Dočekao nas je privezan u remontnom brodogradilištu Viktor Lenac. Okružen sličnim grdosijama, i nije nam se učinio tako velik. Opet, morate osjetiti strahopoštovanje kad dignete glavu, a iznad vas se nadvija brod visine peterokatnice.

Kad je riječ o dužini, Dalmacija sa svoja 134 metra za šest metara nadmašuje trajekt Marko Polo, dosadašnjeg nositelja titule 'najvećeg' u Jadroliniji.

Izgrađen 1993. u Švedskoj, brod je cijelu svoju dosadašnju karijeru proveo tukući se s vjetrovima i valovima Sjevernog mora.

Početkom 2000-ih čak je jedno vrijeme pod plemićkim imenom Vojvotkinja od Skandinavije povezivao Harwich u Engleskoj i Cuxhaven u Njemačkoj.

Nakon kompletne unutrašnje rekonstrukcije 2013., u što je bivši vlasnik, norveška tvrtka Fjord Line, uložila više od 30 milijuna eura, brod je preimenovan u Oslofjord te je preuzeo rutu između Sandefjorda u Norveškoj i Stromstada u Švedskoj.

Postao je atrakcija zbog ogromnog duty free shopa na 1800 kvadrata. Norvežani su ga reklamirali kao najveći šoping centar na 'jednodnevnom trajektu na svijetu'.

Prošle godine Fjord Line odlučio je promijeniti poslovnu politiku. U fokus je stavio plovidbene linije između Norveške i Danske te im je Oslofjord postao višak. Među zainteresiranim kupcima najbrža je bila Jadrolinija otkupivši ga za 18 milijuna eura.

Sve gore navedeno saznali smo guglajući. U pameti nam je najviše ostao urezan podatak o velikom duty free shopu i živo nas je zanimalo kakvi su Jadroliniji planovi s tim prostorom.

Ušli smo u Dalmaciju kroz manji pomoćni ulaz. Jedan od članova posade zapisao nam je osobne podatke da bi radiovezom pozvao naše domaćine – kapetana Sandra Rundića i hotel managera Zorana Simanovića.

Brod ima sedam paluba. Prva i druga namijenjene su za prijevoz oko 350 vozila. Čekajući na prvoj palubi, virkali smo okolo. Velika garaža bila je većinom prazna. Tu i tamo palete s raznom opremom, a na jednom kraju hrpa novih vatrogasnih aparata. Prostor je odzvanjao od metalnih zvukova, lupanja i brušenja. Vani su radnici, viseći u košari, pripremali oplatu za bojenje.

Crvenu Dalmaciju čekala je preobrazba u bijelo-plavu.

'Dobro nam došli!' srdačno nas pozdravlja Simanović.

Njegov plan da prvo na miru popričamo sa zapovjednikom i njim, a da zatim krenemo u obilazak broda – komandni most, a onda ugostiteljski dio - bespogovorno prihvaćamo. Vidi se da je čovjek od organiziranja i efikasnosti.

Vodi nas u kantinu za posadu. Sjedamo za stol za kojim inače jedu kapetan i njegova tri najvažnija čovjeka – prvi zapovjednik palube, upravitelj stroja i hotel manager.

U pomorskom žargonu, uči nas Simanović, kapetan se kaže barba, prvi zapovjednik palube je chief, a upravitelj stroja kapo od makine.

'Hijerarhija na brodu je stroga. Točno se zna gdje tko sjedi od oficira u kantini. Nema šanse da bi netko sjeo u stolac barbe', govori Simanović dok je vaš novinar taman zasjeo baš na to sveto mjesto. Valjda nam kapetan neće zamjeriti…

Simanović je 55-godišnji Riječanin. U Jadroliniji radi više od 20 godina. Prije toga je 15 godina proveo u jednoj od najpoznatijih svjetskih kompanija za krstarenje, američkom Royal Caribbeanu. Počeo je kao pomoćnik konobara da bi dogurao do restoran managera i to sa samo 27 godina.

Zadnji američki brod na kojem je plovio bio je Voyager of the Seas, krajem 90-ih najveći kruzer na svijetu. Ako se itko nagledao luksuza na moru, to je onda Simanović, a time i najpozvaniji da ocijeni gdje je po tom pitanju nova Jadrolinijina perjanica Dalmacija.

'U odnosu na naše druge brodove u floti, dvije klase je iznad. I to po svemu. Od smještaja za posadu do putničkog sektora i sadržaja za putnike. Kvaliteta uređenja prostora i ambijent su u rangu dobrog kruzera. Ovakvo nešto Hrvatska još nije imala', bez krzmanja govori Simanović.

