Zadnju je plaću dobio u veljači, a bez posla je ostao u ožujku. Krajem tog mjeseca već su mu stigle opomene jer nije platio ratu kredita. Otrčao je u banku nadajući se da će mu odobriti moratorij na otplatu, kao što se najavljivalo kad je počela kriza.
Slijedilo je razočaranje. Da bi mu banka odobrila poček, ali samo na glavnicu, pa bi i dalje morao plaćati otprilike polovicu sadašnje rate, morao bi joj platiti naknadu od 3,5 posto na preostalu glavnicu. To je, u njegovu slučaju, oko 8.500 kuna. I sama službenica mu je savjetovala da se pokuša nekako snaći i platiti rate jer mu je ova opcija, koju banka nudi, neisplativa.
Kako se nezaposleni uopće mogu snaći ako nemaju posao? Mogu negdje raditi na crno, što većina i čini. No, tako se izravno potiče širenje problema koji je već i sada u Hrvatskoj na vrhu liste prepreka s kojima se investitori suočavaju. Samo, nezaposleni opterećen kreditom nema drugog izbora, jer ako ne radi, nema niti jednu kunu prihoda, ili eventualno prima skromnu naknadu s burze koja mu nije dovoljna niti za hranu, a kamoli za otplatu stana.
Zbog takvih nepovoljnih uvjeta za nezaposlene najveće hrvatske poslovne banke nisu do sada dobile puno zahtjeva za poček. Logično, i osoba s početka teksta je odustala od sličnih aranžmana s bankom jer joj se to ne isplati, radije će se snalaziti kako god zna da zaradi dovoljno za mjesečnu ratu.
Štoviše, u Hypo Alpe Adria banci i sami priznaju da se poček na kredit ne isplati, piše Jutarnji list.
Ako se uzme u obzir da se tijekom moratorija glavnica ne otplaćuje, ali se otplaćuje kamata (jednokratno ili mjesečno), te da se za odobrenje aneksa ugovora kojim se definira moratorij plaća naknada u visini 500 kuna, kao i troškovi javnog bilježnika, uštede tijekom trajanja moratorija su gotovo zanemarive, tim više što će po isteku moratorija anuitet porasti jer vrijeme moratorija ulazi u rok otplate kredita, stoji u objašnjenju Hypo Alpe Adria banke.
Sve banke kažu da je svaki slučaj poseban i pozivaju ljude da se što prije dođu dogovoriti kako riješiti problem. No, niti jedna ne nudi rješenje problema koje bi nezaposlenima uistinu bilo rješenje. Glavni je razlog strah da bi ljudi počeli masovno tražiti odgodu otplate, što bi bankama ozbiljno narušilo likvidnost.
No, bude li sve više ljudi kasnilo s otplatama, i to će im narušiti likvidnost, jer kad se dug ne plati u roku od tri mjeseca nakon dospijeća, banka mora početi izdvajati rezervacije za takvo, rizično potraživanje.
Što dulje se dug ne vraća, te su rezervacije sve veće, pa banka mora sve više novca izdvajati u rezervacije, a sve manje joj ostaje za redovito poslovanje. Stoga je hrvatskim bankama u interesu da imaju što manje dospjelih, a nenaplaćenih potraživanja, što znači da će morati početi razmišljati kako pomoći građanima koji imaju kredite, a sada su u nevoljama.
Banci koja prva ponudi prihvatljivo rješenje bit će to najbolji marketinški potez, kojim će pokazati da je svjesna krize i da je spremna pomoći svojim klijentima, što će joj donijeti pozitivan imidž, a možda i nove klijente.
