Naravno, u središtu svega je pitanje priuštivosti. Brojni gradovi svojim stanovnicima ne mogu osigurati stambeni prostor, a posljedice najviše osjećaju mladi, starije osobe, obitelji s nižim primanjima te osobe s nesigurnim uvjetima rada.

Statistike pokazuju da na nivou Europske unije od 1990. pada broj mladih koji nakon najma ulaze u kredit, a u Hrvatskoj 70 do 80 posto ljudi između 18 i 34 godine živi u roditeljskom domu. Međutim uz kupnju vlastite nekretnine i najam stana postoji i 'treća opcija'.

Pojašnjavaju nam to arhitekti Darovan Tušek i Ivan Vadanjel, članovi Otvorene arhitekture, zadruge koja je odlučila doskočiti problemu rješavanja stambenog pitanja, pokrenuvši u Križevcima pilot-projekt razvoja zadružnog stanovanja u Hrvatskoj, modela koji je u Europi raširen i sve više prihvaćen – od Nizozemske, Španjolske i Njemačke pa sve do Švicarske i Austrije – i čijim se primjerom Otvorena arhitektura i vodi.

S tim su ciljem 2016. godine i osnovani: radi razvoja i realizacije projekata koji se temelje na ekonomski održivom te društveno i ekološki prihvatljivom poslovanju u području arhitekture i graditeljstva.

Hrvatske građane odlučili su stoga educirati o modelu 'kolektivnog vlasništva i kolektivnog upravljanja stambenim prostorom', tome da se građani sami organiziraju te u suradnji s jedinicama lokalne samouprave ustvari grade svoju zgradu. Pritom, kaže Tušek, zaobilaze tržište, investitore koji ostvaruju profit, stvarajući stambene kvadrate koji su puno povoljniji i pristupačniji.

'Ovdje se zaobilazi i problem građana koji nisu kreditno sposobni jer stambena zadruga diže kredit. S obzirom na to da je vlasnik stambene zgrade zadruga, a zemljište na kojoj je sagrađena ostaje u vlasništvu i nadzoru jedinice lokalne samouprave, ne postoji mogućnost prodaje stambenog prostora prema tržišnim cijenama, već one ostaju stabilne i onemogućavaju tržišne spekulacije', kaže Tušek.

Upitali smo Tušeka koliko bi takva stambena zgrada s primjerice šest stanova bila jeftinija u odnosu na istu takvu sagrađenu bez zaobilaženja tržišta i investitora?

'Iskreno, to jako ovisi o tome gdje se nalazi ta stambena zgrada. Npr. u Zagrebu i Križevcima je financijska računica apsolutno drugačija. Pitanje je ustvari koliko je najamnina jeftinija od najma nekog stana u istom gradu na sličnoj lokaciji. U Barceloni su uspjeli imati upola manju cijenu. Prema računicama u našem kontekstu, cijena gradnje bila bi otprilike 20-30 posto niža, a cijena rente bila bi ovisna o financijskom planu svakog specifičnog projekta stambene zadruge, no pratila bi uštede ostvarene pri gradnji', odgovara nam Tušek.

Doživotno pravo najma i Fond solidarnosti

Nadalje, stambena zadruga omogućuje svojim članovima doživotno pravo najma, uz mogućnost nasljednog prava. To je pravo zaštićeno pravilima zadruge, naravno ako član poštuje pravila i izvršava svoje financijske obveze. Iznos najamnine također je definiran pravilima zadruge i ne prilagođava se tržišnim kretanjima, navodi Tušek.

Radi osiguranja otplate kredita zadruga mora voditi Fond solidarnosti koji se financira od najma stambenih prostora. Njegova svrha je da u slučaju nemogućnosti plaćanja (zdravstveni problemi, otkaz ugovora o radu) najma pojedinog člana zadruge pokrije njegove troškove najma te mu omogući sigurno stanovanje u teškim životnim periodima. Nakon oporavka taj član mora u određenom periodu, bez kamata, vratiti sredstva osigurana iz Fonda solidarnosti.

