Time je Finska prva zemlja na svijetu koja se doista upušta u eksperiment, kako to funkcionira na ponašanje građana. Tu 'plaću' će dijeliti finska služba za socijalnu skrb tamo poznata kao Kela. Možda treba dodati da taj iznos za život u Finskoj nipošto ne znači da netko može lagodno živjeti: prosječna plaća je negdje oko 3.400 eura, a to onda znači i da su troškovi života za naše uvjete zastrašujuće visoki.

Ali to nije ni smisao takvog temeljnog prihoda, objašnjava Marjukka Turunen koja je na čelu pravnog odjela Kele: 'Mislimo da bi to mogao biti odličan poticaj da ljudi prihvate barem male i poslove na određeno vrijeme.' Do sada su i nezaposleni vrlo nerado prihvaćali takve poslove jer su se bojali da će tako biti gurnuti na dno ljestvice ako se pojavi 'pravi' posao, a onda je tu bio i problem poreza. Jer ako se taj prihod zbroji s pomoći koju primaju, ponekad je ispadalo da im je u džepu ostajalo manje nego da uopće ne rade.

U ovom konceptu je to drugačije: na taj temeljni prihod se ne plaća porez, čak i ako nađu posao i zarade nešto povrh toga. 'To će im dati financijsku sigurnost. Mogu računati s tim da će im taj novac stići na vrijeme. Što će učiniti s njim, to je njihova stvar', objašnjava pravnica socijalne službe.

Određena sigurnost

Sudionici ovog eksperimenta bit će izabrani slučajnim postupkom među svim osobama između 25 i 58 godina koji su u Finskoj još u studenom 2016. primali pomoć za nezaposlene. Izabrane osobe su obaviještene tek 31. prosinca i nisu mogle odbiti sudjelovanje u tom eksperimentu.

Institucija za socijalnu skrb je uvjerena kako će 'primarni cilj' tog eksperimenta biti povezan za promocijom zapošljavanja. A uz to će i pomoći samim nezaposlenima koji su, osim potrage za poslom, morali još ispunjavati nebrojene formulare i papire da bi ostvarili svoju pomoć.

Predviđeno je da eksperiment traje dvije godine i u Finskoj se nadaju da će ga proširiti na još više sudionika. No to još nije odobrila vlada Finske.

U svim tim raspravama o temeljnom prihodu se čuju kritike kako će tako ljudi biti još manje motivirani potruditi se da nađu posao. Ali je činjenica da se radna okolina u našem današnjem društvu bitno promijenila u usporedbi s ne tako davnom prošlošću. Industrija sve manje treba ljudsku radnu snagu, nego tek stručnjake koji će upravljati računalima. Zato zagovornici takvog prihoda tvrde kako će on u jednom trenutku postati nužan jer jednostavno neće biti dovoljno radnih mjesta za čitavo radno sposobno stanovništvo.

I drugi eksperimentiraju

Takav temeljni prihod se još uvijek protivi uvriježenoj predodžbi da se tek radom i zalaganjem može - već i hrvatska riječ to kaže za-raditi novac. Švicarska je 2016. godine provela referendum u kojem je predlagan temeljni mjesečni prihod od 2.500 švicarskih franaka (oko 2.300 €) i radišni Švicarci su taj prijedlog uvjerljivom većinom - odbili.

Ali o sličnim modelima se razmišlja i u drugim zemljama, ne samo u imućnim državama poput Finske ili Nizozemske, nego i u Keniji i čak Indiji. Po odvažnosti je odmah nakon Finske Kanada: u pokrajini Ontario je predviđeno da se 2017. također provede eksperiment ograničenih razmjera. Temelj te inicijative je mišljenje bivšeg konzervativnog senatora Hugha Segala kojem je jednostavno dosadila vječita rasprava zagovornika i protivnika takvog koncepta - makar i jedni i drugi sve govore i tvrde samo teoretski. Senator je zato smatrao kako je potrebno 'stvoriti dokaz kako bi se formirala politika razvoja, bez predrasuda i zaključaka koji su unaprijed doneseni.'

Kanadski senator je zato predložio program koji će trajati tri godine. Izabrane osobe će tako dobivati 1.320 kanadskih dolara mjesečno (oko 930 €), a predviđa se da njime budu obuhvaćene i invalidne osobe. Oni će primati 1,820 dolara (oko 1.280 €).