Usred neizvjesnosti vezane uz upitan oporavak globalne ekonomije od kraha izazvanog pandemijom koronavirusa tržište nafte nedavno je iskusilo jedinstven fenomen - to da se u jednom trenutku cijena barela spustila ispod nule signalizirajući da bi prodavači bili spremni platiti kupcima, umjesto da bude obrnuto. Anomalija je svoje uzroke imala u prekomjernoj količini nafte koja se nalazi na tržištu i sukobu među vodećim izvoznicima, a sličan scenarij sada bi se mogao odigrati na tržištu prirodnog plina.

Do nereda na naftnom tržištu došlo je, između ostalog, zbog sukoba najvećih proizvođača, Rusije i Saudijske Arabije - Rusija nije bila spremna pristati na predloženo smanjivanje proizvodnje kako bi se cijene oporavile te je Saudijska Arabija odlučila pojačanom proizvodnjom srušiti cijenu kako bi kaznila Rusiju. Uz krah potražnje izazvan pandemijom i ispunjene kapacitete spremnika diljem svijeta, cijene su se nakratko srušile ispod nule da bi se u međuvremenu oporavile na otprilike 25 do 30 dolara po barelu, što je i dalje bitno jeftinije od dugogodišnjeg prosjeka.

Na tržištu prirodnog plina, energenta za kojim posljednjih godina raste potražnja zbog manje štetnih posljedica koje njegovo iskorištavanje ostavlja za okoliš, također nema mira. Dugogodišnji najveći svjetski izvoznik, zaljevska državica Katar, našla se pod pritiskom i prema nekim podacima objavljenim početkom godine primat u izvozu preuzela joj je Australija. Rast potražnje potaknuo je proteklih godina ulaganja u proizvodnju plina diljem svijeta, a u tome su posebno bili aktivni Australija i Sjedinjene Američke Države. SAD se čak uspio progurati na treće mjesto najvećih svjetskih izvoznika i s te pozicije skinuti Rusiju.

U takvoj situaciji Katar se našao pred teško premostivim problemom. Kad je u veljači zbog pandemije došlo do pada potražnje u Aziji, Katar je usmjerio plin prema sjeverozapadnoj Europi, no taj potez nije donio dugačko olakšanje. Potražnja je ubrzo pala i u Europi te se Katar našao s viškom plina koji ne može prodati. U zaljevskoj državi sada moraju odlučiti hoće li smanjiti proizvodnju ili će pokušati prodati plin na sve moguće načine, pa i rušenjem cijene.

Ako srežu proizvodnju, to će im smanjiti proračunske prihode, a manja proizvodnja mogla bi i biti udarac na nacionalni ponos jer bi dala priliku Australiji da učvrsti svoju poziciju najvećeg svjetskog izvoznika. S druge strane, ako pristanu na rezanje cijena kako bi osigurali prodaju, to bi moglo dovesti do kraha na tržištu i time bi se ugrozila profitabilnost proizvođača. Neki procjenjuju da bi takav potez mogao dovesti i do pada cijena ispod nule, kao što se to desilo na tržištu nafte. Na što god se odlučio – Katar će biti u gubitku.

Emirat će tako idućih mjeseci morati tražiti vrlo osjetljivu ravnotežu. S jedne strane na ruku mu koliko-toliko ide smanjenje ulaganja u rast proizvodnje u Australiji i SAD-u. Tamošnji proizvođači su širenjem pandemije oštro srezali i odgodili investicije u daljnji rast kapaciteta. Katar još nije u potpunosti odustao od ranijih planova za rast proizvodnje. Nedavno su u Kini sklopili dugogodišnje ugovore za daljnju izgradnju tankera za prijevoz ukapljenog plina koristeći tako priliku koju je stvorila pandemija. Uzdaju se i u to da će im dugogodišnje iskustvo i infrastruktura koju su izgradili od 1997., kad su počeli izvoziti prirodni plin, olakšati povratak na sam vrh liste izvoznika.

S druge strane tu su loše prognoze. Prodaja ukapljenog prirodnog plina lani je porasla za 13 posto, čime je zaključena i šesta uzastopna godina rasta prodaje. No Međunarodna plinska unija (IGU, International Gas Union), organizacija koja okuplja proizvođače i izvoznike prirodnog plina, krajem travnja objavila je prognoze da će sadašnji višak na tržištu biti prisutan barem iduće dvije godine, što će se odraziti i na niske cijene plina. Takva situacija mogla bi se produljiti i do sredine desetljeća.

Do pojave viška došlo je zbog rasta proizvodnje u Australiji, Rusiji i SAD-u, ali i Alžiru i Egiptu, dok je padu potražnje, uz krah uzrokovan pandemijom, pridonijela i blaga zima na sjevernoj hemisferi. Kataru bi pogodovalo kad bi se potražnja u Aziji oporavila, no do toga bi mogli proći mjeseci. Iznos energije generirane korištenjem prirodnog plina ove godine će se smanjiti za tri posto u odnosu na prošlu, procjenjuju analitičari čije prognoze prenosi Bloomberg.

U borbi za tržišne udjele Katar ima prednost u odnosu na konkurenciju zahvaljujući relativno jeftinoj proizvodnji, no i to možda neće biti dovoljno za profitabilnost nastave li cijene padati. Prema posljednjim informacijama, Katar je usporio transport plina prema Europi. Objavljeni planovi otkrivaju da u svibnju ne bi trebalo biti rasta prevezene količine u Europu, a 17 tankera i dalje ostaje usidreno blizu katarske obale. Drugi veliki proizvođači poput Norveške i Rusije također su već srezali izvoz plina prema Europi.

Europu se smatra poželjnim tržištem za ovakve terete zbog transparentne politike cijena. No kako je potražnja pala, plin se sprema u spremišta, a ona se ubrzano pune. Isporuka katarskog ukapljenog plina dosegnula je vrhunac u travnju. Konvoj četiri tankera stigao je prošlog mjeseca na terminal u belgijskoj luci Zeebrugge, u kojoj je državna kompanija Qatar Petroleum zakupila sve uvozne kapacitete do 2044., navodi Bloomberg.

Bogatom emiratu, u kojem bi se za dvije godine trebalo održati Svjetsko prvenstvo u nogometu, sada predstoji rješavanje teške dileme. Još niže, pa i negativne cijene prirodnog plina bile bi štetne za konkurenciju, posebno američku, koja je tek relativno nedavno pokrenula proizvodnju i koja se još uvijek nalazi pod teretom visokih troškova, no niti Katar ne bi ostao neokrznut. S druge strane, rezanje proizvodnje značit će dodatnu borbu sa sve jačom konkurencijom jednom kad se tržište opet pokrene. Vlastodršci u Kataru morat će idućih mjeseci biti oprezni da u borbi za svjetsko tržište plina jednostavno ne izgore.