Tušek navodi da iznos početnog članskog uloga zadrugara ovisi o financijskoj konstrukciji konkretnog projekta, ali u prosjeku on će iznositi oko 20 posto cjelokupne investicije. Pri eventualnom izlasku iz zadruge članovi dobivaju povrat uloženog članskog uloga i dijela uplaćene stanarine u iznosu njihovog procijenjenog udjela u zadruzi.

Život u zajednici

No nije sve samo u pogodnostima s financijske strane, već je tu i život u zajednici, u vrijeme u kojem su se ljudi otuđili jedni od drugih. Naime takve zgrade, kao što je vidljivo na fotografijama iz drugih zemalja, obuhvaćaju velik broj zajedničkih prostorija kojima stanari zajedno upravljaju; od kuhinje, prostorija za druženje i vježbanje, prostorija za goste, terasa, zajedničkih spremišta do različitih događanja, pa i zajedničkog 'vešeraja', što je naposljetku ne samo povoljnije, već i ekološki.

'Stanari čine veliku zajednicu koja zajedno gradi, kasnije i upravlja takvom zgradom, čime se pozitivno utječe na mnoge probleme suvremenog života u gradovima, poput alijenacije i usamljenosti. U današnje vrijeme ne znamo ni tko su nam susjedi', kaže Tušek.

Građani zainteresirani za ovakav model stanovanja

Iako je taj model u Europi sve popularniji, u Hrvatskoj još nije realiziran nijedan projekt stambene zadruge. Međutim velik je interes među građanima za njegovu implementaciju, a upravo to Otvorena arhitektura želi postići edukacijom građana.

'Da se to i realizira, treba razviti još neke preduvjete i tu prvenstveno mislimo na ostvarivanje dostupnog kreditiranja komercijalnih banaka. Upravo na tom segmentu surađujemo s našim partnerima iz zadruge za etično financiranje i europskom zadrugom MOBA housing SCE, u sklopu koje razvijamo regionalni fond, MOBA akcelerator, čija će svrha isključivo biti financiranje razvoja stambenih zadruga', pojašnjava nam.

U Križevcima su trenutno u procesu definiranja finalne lokacije koju će budući stanari dobiti od gradske uprave na dugotrajno korištenje. Istovremeno provode radionice, na kojima Darovan Tušek i Ivan Vadanjel sve zainteresirane educiraju o načinu funkcioniranja stambenih zadruga, uz potrebnu organizacijsku i pravnu pomoć kako bi oni mogli samostalno osnovati ovakvu stambenu zadrugu.

'U gradskoj upravi u Križevcima postoji kvalitetna podrška i politička volja da se ovaj projekt i realizira, a istovremeno dogovaramo sastanke s drugim zainteresiranim gradovima kako bismo ovaj inovativan model osiguravanja pristupačnog stambenog prostora proširili i u ostatku Hrvatske', kažu Tušek i Vadanjel.

'Lavina se zakotrljala'

Upitan očekuje li da će hrvatski građani s vremenom prigrliti ideju takvog modela stanovanja, Tušek nam odgovara da na primjeru Barcelone možemo vidjeti da je najteže ostvariti upravo pilot-projekt. Naveo je pritom primjer zadruge La Borda u Barceloni, od čije je inicijative do useljenja zadrugara 2019. godine prošlo sedam godina, te da se u svega nekoliko godina pojavilo 20-ak novih inicijativa i projekata u izgradnji.

'Lavina se zakotrljala', kaže Tušek. 'Što je još važnije, osnovani su udruženja i fundacije koji pružaju podršku svim zainteresiranim građanima. Vjerujemo da će i u Hrvatskoj trebati malo vremena da se ostvari prvi projekt, ali isto tako vjerujemo da će njegov uspjeh motivirati i jedinice lokalne samouprave i građane da pokrenu nove inicijative za izgradnju ovakvih zgrada', ističe.

Tijekom veljače i ožujka u Križevcima se održavaju radionice o stambenom zadrugarstvu, na koje su pozvani svi zainteresirani građani. 'Prijave su kontinuirano otvorene, a možete se prijaviti mailom na info@otvorena-arhitektura.hr. Projekt Poticanje razvoja zadružnog stanovanja u Hrvatskoj sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda', navodi Tušek.