Krajem 2015. hrvatski javni dug dosegnuo je 289,7 milijardi kuna ili 86,7 posto BDP-a. S tolikom razinom javnog duga Hrvatska se nalazi u prosjeku Europske unije, ali je na znatno višoj razini od ostalih tranzicijskih zemalja.

Uz vraćanje glavnice, potrebe za financiranjem javnog duga uključuju i plaćanja kamata te pokrivanje proračunskog manjka. A upravo su kamate najveći teret koji pritišće hrvatski proračun. Lani smo za kamate platili više od 11 milijardi kuna odnosno gotovo 10 posto proračuna, a stručnjaci upozoravaju da nam je za uredno pokrivanje kamata i obuzdavanje javnog duga potreban rast BDP-a između tri i četiri posto.

U brzoj privatizaciji nekolicine državnih udjela u kompanijama premijer Tihomir Orešković vidi priliku za popravljanje kreditnog rejtinga s ciljem smanjivanja golemog tereta kamata.

Premda iznos od 1,5 milijarde kuna koji se planira ostvariti prodajom udjela predstavlja kap u moru u odnosu na glavnicu duga i kamate, premijer Orešković vjeruje da će ta simbolička mjera donijeti pozitivan signal kreditnim agencijama kojom će ih uvjeriti da Vlada ima ozbiljne namjere u smanjenju proračunskog deficita i javnog duga. U prilog mu idu i dobri pokazatelji iz zadnje godine mandata Milanovićeve Vlade, u kojoj je proračunski deficit spušten na 3,2 post BDP-a.

Zbog problema s javnim financijama, hrvatski kreditni rejting već je dulje vremena na silaznoj putanji i trenutačno je dva stupnja ispod investicijske razine s negativnim izgledima, zbog čega Hrvatska plaća najvišu kamatu u Europi.

Naime, premija osiguranja od kreditnog rizika (CDS) za Hrvatsku kreće na razini od 250 baznih bodova, što znači da se Hrvatska zadužuje uz nekoliko puta višu kamatnu stopu od one koje postižu zemlje s prvoklasnim rejtingom. Istovremeno, države s kojima se Hrvatska najčešće uspoređuje imaju višestruko nižu premiju osiguranja. Tako je primjerice, CDS za Sloveniju 108 baznih bodova, Poljsku 87, Slovačku 43, a Češku 41 bazni bod.

Premijer Orešković očekuje da bi s podizanjem rejtinga za jedan stupanj kamata na hrvatski dug mogla sniziti za 0,5 postotnih bodova. Prema gruboj računici to bi donijelo godišnju uštedu od 1,5 milijardu kuna na kamatama, upravo toliko koliko bi se jednokratnim prihodom od privatizacije smanjio javni dug.

Međutim, treba uzeti u obzir da se u slučaju smanjenja premije rizika efekt ušteda ne može postići odmah budući da najveći dio javnog duga predstavlja dugoročno zaduženje koje dolazi na naplatu u idućih petnaestak godina.

Tako, primjerice, u ovoj godini na naplatu dolazi 16,9 milijardi kuna glavnice duga (3,5 milijardi kuna domaćih obveznica, 12,5 milijardi kuna bankarskih kredita i 0,9 milijardi kuna kredita međunarodnih financijskih institucija), a u 2017. dospjele obveze penju se na 26,6 milijardi kuna.

To znači da bi se u iduće dvije godine uz povoljniju kamatu moglo refinancirati 43,5 milijardi kuna što je tek 15 posto ukupnog duga. U kratkom roku, puno više koristi od rasta rejtinga imali bi poduzetnici i građani kojima bi se otvorile jeftinije kreditne linije.