Samom nagodbom, doznaje se, bavi se Peruško, dok se operativnim poslovanjem kompanija bavi Weber. Prije uvođenja izvanredne uprave Agrokor je bio koncentriran na povećanje tržišnog udjela i povećanje prihoda, dok se od 10. travnja 2017. radi na maksimalizaciji novčanog tijeka i profitabilnosti. 

Maloprodaja i Veleprodaja u siječnju 2018. nastavile su s pozitivnom trendom, prihodi su nešto niži od planiranih (oko pet posto), no operativna dobit je povećana oko 14 posto, čime je postignuta zadovoljavajuća profitabilnost, doznaje se. Marža profitabilnosti povećana je i grupi Hrana gdje je operativna dobit oko 70 posto viša od plana. 

Što se keša na računu tiče, na dan primopredaje Agrokor je imao oko 1,6 milijardi kuna, što je dovoljno za operativno poslovanje. Ukupan iznos plaćenog starog i graničnog duga dosegnut će 3,7 milijardi kuna do kraja ožujka, što odgovara iznosu od 60 posto ukupnog starog i graničnog duga. 

Nakon što se Ramljak razdužio Peruško i Weber odradili su niz sastanaka i, kako navode, napravili korake kako bi krenuli u smjeru donošenja nagodbe. Prvi konkretan korak im je odlazak u Zadar na dvodnevne zatvorene pregovore s predstavnicima privremenog vjerovničkog vijeća i njihovim savjetnicima. 

Na sastanku će se pregovarati sa svim skupinama vjerovnika kako bi im razjasnili prijedlog nagodbe, ali i kako bi pobliže shvatili njihove potrebe. Također, s vjerovnicima će prodiskutirati i neka otvorena pitanja koja treba riješiti da bi se donošenje nagodbe ubrzalo. 

Dva najvažnija pitanja u finalizaciji plana nagodbe je utvrđivanje članova vjerovničkog vijeća i rješavanje pitanja osporenih tražbina, osobito jamstava, koja su gotovo sva osporena.

'Što se tiče samog procesa, cilj nam je do 10. travnja imati sastanke do kojih ćemo definirati nacrt nagodbe i uvjete za dvije trećine potrebnih glasova potrebnih za usvajanje nagodbe', rekao je Peruško. 

Model naplate u nagodbi će se također detaljirati u idućem razdoblju kako bi se skupila koalicija vjerovnika koji su danas na suprotstavljenim stranama. Kao i u sličnim stečajevima, vrijednost kapitala koji pripada vlasnicima nalazi se na dnu dijeljenja. 

Prvo će se dakle pokrivati troškovi postupka i radnika, osigurane tražbine, najstarije tražbine, neosigurane tražbine, a na samom kraju dolaze postojeći dioničari, dakle za njih vjerojatno neće preostati ništa, što neće razveseliti Ivicu Todorića, a ni Udrugu malih dioničara Agrokora. Vjerovnici će morati pristati na otpis dugova, dok su jedini koji su se do sada naplatili - dobavljači. 

Tu je i pitanje osporenih tražbina, gdje je bilo 'taktičkog', ali i sadržajnog osporavanja. Za Agrokor sada je vrlo važno da se Sberbank vrati u proces. Odnosi s njima su sada puno topliji, razgovori se dokumentiraju i dogovaraju se uvjeti pod kojima bi se oni vratili u postupak, a ako dogovori budu išli u pravom smjeru, Sberbank bi mogao odustati od tužbi koje je pokrenuo. 

Što se famoznih savjetnika tiče, o njima će se također razgovarati u Zadru. Sadašnji savjetnici koji rade na nagodbi će svoj nacrt morati pokazati novim savjetnicima (koji još nisu angažirani) i koji će moći potvrditi da je njihov model korektan te da je napravljen po svim standardima. Ti savjetnici savjetovat će vjerovničko vijeće, a plaćat će ih Agrokor. 

Po pitanju angažmana Texo Managementa i ostalih domaćih savjetnika, doznaje se, radi se na pregledu angažmana te će se s vjerovničkim vijećem donijeti odluka kako dalje. Ukupan trošak savjetnika na kraju postupka trebao bi biti manji od jedan posto ukupnog duga. Trebao bi se uvesti i mjesečni izvještaj troškova savjetnika po pojedinim kompanijama.