest, sa sjedištem u Bergenu, u Norveškoj, ima i druge ideje. Tako su predložili uzgoj lososa u posebnim zatvorenim spremnicima oblikovanim poput krafni ili jaja, u blizini obale. Također su predložili i gradnju ograđenog ribogojilišta koja bi se mogla spustiti na veće dubine na otvorenom moru ili oceanu.

Zahvaljujući programu potpora norveške vlade ovi prijedlozi bi mogli financijski održivi, tvrdi Aarskog, koji ipak nije htio otkriti procijenjenu vrijednost gradnje prototipa ribogojilišta. Ipak je rekao kako bi kupnja dozvole za uzgoj nekog od postojećih ribogojilišta, kada bi koja od njih bila na prodaju, stajala oko 60 milijuna kruna, no za nove održive projekte vlada će naplatiti samo 10 milijuna kruna.

U Marine Harvestu ne znaju koliko će vladi trebati da donese odluku o ovim projektima. No znaju da je za razvoj svakog prototipa ribogojilišta potrebno oko šest mjeseci te još između 12 i 15 mjeseci za izlov.

Pravo vrijeme za šoping

S druge strane, dobro je vrijeme za kupnju velikih teretnih brodova. Građevinski bum koji su prošlog desetljeća potaknule visoke vozarine udvostručio je kapacitet brodova, dok su pritom isporuke tereta poput ugljena i željezne rudače rasle po mnogo skromnijim stopama. Dnevni najam Panamax brodova pao je čak 94 posto od 2007. godine. S obzirom na te podatke ne može se previdjeti kako je milijarder te naftni i brodarski tajkun John Fredriksen jedan od najvećih dioničara Marine Harvesta.

Kupnja deset godina starog broda stajala bi oko sedam milijuna dolara, a preinake kako bi se moglo ugraditi šest spremnika za ribu stajalo bi dodatnih između 2,5 i pet milijuna dolara, računa Erik Stavseth, analitičar investicijske banke Arctic Securities, sa sjedištem u Oslu. Ako se toma doda povlaštena cijena vladine dozvole, ukupan račun bi bio upola jeftiniji od gradnje konvencionalnog ribogojilišta.

Deseci kompanija su se prijavili na natječaj norveške vlade, no zasad je prošao jedino projekt SalMara, trećeg norveškog proizvođača lososa, koji planira graditi ribogojilišta na otvorenom moru gdje morske uši ne mogu preživjeti.

'Ima mnogo zanimljivih koncepata', kaže Kolbjorn Giskeodegard, analitičar Nordea Banka za industriju morske hrane. 'Većina će ih propasti, ili će im trebati ozbiljne modifikacije. Neki će se pokazati izvedivim, no tu je važno i pitanje cijene.'