Hrvatska je ove godine od turizma zaradila 8,6 milijardi eura, što čini gotovo 20 posto BDP-a, višestruko više od država koje su globalno poznate kao turističke destinacije. Iako tolika koncentracija predstavlja potencijalni rizik, turizam istodobno pruža značajne prilike koje treba (nastaviti) kapitalizirati. A i u kontekstu kreiranja brend destinacije imamo još puno prostora za rast. 

Iako se Hrvatska s pravom voli dičiti svojom razvedenom obalom, nebeskoplavim morem te obiljem sunca, činjenica jest da je takav zastarjeli pristup i kod drugih destinacija koje uživaju takve blagodati rezultirao time da se većina turističkih aktera ulijenila te ograničila ozbiljniji razvoj nacionalnog turizma. Kada je globalna financijska kriza zatresla svijet, sve turistički orijentirane zemlje suočile su se s realnošću te morale napokon shvatiti da im treba više od sunca i mora da bi privukle turiste. Najvažnije pitanje nije više bilo kako povećati broj kreveta, nego kako popuniti one postojeće.

No to nije bilo pitanje samo ponude. Promijenila se iz temelja te transformirala i turistička potražnja. Današnji turisti imaju puno više mogućnosti i izbora, traže vrijednost za novac, avanturu, doživljaj i osjećaj koji ih veže uz putovanja. Ipak, prije svega traže sadržaje. Ne samo formu, već sadržaje! Sea, Sun (&Sand) kao turistički model obilježio je 80-e godine prošlog stoljeća, ali on je stvar prošlosti, tako da imidž moderne i poželjne turističke destinacije više nije moguće graditi na takvoj zastarjeloj strategiji.

Poznato je da imamo visoko mišljenje o Hrvatskoj kao atraktivnoj turističkoj destinaciji, no je li taj stav utemeljen i dijele li ga i drugi?

Nije! Prema izvještaju Bloom's Country Brand Ranking 2016./2017., Hrvatska je 13. najpoželjnija turistička destinacija. OK, u odnosu na prošlu godinu izgubili smo jedno mjesto od Irske, ali u pojedinim segmentima, poput festivalskog turizma, kvalitetno smo se pozicionirali na europskoj i svjetskoj karti must see događaja.

Stoga ne čudi pravi bum glazbenih festivala koji se dogodio u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Hrvatska trenutno ugošćuje 50-ak glazbenih festivala, od Istre, preko Zagreba, pa sve do Splita i Dubrovnika. Dapače, više od 200.000 gostiju iz cijelog svijeta odabire Hrvatsku prvenstveno zbog glazbenih manifestacija, a pritom u našim blagajnama ostave i više od milijardu kuna. Hrvatska se još 2014. u Festiticketovoj analizi International Festival Music Trends o 80 međunarodnih festivala pokazala najpoželjnijom lokacijom koju želi posjetiti 22 posto ispitanika, a ove godine s premijernim umaškim Sea Star festivalom dobivamo još jedan snažan adut te se očekuje da će kroz kompleks Stella Maris u četiri dana krajem svibnja proći oko 60.000 ljudi.

Festivalski turizam je propulzivna industrijska grana, globalno vrijedna više od 2,3 milijarde eura, te se očekuje da će se taj broj udvostručiti do 2020. godine. Neke od važnijih izravnih karakteristika ovog tipa turizma su povećanje broja dolazaka i noćenja te povećanje turističke potrošnje, pri čemu do izražaja dolazi privlačenje mladih ljudi (više od 80 posto gostiju koji posjećuju festivale mlađe je od 30 godina), karakteristično snažnije platežne moći, koji su spremi i voljni potrošiti više, a ako s festivala odu zadovoljni, veća je vjerojatnost vraćanja sljedeće godine. Njihovi motivi dolaska uglavnom su glazba i zabava pa ne gledaju kako potrošiti što manje, već kako dobiti što više. Ne čudi stoga podatak da posjetitelji festivala u drugim zemljama potroše čak 250 eura dnevno.

Povećana potrošnja vodi i do rasta zaposlenosti i profita, a ne treba pritom zaboraviti otvaranje novih tržišta u turističkom segmentu kroz nove turističke agencije, strane tour operatere i ostale neizravne doprinose. Konačnom uspjehu pogoduju i dolasci jeftinih avioprijevoznika te smanjenje stope PDV-a na festivalske ulaznice koje je u Hrvatskoj na snazi.

Nije neka tajna to da hrvatski turizam još uvijek živi punim plućima tek dva mjeseca u godini. No sve veći broj festivala koji počinju u predsezoni i traju sve do kraja postsezone pozitivno utječu na njezino produljenje. Koncept 'nevidljive ruke' tada motivira i ostale sudionike da posjetiteljima pruže dodatne sadržaje koji će ih privući i zadržati, a pozitivni učinci se multipliciraju. Festivalski turizam tako utječe i na razvoj lokalne infrastrukture, na gradnju novih smještajnih kapaciteta te potiče pokretanje raznovrsnijih ugostiteljskih, sportsko-rekreativnih sadržaja te svih pratećih djelatnosti. Možda najvažnije od svega - pozitivno utječe na imidž poželjne turističke destinacije, a ne samo festivalskog središta.

Festivalski turizam donosi brojne pogodnosti za turističko odredište i stvara sadržaj zahvaljujući kojem se publika dogodine vraća te glazbeni festivali postaju sve jača karika i hrvatskog turizma. Da bi se pozitivan trend nastavio, najvažnija je dobra suradnja između organizatora i lokalne zajednice. Primjerice doprinosi lokalnom gospodarstvu za Sea Dance u Budvi kreću se oko 20 milijuna eura godišnje, a za EXIT u Novom Sadu govori se o ukupnom ulaganju od preko 160 milijuna eura dosad te, sudeći prema analizi CNN-a, on kreira godišnju vrijednost od nekih 70 milijuna dolara za domaćine. Nije loše, a to pokazuje da lokalna zajednica, ako želi svoj dio kolača, mora 'živjeti' i podržati festival te pregristi buku tih nekoliko dana, a na višestruke koristi koje donose festivali nije se teško naviknuti.