A koliko je brod moćan u plovidbi, pokazao je na putu za Hrvatsku. Od Hirtshalsa na sjeveru Danske, njegove zadnje skandinavske luke, do Rijeke prošao je 3527 nautičkih milja (oko 6500 kilometara).

'Plovili smo 11 dana. U Biskajskom zaljevu dočekala nas je oluja. Valovi su bili viši od sedam metara. Vjetar od 70-80 čvorova udarao je u provu. Nemaš gdje, moraš dalje. Bilo koji drugi Jadrolinijin brod bi se potopio. Dalmacija je to prošla bez većih problema', prisjeća se Simanović.

U to evo i barbe Rundića. S velikim osmijehom ulazi u kantinu. Ispričava se jer nas nije mogao osobno dočekati. Taman je došao predstavnik proizvođača premaza kojim će biti obojen brod. To što sjedimo na njegovom stolcu nije ni spomenuo. Čini se da ne pati od velikog ega.

Pitamo ga kako je on doživio neveru u Biskaju.

'Onoga što smo vidjeli i kroz što smo prošli kod nas nema. Zna Jadran biti škakljiv, ali takve valove nisam iskusio. Brod se pokazao tako stabilnim da sam se našalio s posadom kako mi više neće trebati nikakve aplikacije za praćenje vremenske prognoze. Izbrisat ću ih sve. Dalmaciji teško mogu ozbiljnije zaprijetiti naša bura ili jugo. Tvrdim vam to na osnovi svojih 20 godina znanja i iskustva navigavanja Jadranom', uvjerava nas Rundić.

I on je impresioniran stanjem broda. Tvrdi da na čeličnoj oplati nema nigdje jake korozije.

'Brod je tako zdrav da bi čovjek rekao da je mlađi ako ne 20, a ono barem deset godina. To vam je tako kod Skandinavaca. Oni su poznati po održavanju svojih brodova. Usudio bih se reći da niti Jadrolinija po tom pitanju puno ne zaostaje. Tako da će nas Dalmacija sigurno služiti još najmanje 30 godina', optimističan je barba.

Svaku njegovu riječ potvrđuje Simanović. Osjeća se uzajamno poštovanje između njega i Rundića. Kapetan je također rođeni Riječanin, samo pet godina mlađi. Kako su zajedno doplovili Dalmacijom iz Danske, na brod gledaju kao na svoje dijete.

'Dovezli smo ga i sve na njemu organizirali. Sve naše dugogodišnje znanje i iskustvo ugradili smo u njega. Ostali sve nas pitaju - što i kako. Znate kako kažu stari pomorci - brod je brod, ali brod čine ljudi', govori Simanović.

Pred njima je još ogroman posao. Moraju obučiti posadu koja će brojati minimalno 41 člana. U ljetnim mjesecima bit će ih i više. Samo da upoznaju brod i nauče se snalaziti na njemu treba im barem tjedan dana. Tek onda se može započeti s implementacijom svega drugoga. Rundić i Simanović žele da sve bude na najvišem nivou, kako i priliči najboljem brodu Jadrolinijine flote.

Posadu uglavnom biraju između najkvalitetnijih ljudi s drugih kompanijinih većih trajekata, kao što su Marko Polo i Zadar. Sam Rundić je zadnjih pet godina bio zapovjednik Pola, na kojem je sedam godina radio i Simanović.

'Trenutno me papirologija drži za vrat. To je 90 posto moga posla. Certifikati, odobrenja, dozvole… Na svaki papir moram udariti pečat i potpisati. Kao zapovjednik broda, odgovoran sam za sve - od tepiha koji moraju imati certifikat za požar pa do svih ostalih uređaja', kaže Rundić.

Koliko su sigurnosna pravila rigorozna, pokazuje i slučaj suncobrana. Četrnaest njih će se postaviti na otvorenom dijelu palube četiri. Ali kako će se nalaziti ispod visokog brodskog dimnjaka (cimunjere), kroz koji mogu izaći sitne zapaljive čestice, platno suncobrana mora imati atest da ne gori. Taj certifikat, kao i sve druge potvrde, traži Lučka kapetanije i bez njih nema isplovljavanja.

Usprkos svemu tome, barba Rundić je uvjeren da će svi ti kozmetički zahvati, kao i bojenje broda, biti gotovi na vrijeme. Plan je da od sredine svibnja Dalmacija zaplovi između Dubrovnika i Barija. U srcu sezone od 22. srpnja do 29. kolovoza imat će deset linija tjedno.

Putovanje od juga Hrvatske do juga Italije trajat će šest i pol do sedam sati. Sasvim dovoljno da 1800 putnika isproba sve što nudi Dalmacija. A bit će dosta toga.

Nama se u obilasku najviše svidio Sky bar na trećoj palubi na krmi broda. Nalazi se pod prozirnom kupolom, a na samom njegovom kraju stakleni zid je toliko ispupčen da kad mu se približite - imate osjećaj da ćete iskoračiti u more.

Na trećoj palubi su, uz igraonicu za djecu i recepciju s manjim dućanom, još dva velika restorana. Na provi s velikim okruglim prozorima je Dalmacija, a po sredini broda u mediteranskom ruhu uređeni Olives, čiji interijer krase umjetna stabla biljke čije ime nosi – maslina.

'Dalmacija će biti all inclusive restoran. Platite ulaz, jedete i pijete koliko želite. Prošao sam 60-70 brodova i mogu vam reći da je Dalmacija baš prekrasan restoran. A self servis restoran Olives Norvežani su ukrasili maslinama jer vam svi na sjeveru pate za Mediteranom', govori Simanović.

Tamo gdje će biti postavljeni famozni suncobrani, na palubi četiri, nalazi se velika novotarija za Jadroliniju – roštilj, odnosno Grill bar.

'Bit će vam to prvi put u povijesti da jedan brod na bilo kojoj relaciji na Jadranu ima grill na otvorenom. Ovaj brod je tome prilagođen. Ima specijalni plin za roštilj i poseban sustav gašenja vatre u slučaju požara. Zato smo dobili certifikat od Lučke uprave i Hrvatskog registra brodova', s neskrivenim ponosom objašnjava Simanović.

Penjemo se još na palubu šest, gdje je Sun deck bar. Bit će to zona za sunčanje, izležavanje i pijuckanje koktela. Za ovu ljetnu sezonu nažalost će biti zatvorena jer se neće stići urediti prema visokim standardima hotel managera Simanovića.

Kako je na dan našeg posjeta – mokra i hladna srijeda - padala kiša, paluba šest plivala je u vodi. Kameni vrhovi nedalekog Snježnika bili su prekriveni snijegom. Kao da smo u norveškom fjordu, a ne u uvali Martinšćica kod Rijeke.

Potjerani zimom, bježimo u unutrašnjost broda da doznamo kakva će biti sudbina nekadašnje najveće brodske atrakcije – ogromnog duty free shopa na četvrtoj i petoj palubi.

Iako je sad praznih polica, opet vas impresionira prostranošću. Imao je sedam blagajni, a nudio je sve živo. Od parfema, igračaka i alkohola do čokolada, mliječnih namaza i mesa.

Za sve one kojima su se zacaklile konzumerističke okice imamo tužnu vijest. Dalmacija neće imati takav dućan jer su duty free shopovi za putnike unutar EU-a odavno ukinuti.

'Na palubama četiri i pet krajem sezone počet će opsežni radovi. Ugradit ćemo stotinjak kabina s 400 kreveta. Iduće godine Dalmacija će osim dnevnih pruga imati i noćne. Imat ćemo dva predsjednička apartmana, deset delux kategorije i 80-ak četveraca', nabraja Simanović.

Zamolio nas je da ne fotografiramo ugašeni duty free jer 'nije reprezentativan'. Udovoljili smo mu jer nam je poklonio gotovo dva sata svog dragocjenog vremena pokazujući nam brod. Za to vrijeme mnogi su ga vukli za rukav s raznim pitanjima i zadacima, a on je sve to stoički odlagao za kasnije jer je prezentacija Dalmacije novinarima 'ozbiljna stvar'.

Kapetana Rundića izgubili smo još ranije. Nakon što nam je pokazao komandni most, zasipajući nas tehničkim podacima i objašnjavajući čemu služi brojna aparatura, odjurio je na jedan od mnogobrojnih sastanaka koji su ga čekali taj dan.

Moramo priznati da nam je od svih tehnikalija što nam je nabrojio u pameti ostala samo rečenica da je prelazak s Marka Pola na Dalmaciju kao kad čovjek kupi novi, moderan automobil – sve je lakše, od vožnje do parkiranja.

Uvjereni smo da će se to osjetiti i njegovi putnici. Nakon obilaska nestala je naša početna skepsa.

Jer zaista, kao što je rekao Simanović, Dalmacija je po svemu barem dvije klase iznad onoga što ste dosad mogli doživjeti putujući brodovima Jadrolinije. Želimo joj mirno more!